„Izdaja Anne Frank“ - knjiga puna problematičnih špekulacija

Jürgen Welte iz njemačkog ogranka izdavačke kuće Harper Collins svjestan je posljedica širenja tvrdnji koje su iznesene u knjizi. On dobro zna kakve rizike nosi kada se na njemačkom jeziku objavi optužba da je Židov iz Nizozemske Arnold van den Bergh, po zanimanju javni bilježnik, izdaožidovsku obitelj Anne Frank, odnosno odao Gestapou gdje su se skrivali.

Nakon žestokih kritika, Welte u pisanoj izjavi navodi: „Nakon dva stručna lektorata rukopisa, trenutno smo u procesu interne recenzije (preispitivanja). To što se kasni s objavljivanjem izdanja na njemačkom jeziku pokazuje da se ovom osjetljivom temom bavimo na izuzetno odgovoran način.“

Knjiga „Izdaja Anne Frank" (The Betrayal of Anne Frank: A Cold Case Investigation) kanadske znanstvenice i umirovljene profesorice Rosemary Sullivan objavljena je 18. siječnja širom sveta i na više jezika. Izdanje na njemačkom (Der Verrat an Anne Frank) trebao se pojaviti 22. ožujka. Na upit DW-a, glasnogovornica njemačkog predstavništva izdavačke kuće „Harper Collins“ objasnila je da još ne može reći hoće li datum objavljivanja knjige biti odložen ili eventualno otkazan. Izdavač se nije htio ni izjasniti o tome koliko će interna recenzija trajati.

Jednom iznijete tvrdnje postaju svojevrsna činjenica

Nakon što je knjiga objavljena, mnogi povjesničari su ukazali su na neke činjenične greške. Nizozemski izdavač već se ispričao i najavio da neće tiskati drugo izdanje sve dok tim koji je vodio istragu ne razriješi sumnje i nedoumice. Međutim, prema pisanju nizozemskih medija koje prenosi njemački magazin „Spiegel“, taj tim i dalje ostaje pri svojim tvrdnjama.

John Goldsmith, predsjednik Zaklade Anne Frank iz Basela koju je osnovao Anin otac Otto, jedini preživjeli iz obitelji, rekao je za švicarski dnevnik „Blick" da istražni tim „ne doprinosi pronalaženju istine, nego konfuziji". A pored toga, dodaje „puno je grešaka"

Goldsmith tvrdi da nije podnijet nikakav dokaz o krivici židovskog javni bilježnika, a da je, umjesto toga, istražni tim u knjizi autorice Rosemary Sullivan „iznio tvrdnje koje su u javnom diskursu postale svojevrsna činjenica“. To se graniči s teorijama zavjere, ocjenjuje Goldsmith. U Nizozemskoj doduše jesu reagirali na knjigu kritikama, ali u svijetu je to izazvalo pozornost, a nije osporeno, kaže Goldsmith i zaključuje da sada jedino ostaje u sjećanju tvrdnja da je jedan Židov izdao druge Židove.

True-crime roman?

Primjerak njemačkog izdanja knjige koji je izdavačka kuća „Harper Collins“ stavila na raspolaganje redakciji DW-a, pruža uvid u to kontroverzno djelo. U prvom dijelu Sullivan piše o sudbini obitelji Frank, njihovom životu u skrovištu, ali i o trenucima nade.

Nakon toga slijedi mnogo duži, drugi dio knjige, koji se bavi istragom, odnosno potragom tima za izdajnikom obitelji Frank. Taj dio svojim tonom i strukturom podsjeća na žanr „True Crime", krimi-romana napisanih na temelju stvarnih događaja koji su vrlo popularni u SAD, Njemačkoj i mnogim drugim zemljama. Uzbudljivi su, spekulativni i začinjeni nagovještajima o tome što će još izaći na vidjelo tijekom istrage.

Knjiga „Izdaja Anne Frank“ čita se kao da ste na licu mjesta i sve pratite uživo: „Istražitelji nisu pronašli uvjerljive dokaze da je čovjek koji je izdao Annu Frank bio netko iz susjedstva, ali njihova istraživanja jesu dovela do uznemirujućih tragova koji vode ka užem okruženju, odnosno ka pomagačima. Istražiteljski tim je osećao naklonost prema pomagačima, ali, kako je rekao (član tima, bivši agent FBI) Vince Pankoke, bilo je potrebno ostati objektivan kako se ne bi ugrozio integritet istrage."

U drugom dijelu knjige istražiteljima „iznenada“ na početku poglavlja pada na pamet nešto odlučujuće. Ili oni pak često retoričkim pitanjima nagađaju o motivima davno preminule osobe koja se više ne može braniti: „Najočigledniji osumnjičeni bio je J.V.A. Schepers (kao autor anonimne bilješke), pronacistički orijentirani javni bilježnik, koji je preuzeo ured od Van den Bergha. Mrzio je Van den Bergha i možda se htio osvetiti. Malo je vjerojatno da se njegov bijes nakon rata ohladio. Zašto, dakle, ne poduzeti sljedeći korak i oklevetati čovjeka da je izdao sugrađane Židove?“

Neozbiljan pristup sudbini Ane Frank

Čini se da spekulacije o želji preminule osobe za osvetom ne ugrožavaju integritet istrage, sugerira navedeni citat iz knjige. Tako, „Izdaja Anne Frank" postaje u stvari samo još jedna komercijalna i zabavna „True Crime" priča.

„Kada bavljenje povijesnim pitanjima poprimi takve groteskne i besmislene oblike, onda mi kao društvo imamo problem“, zaključuje John Goldsmith u izjavi za dnevnik „Blick".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu