Je li Libija na rubu novog građanskog rata?

Prošlih tjedana stigla su alarmantna upozorenja od strane različitih međunarodnih organizacija kada je riječ o Libiji. Misija Ujedinjenih naroda za podršku Libiji (UNSMIL) priopćila je da sa "zabrinutošću prati nedavnu mobilizaciju vojnih snaga u različitim dijelovima zemlje". UNSMIL je pozvao "sve strane da pokažu maksimalnu suzdržanost i izbjegnu bilo kakve provokativne vojne akcije".

Zabrinutost je izrazila i Delegacija Europske unije u Libiji. "Upotreba sile bi ugrozila stabilnost u Libiji i ponovo prouzročila ljudsku patnju. Treba ju izbjeći pod svaku cijenu", navodi se u izjavi.

Iskusni poznavatelji situacije u ovoj zemlji bili su direktniji, sugerirajući da bi se, nakon otprilike četiri godine relativnog mira u zemlji, građanski rat ponovno mogao razbuktati.

Upozorenja su uslijedila kao odgovor na nedavnu veliku mobilizaciju paravojnih snaga, povezanu s aktivnostima jedne od dviju suparničkih vlada u Libiji. Od 2014. godine Libija je podijeljena na dva dijela, sa suprotstavljenim vladama smještenima na istoku i zapadu zemlje. Vlada nacionalnog jedinstva (GNU), koju podržava UN, nalazi se na zapadu zemlje sa sjedištem u Tripoliju, dok je suparnička vlada, koju nazivaju „Predstavnički dom", smještena na istoku, u Tobruku. U različitim razdobljima tijekom prošlog desetljeća svaka vlada je pokušala — i nije uspjela — pobijediti onu drugu i preuzeti kontrolu nad cijelom zemljom.

Haftarove snage odlučne da preuzmu kontrolu nad Tripolijem

Vlada u istočnoj Libiji ima podršku bivšeg vojskovođe koji je postao političar - Khalife Haftara. On kontrolira razne oružane grupe na svojim teritorijima. Upravo su Haftarove snage pretprošli tjedan krenule prema Tripoliju. Haftar je još 2019. godine. krenuo u pohod na ovaj grad, ali je na kraju bio prisiljen potpisati primirje 2020. godine. On je izjavio da su trupe pod zapovjedništvom njegovog sina Sadata krenule kako bi osigurale libijske granice, borile se protiv trgovine drogom i ljudima, te suzbijale terorizam. Međutim, vojni analitičari sumnjaju da iza ovoga pokreta Haftarove vojske stoje drugi planovi.

Haftarove snage već neko vrijeme žele preuzeti kontrolu nad zračnom lukom Ghadames i okolicom, rekao je za francuski list Le Monde Jalel Harchaoui, stručnjak za Sjevernu Afriku iz britanskog think tanka Royal United Services Institute. Kontrola nad Ghadamesom "značajno bi poboljšala njegov teritorijalni status u odnosu na Alžir, Tunis i Niger", rekao je Harchaoui, te bi također blokirala pristup suparničkoj vladi GNU. Ako Haftarove trupe zauzmu Ghadames, to bi "službeno označilo kolaps primirja iz 2020. godine", napisao je Tarek Megerisi, stručnjak za Libiju pri Europskom vijeću za vanjske odnose, u objavi na društvenoj mreži X.

Kao odgovor na kretanje trupa razne druge milicije, koje podržavaju vladu u Tripoliju koja kontrolira zapad zemlje, dobile su naređenje da povećaju svoju borbenu gotovost.

Hoće li doći do novog građanskog rata u Libiji? Dan nakon što je primijećena mobilizacija Haftarovih trupa, došlo je do sukoba između dviju milicija u Tajouri, priobalnom pojasu nedaleko od Tripolija, pri čemu je najmanje devet osoba poginulo. Lokalni mediji kasnije su izvijestili da je to bilo motivirano pokušajem atentata na jednog od vođa milicije.

Prošli tjedan, kako se čini, situacija u Libiji se ponovo smirila. Ali opasnost od izbijanja sukoba je i dalje prisutna, kažu stručnjaci za DW.

Emadeddin Badi, viši suradnik Atlantskog vijeća koji se fokusira na Libiju, na Haftarove posljednje poteze gleda kao na "igru s vatrom". "Mnogi akteri u Libiji angažirani su da vide dokle mogu ići u izazivanju, marginaliziranju ili podrivanju svojih protivnika," rekao je. Suprotstavljene frakcije u Libiji vjeruju da jedna od njih mora na kraju voditi zemlju, umjesto da zajedno rade na jedinstvu.

"Libija se i dalje tiho raspada, a suparničke vlade ponovo okupljaju i mobiliziraju snage za nešto veliko," napisao je u kolumni za Euronews Hafed al-Ghwell, izvršni direktor Inicijative za Sjevernu Afriku pri Institutu za vanjsku politiku Sveučilišta Johns Hopkins u Washingtonu. S raznim paravojskama/milicijama Libija je u opasnosti da postane "mafijaška država," rekao je.

Strano uplitanje sprječava Libiju da dođe do ponora?

Obje libijske vlade podržava niz stranih sila. Vladu na zapadu podržava Turska dok onu na istoku podržavaju Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Rusija. Ranije su UN i drugi zagovarali povlačenje raznih zemalja, koje daju podršku jednoj ili drugoj vladi, odnosno njihovih vojnika iz zemlje.

Međutim, kako je Badi objasnio, prisustvo stranih zemlja sprječava daljnje nasilje u Libiji. "Ironično, jedina stvar koja je tu zaista spriječila vraćanje u potpuni rat, je strani utjecaj u zemlji", kaže Badi za DW. "Postoji ravnoteža snaga između Turske i Rusije, ali i drugih zemalja, ali i geopolitički rezon o tome da se ne ulazi u novi sukob u punom opsegu."

Pokušaji da se ujedine dva dijela zemlje održavanjem nacionalnih izbora, ujedinjenjem sigurnosnih snaga, administrativnih funkcija ili nacionalnog proračuna ili formiranjem privremene vlade jedinstva nisu uspjeli. Zapravo, međunarodna zajednica se navikla na rad s dvije administracije kada radi s Libijom na pitanjima kao što su snabdijevanje naftom ili migracije.

Ali, analitičari poput Badija, al-Ghwella i Megerisija su argumentirali da jednostavno prihvaćanje statusa quo u Libiji — gdje postoje dvije odvojene vlade koje podržavaju sve više mafijaške milicije — više ne funkcionira. "Akteri u Libiji su ohrabreni nekažnjavanjem, koje im je omogućila međunarodna zajednica", ukazuje Badi.

"Libija je uglavnom bila zanemarena od strane međunarodne zajednice od 2021. godine, a mnogi su se zavaravali misleći da bi ova zemlja mogla ostati stabilna dugoročno, bilo s ovim statusom quo ili olakšavanjem dogovora između frakcija i snaga koje su podijelile zemlju, postupajući u skladu s vlastitim interesima. Ali ova politika pretvaranja da se sukob može zadržati pod kontrolom, ne funkcionira", zaključuje Badi. "Sada se i ta fatamorgana — da je Libija dobro i da je stabilna — polako urušava.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku