Kanibalizam se ne isplati!
21. rujna 2018
Postoje tako neka životna pitanja koja na prvi pogled zvuče posve blesavo, ali pitanja kojima se svejedno bave i ozbiljni znanstvenici. Jedno od tih pitanja je: je li kanibalizam dobra alternativa konzumaciji jelenjeg mesa, govedine i drugih životinja? Drugim riječima: isplati li se kanibalizam čisto u pogledu hranjivosti?
I kad smo već kod toga: koji dijelovi ljudskog tijela su posebno kalorični? Tim se pitanjima pozabavio arheolog James Cole sa Sveučilišta Brighton u Velikoj Britaniji.
Njegov rezultat: ljudi i nisu baš neki posebno izdašni isporučitelji mesa. Razlog za to je činjenica da je jedan čovjek u prosjeku težak samo 65,99 kilograma – od čega mišići čine samo 24,9 kilograma. Osim toga nutritivna vrijednost mesa je relativno mala, 1.300 kalorija po kilogramu. „Jedan jedini konj daje puno više kalorija nego pet ili šest ljudi zajedno", objašnjava James Cole za DW, pritom je mrtav ozbiljan. „Osim toga: ljudi se brane i prilično su opasan plijen."
To jasno govori protiv kanibalizma i mogao bi biti razlog zbog čega se konzumacija čovječjih srodnika jednostavno nije etablirala tijekom evolucije. Za vješte lovce mamuti su već od davnina jednostavno bili isplativiji cilj. Najviše kalorija uzgred ima u ljudskom masnom tkivu – koje jamačno baš i nije dobrog ukusa. Kad bi se netko morao odlučiti za jedan dio tijela, onda bi trebao izabrati bedro. Po Coleovoj računici upravo bedra čine otprilike desetinu ukupne nutritivne vrijednosti jednog ljudskog bića.
Hannibal Lecter & Co.
Dok je James Cole prošli vikend pred širokom publikom predstavljao svoje rezultate na predavanju Ig-Nobelove nagrade na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) u američkom Cambridgeu, bilo je grohotnog smijeha. Na MIT-u su se sastali ovogodišnji dobitnici „parodije Nobelove nagrade", svi su oni primili nagrade za svoje skurilne spoznaje „koje te najprije nasmiju, a onda natjeraju na razmišljanje". Prošli četvrtak (13.9.) su odlikovani satiričnom nagradom.
Naravno da tijekom Coleovog predavanje nije nedostajala ni slika najpoznatijeg kanibala filmske povijesti - Hannibal Lecter iz filma „Kad jaganjci utihnu". I naravno da se čula i definicija kanibalizma – „konzumacije tkiva individua vlastite vrste". U životinjskom je svijetu kanibalizam uobičajen, ali ne i kod ljudi. Ali ga ima, kako Cole naglašava: bilo da se radi o pukoj želji za preživljavanjem, o ratničkoj namjeri ili luđacima poput Hannibala Lectera.
On još dodaje „da u njegovoj studiji nijedno ljudsko biće nije pretrpjelo nikakvu štetu". Iz publike je stiglo pitanje ima li još koji savjet za moderne kanibale? I tu je Britanac zanijekao.
Itekako ozbiljno…
Bez obzira koliko publici oni bili smiješni, rezultati istraživanja Jamesu Coleu i nisu smiješni. Ovaj arheolog ima vrlo ozbiljan cilj: on istražuje stil života neandertalaca i drugih izumrlih ljudskih vrsta. A oni su itekako jeli i druge ljude – to pokazuju fosilni ostaci kostiju s tragovima ugriza.
Svojom studijom Britanac želi pokazati da neandertalci nisu bili puki proždrljivci koji su se bacali na svoje srodnike. Očito se nije radilo samo o njihovom mesu. Motivacija zbog čega su jeli druge ljude je vjerojatno bila dublja. Možda je ulogu igrala spiritualnost. Možda su preko „zaobilaznice" zvane kanibalizam željeli da u njima dalje žive njihovi vlastiti srodnici?
" Neandertalci su, što se tiče njihove kulture, bili višeslojni, baš kao i moderni čovjek", kaže Cole u intervjuu za DW. „Zašto onda ne bi imali i višeslojni stav prema kanibalizmu, baš kao što je to i danas slučaj?"
Ostaje još samo pitanje kakvog je ustvari okusa ljudsko meso? „Teksturu ljudskog mesa se uspoređuje sa svinjetinom", kaže Cole. „Ali ja i moje kolege smo se zapitali je li ono ranije okusom više nalikovalo mesu divljači. Jer tada su ljudi bili puno aktivniji nego danas."