Kako je nastala moderna kuhinja

„Da sam znala da ću cijeli život morati pričati o toj prokletoj kuhinji, nikada ju ne bih napravila!", rekla je stogodišnja Margarete Schütte-Lihotzky 1998. godine u jednom intervjuu. Ali upravo s tom „prokletom kuhinjom" ona je ispisala povijest arhitekture i iz korijena promijenila život domaćica.

Danas, sto godina kasnije, ona je poznata ne samo kao pionirka socijalne arhitekture, već i kao aktivistica ženskog pokreta i heroina otpora nacističkoj diktaturi. Cilj Margarete Schütte-Lihotzky bio je da svojim radom poboljša živote drugih ljudi – kroz socijalno stanovanje i svoj najpoznatiji izum – „Frankfurtsku kuhinju".

Protiv siromaštva

Krajem 19. stoljeća industrijska revolucija donijela je ogromne društvene promjene. Napredak u tehnologiji i znanosti bio je brži nego ikada. Stanovništvo je naglo raslo. Mnogi ljudi su odlazili iz sela u gradove kako bi radili u novim tvornicama. Životni uvjeti u prenatrpanim gradovima bili su obilježeni slabom higijenom, bolestima i siromaštvom.

To je posebno iritiralo mladu bečku studenticu arhitekture Margarete Schütte-Lihotzky. Ona se 1917. godine prijavila na jedan arhitektonski natječaj. Prije toga je obilazila prenapučene stambene zgrade - željela je shvatiti što je stanarima zaista potrebno.

Do tada kuhinja uopće nije bila zasebna prostorija u stanovima. Radnička klasa je kuhala usred stana koji se sastojao od jedne ili dvije sobe, najčešće na peći od lijevanog željeza. Postojale su police ili površine na kojima je stajao pribor za kuhanje, ali ne i namjenski kuhinjski namještaj kakav danas poznajemo.

Tadašnja arhitektura je s dekorativnog stila prelazila k „novoj objektivnosti". Najvažniji aspekt novog graditeljskog pristupa bila je funkcionalnost. Upravo filozofiju „forma slijedi funkciju" zastupala je Margarete Schütte-Lihotzky u svojim projektima. Za nju je arhitektura uvijek bila usko povezana sa stvarnim životom i svim njegovim društvenim problemima. Taj stav je proizišao iz njenog porijekla.

Socijalna svijest

Margarete Schütte-Lihotzky rođena je 1897. godine u uglednoj obitelji intelektualaca u Beču. Njeno djetinjstvo bilo je ispunjeno umjetnošću i kulturom, ali i politikom. Njena majka bila je povezana s bečkom umjetničkom scenom, ali i s pacifističkim i feminističkim krugovima. Margarete je sve to upijala od malih nogu. Tako je već kao djevojčica bila zainteresirana za politiku i otvorena za šire društvene teme. Bila je svjesna da mnogim ljudima nije tako dobro kao njoj. Sve to je oblikovalo njeno razumijevanje umjetnosti, dizajna i arhitekture – i na kraju joj donijelo i pobjedu na natječaju za koji se pripremala obilazeći siromašne četvrti Beča.

Narudžba iz Frankfurta

Poslije Prvog svjetskog rata razorenoj Europi hitno su bili potrebni stanovi, sagrađeni brzo i jeftino. Nastale su nove stambene četvrti sa socijalnim stanovima za sve veću radničku klasu i one koji su tijekom rata ostali bez krova nad glavom.

U Frankfurtu je gradski vijećnik Ernst May pokrenuo stambeni program „Novi Frankfurt". Njegov cilj je bio da se stambena kriza riješi za samo deset godina. May je angažirao Margarete Schütte-Lihotzky, poznatu po svojim pragmatičnim konceptima, da osmisli odgovarajuću kuhinju. Ta kuhinja trebala je optimalno iskoristiti ograničen prostor u novim zgradama i istovremeno olakšati svakodnevni život stanara.

Margarete, tada u kasnim dvadesetim, prionula je na posao. Mjerila je, računala i planirala. Koliko koraka je domaćici potrebno da prijeđe s jednog kraja prostorije na drugi? Kako se kreće? Gdje se nalaze potrebni predmeti? Kako za vrijeme rada u kuhinji držati djecu na oku?

Od žene - za žene

Rezultat je bio ovo: prostorija duga 3,44 metra i široka 1,96 metara, s kliznim staklenim vratima koja su omogućavala pogled na dnevni boravak i velikim prozorom na jednoj strani. Ove dimenzije bile su standardne za sve novoizgrađene frankfurtske stanove, a Margaretina kuhinja je točno odgovarala tim dimenzijama. Njeni moduli ušli su u masovnu industrijsku proizvodnju.

Bili su to ormarići od poda do stropa, radna ploča, sudoper sa rešetkom za cijeđenje, ladice za kuhinjski otpad i aluminijske posude za najvažnije sastojke za kuhanje. Kako bi se nadišla početna skepsa prema ovoj inovativnoj kuhinji, provedena je intenzivna reklamna kampanja. Sam gradski vijećnik za građevinarstvo Ernst May propagirao je Margaretin izum kao „kuhinju koju je žena napravila za žene".

Tako je rođena „Frankfurtska kuhinja“ koja je predstavljala pravu revoluciju u domaćinstvu. U kontekstu jačanja feminizma tog vremena ona se našla i na meti kritika, prema kojima je efikasnost rada u takvoj kuhinji još više vezivala žene za štednjak. Ali, kuhinja je kao zasebna i namjenski uređena prostorija do danas nezamijenjiva u svim stanovima.

Otpor nacistima

„Frankfurtska kuhinja" je postala veliki uspjeh. Narudžbe su stizale iz cijelog svijeta, a samo francuski ministar rada je tražio 260.000 kompleta.

I pored međunarodnog priznanja Margarete nije mirovala i ostala je svim srcem posvećena otklanjanju društvenih nepravdi. U razdoblju nacizma to ju je zamalo koštalo života. Nakon što je Austrija pripojena nacističkoj Njemačkoj, ona se kao komunistica i ilegalka borila protiv nacista. Bila je uhićena i jedva je izbjegla pogubljenje.

Nakon Drugog svjetskog rata Margarete Schütte-Lihotzky angažirala se u mirovnom pokretu i pokretu za prava žena. Držala je predavanja, gradila stanove i vrtiće u Njemačkoj, Rusiji, Kubi i DDR-u, i poticala mlade arhitektice da budu hrabre i angažirane.

Majka svih ugradbenih kuhinja

Ipak, najpoznatija ostavština Margarete Schütte-Lihotzky ostaje „Frankfurtska kuhinja“. Ideja multifunkcionalnog kuhinjskog prostora zadržala se do danas. Dizajn nema granica - bilo da se radi o minimalističkoj kuhinji u industrijskom stilu, udobnoj rustikalnoj kuhinji, elegantnim modulima ili varijaciji poluotvorenog ili otvorenog tipa kuhinje sa središnjim blokom za obradu namirnica i kuhanje. Iza svih modernih kuhinja nalazi se princip austrijske dizajnerice: postići što više uz što manje napora. S „Frankfurtskom kuhinjom" ona je stvorila „majku" svih ugradbenih kuhinja.