Srednjoj Americi nestaje radnika

Na gvatemalskim poljima žene preuzimaju stvari u svoje ruke. "Ne radi se samo o poljoprivrednim radnicima. Također se radi o mehaničarima, zavarivačima, vozačima traktora. Sve te poslove sve više preuzimaju žene", kaže Luis Fernando Leal iz gvatemalskog Koordinacijskog odbora poljoprivrednih, trgovačkih, industrijskih i financijskih udruga (CACIF ) u razgovoru za DW.

Uzrok manjka radne snage je poznat: svake godine deseci tisuća građana napuštaju ovu srednjoameričku zemlju kako bi krenuli na sjever. Većina bježi od nasilja, kriminala i siromaštva. Mnogi traže novu perspektivu, veće plaće, a mnogi odlaze i zato što se tamo žele spojiti sa svojim obiteljima.

To stvara probleme na tržištu rada, ne samo u Gvatemali nego i u drugim zemljama Srednje Amerike. Prema službenim podacima, u 2023. godini su vlasti u SAD-u već zabilježile gotovo 86.000 useljenika. Svake godine iseljenici u Gvatemalu prebacuju milijarde dolara. Prošle godine je, prema informacijama središnje banke, ukupno prebačeno oko 18 milijardi dolara.

U potrazi za zamjenskom radnom snagom

U Gvatemali sektori koji su posebno pogođeni migracijom, poput poljoprivrede ili građevinske industrije, sada pokušavaju zamijeniti iseljene muške radnike ženama. "Pozitivan dio ovog razvoja je što stvara priliku za žene na tržištu rada", kaže Leal. "U prošlosti niste baš mogli vidjeti žene koje voze traktore ili kamione, danas ih ima." Sada postoji čak i tvrtka koja radi samo sa ženama. Svim mehaničkim kombajnima u ovoj tvrtki upravljaju žene, kaže Leal.

Ali Gvatemala na egzodus radne snage prema sjeveru odgovara i na druge načine. Pogođene industrije sada moderniziraju i mehaniziraju svoju proizvodnju. Oko 60 posto berbe šećerne trske je mehanizirano, a očekuje se da će uskoro ova vrijednost doći do 80 posto. "Kako bi mehanička berba bila učinkovita, morate promijeniti strukturu nasada. Imamo potrebno znanje koje nam omogućuje ubrzanje promjena i sposobnost da vidimo sve prednosti ovog razvoja", kaže Andrea Bolanos, odgovorna za održivost u Udruzi gvatemalskih proizvođača šećera (ASAZGUA) u intervjuu za DW. Udruga je istodobno najavila da će strukturnu promjenu podržati ponudama novih radnih mjesta ili prekvalifikacijom.

Kritike dolaze iz civilnog društva: "Jedan od glavnih razloga za iseljavanje je to što u Gvatemali nema dovoljno dobro plaćenih radnih mjesta. Prvi razlog migracije u SAD su loši radni uvjeti u Gvatemali", kaže Nery Rodenas iz centra za ljudska prava ODHAG nadbiskupije Guatemala-City u razgovoru za DW. "Da je posao bolje plaćen, ljudi bi ostali ovdje. Nitko ne napušta svoju domovinu dobrovoljno."

Preniske plaće kao glavni razlog

Gvatemalski poduzetnici se ne slažu s ovim tvrdnjama. Mnogi priznaju kako nemaju šanse protiv satnice od 15 američkih dolara, koja se isplaćuje na američkim poljima. No, kako dodaju, mnogi migranti nisu svjesni toga koliko su troškovi života u SAD-u veći. Situacija je složena: s jedne strane, nevladine organizacije iz SAD-a ili Europe kritizirali bi niže plaće na poljima, ali istodobno potrošači iz tih zemalja očekuju niže cijene robe.

Političari u Gvatemali su se s ovom situacijom pomirili na pomalo ciničan način: svaki siromašni građanin koji napusti Gvatemalu i nekako se provuče do SAD-a i počne prebacivati novac kući, problem je manje a usto i stabilizira financijski proračun zemlje. U međuvremenu, međutim, privreda osjeća posljedice.

José Fernando Orellana iz Gvatemalske građevinske komore sažima situaciju u dnevniku La Hora ovako: "Migracije su razlog nedostatka kvalificiranih radnika za poduzetnike." Budući da su, prema riječima predstavnika Udruge izvođača radova (AGCC), porasle i cijene sirovina poput željeza i cementa, sada se na gradilištima u zemlji bilježe brojna kašnjenja pa čak i obustave radova. Iako je industrija povećala plaće, to još nije zaustavilo migraciju prema sjeveru.

Izraženo golim brojkama to izgleda ovako: "U 2019. godini 87 posto migranata je reklo da napušta zemlju zbog ekonomskih problema", kaže Diego Marroquín iz krovne komore CACIF. Ovaj fenomen ima duboke i trajne posljedice jer talenti odlaze, zaključuje rezignirano Marroquín.

Dijelovi ovog priloga su nastali na temelju saznanja stečenih tijekom putovanja za predstavnike medija koje je organizirala udruga CACIF.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu