Katolička crkva u Francuskoj na umoru?

„Papa je više dogmatičar. Mnogi misle kako se on ne bavi dovoljno današnjim zbivanjima, pa nastaje dojam da mu je draže sljedbeništvo od slobode.“ To je ocjena Charlesa Chauvina, jednog od rijetkih katoličkih teologa u Parizu koji se ovih dana usude reći svoje mišljenje o Papi Benediktu XVI. Francuski biskupi su odlučili uprizoriti Papin dolazak kao veliko slavlje, sa svečanim povorkama, svetim misama na otvorenom i svečanim otvorenjem jednog velikog katoličkog kulturnog centra. Biskupi time žele postići da intelektualni duh Pape bude nadahnuće cijelo zemlji, ističe Henri Freidier, vikar u biskupiji Nizza i dodaje: „Ratzinger je teolog visoke razine. Morate čitati Ratzingera kako biste uspjeli upoznati ovu izuzetno obrazovanu osobu. To znanje daje njegovom razmišljanju mjeru, ravnotežu, a istovremeno i perspektivu.“

Država dužna crkvi?

Jedna od tih perspektiva je želja Pape i biskupa da francuska država u budućnosti više podrži djelovanje Crkve. Zašto socijalni i kulturni doprinosi župnih zajednica ne bi bili financirani od strane države? Zašto crkvena sveučilišta ne bi dobila veću javnu potporu? Dosadašnja stroga dioba crkve i države mogla bi se nanovo definirati, ovaj put u prilog vjernicima, smatra Freidier. Nešto slično je Crkvi obećao i sam predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy: „Podržat ću vas svugdje gdje radite kao Crkva: u predgrađima, s mladim ljudima, u međuvjerskom dijalogu, na sveučilištima. Francuskoj je potrebna vaša velikodušnost, vaša hrabrost, vaša nada.“

Bolesničko pomazanje Katoličkoj crkvi

Takve izjave gode Papi. Jer, Francuska, takoreći „najstarija kćer Crkve“, već odavno ne opravdava taj naziv. Svega šest od deset Francuza se izjašnjavaju kao katolici, udio nekršćana i ateista stalno raste. Na nedjeljnoj misi sudjeluje samo pet posto katolika. Glavni razlog tome je manjak kvalificiranih i mladih svećenika. U većini župnih zajednica djeluju samo ostarjeli svećenici. Teolog Charles Chauvin ukazuje na tipični primjer svećenika iz grada Trinité sur Mer: „Jedan od njih je 67 godina star, drugi ima 70 godina,a treći 80. Bez obzira na poodmaklu starosnu dob oni svakog vikenda upriliče po 14 misa.“

I oženjeni u svečenike

Sociolozi su izračunali kako će na osnovu dobne strukture svećenika za deset godina doći do potpunog sloma dušobrižništva u Francuskoj. U biskupiji Verdun će tada djelovati svega devet, u biskupiji Le Havre 15, a u biskupiji Amiens 20 svećenika. Svećenik Charles Ehringer iz Elsassa je jedan od rijetkih koji javno iznosi radikalne prijedloge: „Ne mogu vjerovati kako je volja Božja da postoje zajednice bez svećenika. 80 posto naših kršćana koji posjećuju crkvu su mišljenja kako treba dozvoliti oženjenim muškarcima da budu svećenici.“

Sve je manje i angažiranih žena. One su do sada preuzimale brojne zadaće u župama, a sada se udaljuju od rada u Crkvi. Katolička spisateljica Jacqueline Kelen iz Dijona poznaje razlog: „Današnja liturgija je tužna, površna i hladna. Nedostaje veličine, ljepote, entuzijazma i radosti.“

"Malo stado" ili živa zajednica?

Papa i biskupi novi duh iščekuju samo od takozvane „nove duhovne zajednice“. Konzervativni karizmatični katolici na svojim se misama koriste takozvanom glossolaijom, odnosno čudnim nekontroliranim i nerazumljivim govorom. Pentekostalna crkva, Neokatehistička crkva, Opus Dei te sve ostale konzervativne grupe sanjaju o „malom stadu“ dogmatičnih katolika. A to odgovara i želji Pape. Otvoreni krugovi, kao radnički svećenici, potisnuti su. Angažirani teolozi kao Charles Chauvin stoga budućnost vide u zajednici svih kršćana: „Mi evangelisti, katolici i pravoslavci smo na putu da postanemo bolji kršćani. Ekumena ne znači samo moliti za druge. Kršćanstvo je važnije od katoličanstva.“