Iransko poigravanje s taocima

Nahid Taghavi još uvijek sjedi u zatvoru. 67-godišnja Iranka iz Njemačke uhićena je u listopadu 2020. u iranskom glavnom gradu Teheranu. Prošli tjedan ju je revolucionarni sud zbog navodnih političkih aktivnosti osudio na deset godina i osam mjeseci robije. U Iranu se sudi svima koji, prema mišljenju iranskog režima, žele svrgnuti islamsku vladu.

Suđenje u slučaju Taghavi se kao i protiv ostalih vodilo iza zatvorenih vrata. Dokazi protiv optužene nisu javno objavljeni. Sama Taghavi odbacuje obje optužbe: „članstvo u ilegalnoj organizaciji“ i „propagandu protiv režima“. „Sudu uopće nije bitan pošten i transparentan postupak", kaže odvjetnik iz Teherana Saeid Dehghan u razgovoru za DW.

Dehghan je upoznat s dosjeima stranaca ili Iranaca s dvojnim državljanstvom koji su zatočeni u toj zemlji. „Uhićenici sjede dugo u samicama. Satima ih ispituju bez odvjetnika, kako bi pronašli bilo što zbog čega bi ih mogli osuditi. Njihovi odvjetnici mogu pročitati dosje tek neposredno uoči suđenja. Tako da na kraju nemaju šansu obraniti svoje klijente, iako je optužnica postavljena bez dokaza. Mi znamo da su oni uzeti kao taoci, da bi kasnije bili razmijenjeni", kaže odvjetnik iz Teherana.

„Neraščišćeni računi“

Od Islamske revolucije 1979. Iran sustavno zatvara strane građane ili Iranke i Irance s dvojnim državljanstvom i koristi ih kao sredstvo pritiska za političke ustupke. Tako su odmah nakon pobjede revolucije religiozni studenti upali u veleposlanstvo SAD-a i uhitili 52 diplomata Sjedinjenih Država. Oni su zahtijevali da im SAD izruči posljednjeg vladara Irana šaha Mohameda Rezu Pahlavija, koji je bio izbjegao u SAD.

Talačka kriza okončana je tek nakon 444 dana, nakon što je Iran dobio osam milijardi američkih dolara zamrznutih na računima u SAD-u.

„Kada građani jedne zemlje budu uhićeni i osuđeni u Iranu, mora se poći od toga da je Iran iz nekog razloga ljut i ima neraščišćene račune s tom zemljom", kaže Omid Memarian u intervjuu za DW. On je 2015. dobio najviše priznanje organizacije za ljudska prava HRW - Human Rights Defender Award. On je danas šef za komunikacije DWAN-a, nevladine organizacije sa sjedištem u New Yorku, koja se zalaže za demokraciju u arapskom svijetu.

„U usporedbi s drugim zapadnim zemljama, Njemačka je uvijek imala dobar odnos s Iranom", kaže Memarian i dodaje: „Njemačka je još uvijek najveći trgovinski partner Irana u EU-u i igrala je ključnu ulogu u pregovorima o nuklearnom programu s Iranom 2015. godine. Osim toga Berlin je bio suzdržan od kritike povreda ljudskih prava u Iranu".

Iranski diplomat osuđen u Belgiji

Sada se pak može samo nagađati zašto je Njemačka na meti Revolucionarne garde i zašto je Nahid Taghavi završila u iranskom zatvoru. Jedan od razloga bi moglo biti uhićenje Asadolaha Asadija. Jer, Asadi je uhićen na njemačkom tlu 2018. na temelju europskog uhidbenog naloga i kasnije isporučen belgijskom pravosuđu.

Početkom 2021. jedan sud u Antwerpenu osudio je Asadija na 20 godina zatvora zato što je planirao napade na protivnike iranske vlade. Belgijski istražitelji su priopćili da su u u lipnju 2018. spriječili bombaški napad u Villepinteu nadomak Pariza. Asadi je u to vrijeme bio iranski veleposlanik u Beču i navodno je iz pozadine vukao konce. U razgovorima s belgijskom policijom se saznaje da je Asadi rekao kako ne očekuje visoku kaznu. On polazi od toga da će ga njegova vlada vrlo brzo izvući iz zatvora u zamjenu za nekog europskog zatvorenika.

Spremnost za razmjenu zatvorenika

Od Asadijevog uhićenja u Iranu je uhapšeno četvoro Nijemaca. Za moguću razmjenu bi mogao poslužiti i švedsko-iranski liječnik Ahmadreza Džalali, koji je već četiri godine u zatvoru zbog „špijunaže za Izrael" i prijeti mu pogubljenje. No, ne zna se točno koliko stranaca sjedi u iranskim zatvorima.

Iako se Iran želi vratiti nuklearnom sporazumu, u zatvorima drži građane iz svih zemalja potpisnica sporazuma. Neposredno pred početak bečkih pregovora o mogućem povratku nuklearnom sporazumu, SAD, Francuska, Velika Britanija i Njemačka su zahtijevale od Irana da oslobodi sve njihove „proizvoljno zatočene građane“. Odmah potom Iran je signalizirao spremnost za razmjenu zatvorenika iz „humanitarnih razloga“.

Motiv za razmjenu

Iran je prvo htio pustiti na slobodu četvoro građana SAD-a u zamjenu za četiri iranska državljanina, koji su u SAD-u osuđeni zbog povreda američkih sankcija, kao i za oslobađanje sedam milijardi američkih dolara zamrznutog novca.

No 3. kolovoza je internetski portal Nournews.ir, blizak iranskoj državnoj sigurnosti, izvijestio da su razgovori o razmjeni prekinuti „zbog kukavičkog ponašanja Vlade SAD-a". Time je Iran zapravo potvrdio da uhićene strance koristi kao sredstvo pritiska za političke ustupke. „Humanitarni razlozi“ su prodavanje magle. Jer, sudbina pojedinaca ne igra nikakvu ulogu.

„Nahid Taghavi se ne osjeća dobro“, rekla je njezina kćerka Mariam Claren na upit DW-a. „U teheranskom zatvoru Evin zarazila se koronavirusom. Prije otprilike mjesec dana je u ženskom odjelu izbila zaraza koronom. Više od 15 žena je zbog infekcije poslano na zatvorski odmor, ali ne i Nahid Taghavi. I to bez obzira na njenu starost i kronične bolesti poput povišenog krvnog tlaka i dijabetesa. Iako joj je liječnik preporučio medicinski zatvorski odmor, odbijena je kako bi se povećao pritisak na Njemačku. Talačka diplomacija Irana je dobro poznata stvar."