Kako Erdogan širi utjecaj među njemačkim Turcima?

Njemački ministar poljoprivrede Cem Özdemir nije bio oduševljen Erdoganovom pobjedom na izborima u Turskoj. Tražio je da Berlin mijenja politiku u odnosima s Ankarom: „Vidjeli smo na primjeru Putina kamo vodi kad se situacija uljepšava“, rekao je ovaj političar Zelenih.

Özdemir, koji ima turske korijene, upozorio je na jačanje turskog nacionalizma i fundamentalizma u Njemačkoj.

U Njemačkoj živi oko tri milijuna ljudi turskih korijena. Otprilike 50% ih ima njemačko državljanstvo, ostatak ima samo putovnicu Turske i pravo glasa na tamošnjim izborima.

Özdemiru je zasmetalo što se na ulicama njemačkih gradova glasno slavila Erdoganova pobjeda. „Voze se i trube jer je izbore dobio neko tko zemlju pretvara u neku vrstu zatvora na otvorenom, dok istovremeno ovdje uživaju prednosti liberalne demokracije“, rekao je ogorčeni ministar.

Produžene ruke AKP-a

Gökay Sofuoglu se pribojava da će se ljudi turskog porekla u Njemačkoj paušalno naći na meti kritika i uvreda. Sofuoglu, predsjednik Turske zajednice u Njemačkoj, za DW navodi da je, od oko tri milijuna ljudi turskih korijena, svega pola milijuna glasalo za Erdogana.

Te brojke drugačije čita Kemal Bozay, profesor Centra za istraživanje radikalizacije i prevenciju iz Kölna. Činjenica je, kaže Bozay, da je Erdoganu svoj glas dalo oko dvije trećine onih koji su glasali u Njemačkoj. Tome još valja dodati one koji biraju ekstremnu desničarsku stranku MHP.

Prema Bozayu, u Njemačkoj se osjeća utjecaj nacionalističkih i klerikalnih krugova iz Turske. I to kroz udruženja koja su zapravo ispostava Erdoganove stranke AKP ili ih čak njemačke službe prepoznaju kao ogranke „Sivih vukova", organizacije ekstremnih turskih nacionalista.

Veliki dio turske zajednice – oko milijun ljudi – živi u zapadnoj njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Kako kaže tamošnja Pokrajinska služba za zaštitu ustavnog poretka, to je veliki birački potencijal.

Prema službama, taj ljudski potencijal se crpi stalnim ukazivanjem na prave ili izmišljene slučajeve rasizma, islamofobije ili diskriminacije ljudi turskog podrijetla u Njemačkoj. Raznim kanalima komunikacije se ljudima poručuje da ih Njemačka ne cijeni, a vlasti u Turskoj, naprotiv, misle na njih.

„Erdoganovi vojnici"

Primjere je lako naći, recimo na društvenim mrežama Unije internacionalnih demokrata (UID), lobističke organizacije AKP-a.

U jednom snimku tamo se vidi govor predsjednika UID-a Köksala Kusa ispred Erdoganove predsjedničke palače u Ankari. Nije lako podržavati Erdogana u Europi, rekao je Kus. „Pa ipak ste vi pokazali da ste ponosni Erdoganovi vojnici.“

Grupa simpatizera potom maršira ka ulazu u palaču, jedan viče: „Na čijoj strani su Turci iz dijaspore?“ Drugi glasno odvraćaju: „Na strani vođe!“

UID vodi kampanju u inozemstvu zajedno s AKP-om. Kako sami navode, napravili su 750 predstavništava, mobilizirali preko 30.000 volontera kao aktiviste pred izbore.

Brojne fotografije pokazuju kako volonteri obilaze ljude turskih korijena kod kuća, dijele brošure i male poklone, voze birače na glasanje.

Jedna volonterka iz Njemačke, koja je na strani turske opozicije, kaže da vizite predstavnika UID-a vidi kao neugodnost i pokušaj zastrašivanja.

Imami se uvoze iz Turske

U Njemačkoj se kritizira i udruženja džamija u kojima rade imami koji su poslani iz Turske. Tvrdi se da se i tamo muslimani pozivaju da podrže Erdogana.

Najveće takvo udruženje, DITIB, odbacuje te optužbe. Kažu da na svojim okupljanjima i u džamijama ne toleriraju stranačke reklame. Ako političke organizacije pak pozivaju ljude ispred prostorija DITIB-a kako bi ih od tamo razvozili po glasačkim mjestima – na to DITIB nema utjecaj, tvrde oni.

DITIB se nije izjasnio o tome što određeni imami šire Erdoganovu propagandu. Neki su u džamijama pred izbore govorili da strane sile žele dijeliti Tursku i pozivali su na borbu za religiju i tursku zastavu.

Pikantno je što imami bivaju poslani iz Turske, gdje su zaposleni kao državni službenici u religijskoj službi Diyanet. A ta služba je direktno podređena predsjedniku Erdoganu.

Njemački ministar Özdemir se boji da će iduća generacija imama koji stignu u Njemačku biti još ekstremnija.

Istraživač ekstremizma Bozay kaže: „Baš nam tu treba aktivna politika koja se obraća i mladim ljudima turskog podrijetla i uključuje ih u društvene strukture.“

Prema Bozayu, važno je potisnuti desničarske, islamističke i antisemitske turske organizacije iz demokratskog procesa. Ali, dodaje ovaj stručnjak, to je jedino moguće ako njemačke vlasti nađu načina da odaju priznanje ljudima turskih korijena koji se trude integrirati, posebno mladima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu