Koliko stoji osiguranje protiv terorističkog napada?
4. prosinca 2010"Još se nije dogodilo da smo nekome morali isplatiti novac u slučaju terora", kaže sagt Dirk Harbrücker, član Uprave Extremusa. I nabrzinu dodaje: "...srećom!" Njemačka do sada nije bila cilj islamističkih terorista. Extremus ima 1.300 klijenata, a preko kelnske osiguravateljske kuće "pokriveni" su rizici napada na 7.000 objekata. Mušterije su automobilski koncerni, poduzeća koja trguju nekretninama, banke, industrija, druga osiguravateljska društva - i gotovo svi njemački aerodromi! Među mušterijama nema "običnih" ljudi, zbog visokih troškova za njih se ovo osiguranje uopće ne isplati.
Kad se održavaju neki veliki događaji poput Svjetskog prvenstva u nogometu 2006. u Njemačkoj, onda Extremus osigurava i stadione. Klijenti za to moraju platiti odgovarajuću cijenu - npr. za osiguranje imovine čija se vrijednost kreće od recimo 25 milijuna eura. "Za nas je to mali rizik od 25 milijuna, ali Vi za taj rizik kao klijent morate platiti minimalnu godišnju premiju od tri tisuće eura. Taj model funkcionira jer su nekretnine rasprostranjene po cijeloj Njemačkoj, a time i rizici. Tu se radi o volumenu od nekoliko milijardi eura imovine. I kod takvih poslova visina premije za osiguranje iznosi i po nekoliko milijuna eura. Najskuplja premija u našoj firmi godišnje košta 2,5 milijuna eura", kaže Harbrücker.
"Sive rupe" u osiguravateljskoj branši
Nakon terorističkih napada u SAD-u 11. rujna 2001., veliki inozemni osiguravateljski koncerni shvatili su da u njihovim ugovorima postoje "sive rupe". Praktično nijedan veliki koncern nije izračunao koliko ta opasnost doista košta, rizici od terora su (u industriji ili kod avio-kompanija) bili sastavni dio "normalnog" osiguranja. Njemački koncern Münchener Rück izračunao je da je napad u SAD-u osiguravatelje koštao oko 35 milijardi dolara. Nakon toga su dijelovi ugovora velikih mušterija vezani uz (skupu) terorističku opasnost bili izbrisani, a u tu tržišnu nišu "uletio" je Extremus.
I u drugim zemljama postoje slična društva, priča Dirk Harbrücker: "Najprije su se pojavili u Velikoj Britaniji i Španjolskoj. U 90-im godinama u Velikoj Britaniji, u Londonu, bilo je puno napada IRA-e. Konvencionalno tržište osiguranja tada je reklo da ne može pokrivati rizike i da opasnost od napada moraju isključiti iz ponude. Htjelo se pronaći nove oblike, a mušterije su nužno morali plaćati više novca, zato se htjelo da država sudjeluje u financiranju. U pravilu cilj terorističkog napada nije neko određeno poduzeće ili osoba, cilj je neka zemlja, zato što određeni krugovi nisu suglasni s politikom te zemlje."
I u Njemačkoj postoji državno jamstvo koje u slučaju terorističkih napada na tvornice ili zračne luke "teče" na račun Extremusa, a onda i na račune klijenata u industriji ili avio-prometu. "Mi smo se obvezali da pokrijemo evetualne troškove u visini do dvije milijarde eura. Ukoliko je premašena granica od dvije milijarde, onda "uskače" država i mi za to državno jamstvo plaćamo naravno i određenu naknadu", pojašnjava naš sugovornik. Osiguranjem nisu "pokriveni" troškovi ratova, kontaminacije kemijskim ili biološkim tvarima ili atomskom energijom.
Autori: M. Lohmüller / S. Matić
Odg. ur.: Ž.Telišman