Kako do Gadafijevih milijardi?
23. kolovoza 2011Oglas
Novac bi novim vlastodršcima Libije zapravo trebao biti posljednji problem: ne samo da je u stranim bankama zamrznuto preko 100 milijardi eura imutka libijskih tvrtki nad kojima je nadzor imao Gadafi i njegovi najbliži suradnici, nego je Libija na trećem mjestu po izvozu nafte i plina u čitavoj Africi i pokrivala je oko 2% svjetske potražnje. U očekivanju kako bi ova zemlja opet mogla zauzeti važno mjesto na tržištu nafte je i svjetska cijena pala - da bi se veoma brzo opet vratila gotovo na razinu od prošlog petka.
Mrkva na vrhu štapa
Već i u Iraku je problem što su nalazišta na iračkom istoku - gdje su šitski muslimani i na sjeveru, gdje žive Kurdi. Rezultat jest da već godinama Irak proizvodi tek djelić nafte koliko bi zapravo mogao. U Libiji je još mnogo kompliciranije: to je mozaik tri narodne skupine; Arapa, Berbera i nomadskih plemena poput Beduina, Touboua ili Tuarega i svi oni su pak još podijeljeni u oko 130 plemena. Kako ih sve privoliti na suradnju, to je trenutno najveće pitanje - i političko i gospodarsko.
Novac je tu - ali još nije
Načelno, baš kao što je Vijeće sigurnosti rezolucijama 1970. i 1973. zamrznulo novac Libije, novom rezolucijom bi moglo početi njegovo odmrzavanje. No nije isključeno kako će svjetska zajednica čekati da u Libiji budu demokratski izabrani novi predstavnici prije nego što donese takvu rezoluciju. Zapravo će se i tako "osloboditi" tek dio sredstava: rezolucijama je zabranjen promet nad svom imovinom obitelji Gadafija, državnim investicijskim fondom LIA, libijskom bankom za vanjsku razmjenu LFB, libijskim fondom za investicije u Africi i libijskom naftnom kompanijom LNOC. Teoretski, to su bila državne tvrtke, ali je i Svjetska zajednica shvatila kako u Gadafijevoj "narodnoj državi" praktično ne postoji granica između državnog vlasništva i privatnog vlasništva njegove obitelji.
Preko dva desetljeća - dok se nije odustalo
Naravno, i za vrijeme borbi su - prije svega europski naftni koncerni, talijanski ENI i francuski Total - pomagali pobunjenicima i nema sumnje kako će to činiti i dalje. Zato su na vijest o ulasku pobunjenika u Tripoli i dionice tih kompanija skočile - Enijeve za šest, Totalovih za 2,2%. Narasle su i vrijednosti austrijskog OMV-a, makar iz te kompanije tvrde kako "nemaju kontakte s pobunjeničkim vijećem". Tu su i druge nacije koje žele doći u Libiju: manje je poznato kako je jedan od glavnih isporučitelja oružja za pobunjenike bila - Poljska, kako objavljuje tamošnja novinska agencija PAP.
Tmurno u Moskvi
Aram Šegunts, generalni direktor rusko-libijskog poslovnog vijeća je siguran kako će pobjednici diktirati i poslovni život buduće Libije: "Mi smo potpuno izgubili Libiju. Naše kompanije će izgubiti sve jer će NATO spriječiti da one i dalje budu djelovale u Libiji."
Autor: A. Šubić (agencije)
Odg. ur.: N. Kreizer
Oglas