Kako je socijalistička Njemačka pljačkala svoje građane

Akcija se vodila pod kodnim imenom „Aktion Licht" (akcija svjetlo). To je jedinstvena akcija Ministarstva za državnu sigurnost odnosno tajne službe u bivšem DDR-u, zloglasnog STASI-ja. Akcija je provedena u samo nekoliko dana, u strogoj tajnosti, čak je i u STASI-ju za nju znao samo mali broj suradnika. U dokumentu na 12 stranica precizno je navedeno kako je akcija zamišljena – sat po sat. Prema tom planu suradnici odabrani za akciju trebaju početi s provedbom 6. siječnja 1962. u 15 sati. Dva dana kasnije do 12 sati treba podnijeti izvještaj. Dokument je potpisao Erich Mielke, ministar za državnu sigurnost.

„Držanje akcije u strogoj tajnosti vjerojatno je imalo više razloga. S jedne strane akcija je mogla do temelja uzdrmati financijski i bankovni sektor u DDR-u i potpuno uništiti povjerenje stanovništva u njega, ali i međunarodnih institucija. STASI je bio svjestan protuzakonitosti akcije koju provodi. Mora se reći i da je STASI bio službeni organ za istragu kriminalnih delikata, a sad je i sam u velikoj mjeri postao kriminalan", kaže Henry Leide, povjesničar i suradnik Savezne ustanove za spise Državne sigurnosti bivšeg DDR-a (BStU).

Prodajom ukradenih umjetnina do deviza

Akcija „Licht" je trebala prazne blagajne DDR-a napuniti devizama. I stvarno, na kraju su umjetničke slike, srebrni pribori za jelo, poštanske marke, porculan i vrijednosni papiri prodani za više od četiri milijuna maraka. Ali akcija je imala i drugi cilj. „Državna sigurnost je bila zainteresirana za pronalaženje spisa iz vremena prije 1945. koje je trebala za svoju propagandnu aktivnost protiv navodno ponovo fašizirane Savezne Republike Njemačke", kaže Henry Leide. Osim toga tijekom akcije se moglo utvrditi i tko je prikladan za doušnika, a tko pruža otpor. Shodno tomu je na neke suradnike banaka pravljen pritisak i oni su prisiljeni na strogo čuvanje tajne.

U dvije faze akcije „Licht", koja se odigrala u nekoliko dana, pretraženi su sigurnosni sandučići u bankama, trezori, zgrade bivših tvornica, privatni stanovi, muzeji i crkve.

Nakon bijega – oduzimanje vrijednih predmeta

Vrijedni predmeti nisu građanima oduzimani samo u akciji „Licht". STASI je to činio i s imovinom ljudi koji su pobjegli iz DDR-a i morali ostaviti sve što su imali. Još jedan trik za ilegalno oduzimanje vrijednih kulturnih dobara je navodni porezni dug koji su vlasnici umjetnina navodno morali platiti. S obzirom da su to bili ogromni iznosi na ime duga su plijenjene umjetnine.

Danas je teško utvrditi tko su stvarni vlasnici i odakle potječu pojedine umjetnine. Istraživanje o oduzetim umjetninama u bivšem DDR-u tek je na početku. Jedan od prvih koji se tom temom bavi na području Schwerina je profesor Michael Busch. On zato pregledava knjige inventara Državnog muzeja u Schwerinu. „Bilo je puno primjera da su ljudi tijekom 40-ih godina napustili sovjetsku okupacijsku zonu ili kasnije DDR, a da su slike deponirali na tavanu. Kad je kuća kasnije bila prodana i obnavljana, umjetnine su otkrivene i poklonjene muzeju. Ima nekoliko takvih slučajeva. Muzej je spreman vratiti takve predmete stvarnim vlasnicima", kaže Busch. On pretpostavlja da se za jedan do jedan i pol posto zbirke muzeja ne zna podrijetlo. Potječu li te umjetnine iz akcije „Licht" ili drugih dvojbenih izvora, tek treba istražiti. „Istraživanje podrijetla je počelo s umjetninama koje su oteli nacisti, nastavljeno je s umjetninama opljačkanim u kolonijama. Ovo je prvi projekt koji se posvetio umjetninama opljačkanim u DDR-u. To je novo područje, zapravo tek sad počinje", kaže Michael Busch.

Vraćanje pravim vlasnicima

Postoji „Vašingtonska izjava" koja obvezuje države da identificiraju umjetnine oduzete za vrijeme nacional-socijalizma, da utvrde njihove stvarne vlasnike i s njima brzo postignu fer i pravedno rješenje, bilo vraćanjem ili otkupom. Ali za razdoblje nakon 1945. takvo što ne postoji. „Mora se podnositi zahtjev. A u većini slučajeva je već prošao rok za podnošenje zahtjeva, dakle s pravnog stajališta to je nepoznat teren", kaže Michael Busch. Ali, muzeji su spremni vratiti umjetnine, pa tako i Državni muzej u Schwerinu.

Istraživanje podrijetla opljačkanih umjetnina u DDR-u nalazi se, dakle, na početku – znanstveno i pravno. Dokumenti o akciji „Licht" postoje samo fragmentarno, a potraga za predmetima i njihovim stvarnim vlasnicima tek je počela.