I mladi iz zapadne Bosne napuštaju zemlju

Bosansku krajinu se smatra područjem s tradicionalno visokom emigracijskom stopom. Iz krajiških općina najviše odlaze mladi, ali više nije rijetkost ni da čitave obitelji ostavljaju svoje domove i uhodane poslove te se pridružuju sve brojnijoj bosansko-hercegovačkoj dijaspori u svijetu. Oko trideset posto osoba rođenih u Bosni i Hercegovini sada živi izvan domovine, pokazuju podaci Svjetskog ekonomskog foruma.

Jasmina Banjalučkić, predsjednica Skupštine Vijeća mladih Unsko-sanskog kantona (VM USK), krovne omladinske organizacije u ovoj regiji, navodi da je tijekom ove godine samo posredstvom Službe za zapošljavanje Unsko-sanski kanton/Unsko-sansku županiju napustilo oko tisuću osoba, od čega je najveći broj mlađih od 30 godina. "To je čak za pedeset posto više u odnosu na prošlu godinu", upozorava ona.

Nema službenih podataka koliko mladih, kojih prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Unsko-sanskom kantonu ima nešto više od 60.000, godišnje napusti najzapadniji dio BIH. Pretpostavlja se da oni koji su otišli preko Zavoda za zapošljavanje čine samo jedan mali dio u ukupnoj brojci iseljenika.

U protekloj godini članovi Vijeća mladih USK-a s kolegama iz Instituta za razvoj mladih KULT iz Sarajeva i predstavnicima resornog ministarstva radili su na Strategiji za mlade Unsko-sanskog kantona. Jasmina se nada da će taj dokument uskoro biti usvojen od strane zakonodavne vlasti i da će njegova implementacija doprinijeti zaustavljanju odlaska mladih iz Krajine.

Porast iseljavanja u posljednje tri godine

"Razlog tome je činjenica da smo u sklopu Strategije predlagali konkretne korake, izmjene postojećih odluka, koje bi išle u korist mladim ljudima", pojašnjava Jasmina, ali i dodaje da se strateški dokumenti, nakon usvajanja, često ne implementiraju: "Činjenica je da većina strategija završi u ladicama."

Više od 60 posto mladih u BiH je nezaposleno, a Unsko-sanski kanton, s općom stopom nezaposlenosti od 57 posto, jedno je od područja u kojima je najteže pronaći posao. U takvim uvjetima, odlazak iz države se često nameće kao jedino rješenje.

Jasmina nam pojašnjava da je problem odlaska mladih iz Krajine odavno prisutan, ali je posebno izražen u posljednje tri godine kada su zemlje Europske unije uvele određene olakšice građanima BiH kada je u pitanju dobivanje radne dozvole.

Situaciju otežava i politička situacija u Kantonu. Iako je Strategija za mlade u USK, prema inicijalnom planu, do kraja 2016. trebala biti završena i predana na usvajanje, to se nije dogodilo.

"Stalne smjene i promjene unutar Vlade jednim dijelom utječu na izradu Strategije. Kada je u Skupštini Kantona usvojen prijedlog za izradu ovog dokumenta, postojala je vrlo dobra inicijativa i volja da se isti i završi. Nakon toga su došli lokalni izbori i Strategija je stavljena u drugi plan, ali izbori su prošli pa se nadamo da nas neće nešto staviti i u treći plan", govori Jasmina. Ona smatra da je odnos lokalnih i kantonalnih vlasti prema mladima u Krajini daleko od potreba ove populacije.

Mladi usavršavaju njemački jezik i školuju se za medicinare

Pored egzistencijalne nesigurnosti, mladi sve češće za svoj odlazak krive i politiku. Zemlju napuštaju i oni koji su trebali postati nosioci promjena u društvu.

Cazinjanka Emina Hodžić, prva predsjednica Vijeća mladih USK-a, otišla je iz BiH prije dvije godine. Danas je na master studijima u Innsbrucku, gdje i radi. U svom rodnom gradu je pune četiri godine bezuspješno tražila zaposlenje. To je bio glavni razlog zašto je napustila zemlju.

"Da bih tamo napredovala u karijeri, morala bih se početi baviti politikom, takav osjećaj sam stekla. Ja to nisam htjela i počela sam osjećati pritisak koji nisam mogla više podnijeti. To je bio dodatni razlog da odlučim pokušati u drugoj državi", govori Emina.

Iako joj je namjera bila da u Austriji završi master i stekne iskustvo rada u struci, a nakon toga se vrati u BiH, Emina priznaje da sada o povratku sve manje razmišlja. Kako kaže, uvjerila se da u Austriji ima veća prava i mogućnosti nego u svojoj matičnoj zemlji. "Smatram to tužnom činjenicom", zaključuje ova mlada Cazinjanka.

Emininim koracima bi željelo ići više od dvije trećine mladih osoba u BiH, pokazuju ankete nevladinih organizacija. Mladi Krajišnici čine konkretne korake da taj naum što prije i ostvare. Za odlazak se pripremaju još od srednje škole. Već godinama najveći interes vlada za upis u Medicinsku školu Bihać koja trenutno ima blizu 700 redovnih učenika, ali i 140 izvanrednih na programu prekvalifikacije za odrasle.

Upravo sa završenim medicinskim smjerom najlakše je pronaći posao u zemljama Europske unije, posebno u Njemačkoj. Prema podacima Balkanske istraživačke mreže, više od četiri tisuće Bosanaca i Hercegovaca je pronašlo posao u njemačkom zdravstvenom sektoru i to samo u posljednje tri godine.

Odlaze i dobro situirane obitelji

Edin Delanović (30), medicinski tehničar iz Velike Kladuše, svoju budućnost vidi baš u Njemačkoj. Zbog toga je upisao tečaj njemačkog jezika u jednoj od tri škole za strane jezike u gradu. Edin već četiri godine radi u lokalnoj hitnoj službi, ali smatra da ovdje nema napretka. Iz razgovora sa svojim bivšim radnim kolegama, koji su sada vani, stekao je dojam da život izvan BiH nudi puno više mogućnosti za njega i njegovu obitelj.

"Ovdje nemam kamo otići, nemam gdje izvesti dijete", priča nam Edin. Živi sa suprugom i djetetom kao podstanar. Kaže da se ne usudi ući u veću investiciju i kupiti stan. "Stambeni krediti su nepovoljni, a olakšica za mlade bračne parove gotovo da i nema", navodi nam samo jedan od razloga zbog kojih nije zadovoljan životom u svom rodnom gradu.

Tečajeve stranih jezika, od kojih je daleko najpopularniji njemački, samo u Velikoj Kladuši u ovom trenutku pohađa oko 200 polaznika. Prema riječima Veldine Alibegić, jedne od predavačica njemačkog, kandidati ponekad čekaju slobodno mjesto na tečaju više od mjesec dana. Od 14 osoba iz Edinove skupine na tečaju njemačkog jezika, čak njih 13 kaže da bi rado otišlo iz BiH.

"Od prošle godine sve više obitelji upisuje tečajeve njemačkog ili uzimaju privatne sate. To su najčešće dobro situirane obitelji, ali zbog djece i njihove budućnosti žele otići van", kaže Veldina, koja već šest godina drži tečajeve njemačkog jezika u Velikoj Kladuši.

Veldina priznaje da u posljednjih godinu-dvije i sama sve češće razmišlja o odlasku iz BiH, iako ovdje ima dobar posao u struci i osiguranu egzistenciju. Ipak, zapadnoeuropske zemlje joj se čine puno uređenijima, a ljudi tamo sretnijima.