Hrana postaje skuplja

Jer već mjesecima rastu cijene poljoprivrednih proizvoda. U Sjedinjenim Američkim Državama je cijena žita najviša u posljednjih 10 godina a svjetske žitne rezerve već 30 godina nisu bile tako niske. Slično je i sa ostalim proizvodima: kukuruzom ili uljanom repicom - cijena za nju je upravo eksplodirala i iznosi 300 eura za tonu. Rezultat je rast cijena - i hrane ali osobito stočne hrane. Ludwig Höchstätter koji se u tvrtki Baywa AG već godinama bavi prometom žitarica: "Cijene su tako narasle i to me ne čudi. Jer u posljednjih sedam, osam godina smo više trošili nego što smo proizvodili i utoliko su potencijali pali na razinu kakva nije bila već 20, 30 godina."

Rezultat je praktično neviđen za njemačke potrošače gdje discounteri već desetljećima uporno guraju cijene na minimalnu granicu. Osobito kada je riječ o mlijeku i mliječnim prerađevinama govori se i o poskupljenjima i za 50%. Stručnjaci pak misle da su takve vijesti obično paničarenje. Gerd Sonnleitner, predsjednik Udruge njemačkih poljoprivrednika: "Naši sugrađani su razmaženi stalnim padom cijena za živežne namirnice i sada po prvi put idu prema gore. To je naravno šok, ali zapravo će poskupljenje će biti mnogo umjerenije.

Cijene do sada rjeđe rasle nego padale

Objektivno uzevši, dakle proizvodne cijene mlijeka su od 2003 ipak ponekad rasle ali mnogo češće doista padale: početkom 2005 je pala za 6 postotka obzirom na prošlu godinu. Danas je oko 6 postotka iznad prošlogodišnje - i logično jest da se to ipak i donekle prenese na krajnjeg proizvođača.

Ali kao što je također veoma dobro poznato - cijene poljoprivrednih proizvoda u Europskoj Uniji tek donekle slijede ekonomske zakone. Jer još od sredine osamdesetih i poznatih mora mlijeka i brda maslaca, Europska Unija je odredila proizvodne kvote za države članice. Philip Tod, glasnogovornik Europskog povjerenstva: "Provjeravamo, da li da ukinemo sustav kvota i prije od 2015. kada je planirano. To bi moglo dovesti da pomalo povećavamo količinu mlijeka koje se proizvodi i to bi imalo uticaj na cijenu."

Usprkos kvotama, tržište je donekle funkcioniralo: cijene su ipak oscilirale - ali nije dolazilo do kriza: niti u opskrbi niti sa prosvjedima bijesnih poljoprivrednika koji nisu znali što da rade sa svojim proizvodima. Zato u Bruxellesu nisu baš sigurni da li se kvote hitno moraju ukidati - osobito kada se radi o Njemačkoj: "Najveći uticaj na cijenu ima ravnoteža između ponude i potražnje. Trenutno je u Europi potražnja viša nego ponuda što je dovelo do povećanja cijena. Ali ne mislimo da sustav kvota u Njemačkoj ima odlučujuću ulogu jer ta zemlja uopće ne koristi svoj dopušteni maksimum proizvodnje, dakle u Njemačkoj bi se moglo prozvoditi više." A to će se - sa višim cijenama - vjerojatno i dogoditi.

Kinezi otkrili mlijeko

Ali i kada je riječ o poljoprivrednim proizvodima, postoji još dva elementa. Prvi je - slično kao sa željezom, naftom i svim ostalim sirovinama - jednostavan: Kinezi su otkrili pijenje mlijeka: "Kinezi piju mnogo više mlijeka nego prije. Zato jer se poboljšao naš životni standard. Ljudi više paze što jedu. Neki ljudi vole ukus mlijeka, neki ne. Ja sam se na to navikao. Za nas starije je kalcij dobar za kosti, za naše tijelo i svakodnevni život. Dopada mi se ukus i želim biti još snažniji." - kaže jedan Kinez - naravno iz velegrada Šangaja jer potrošnja raste samo u gradovima. Ali na jedno se Kinezi izgleda nikad neće naviknuti: da i pokvareno mlijeko može biti ukusno. Europljani to "pokvareno mlijeko" zovu jednostavno - sir. "Ne, sir još nikad nisam jeo."

Doista; i kada je riječ o žitaricama, smatra trgovac Höchstätter, glad je sve veća: "Čitav svijet želi više žitarica, prje svega u Aziji - dakle u Kini, Indiji ali i Maleziji, Indoneziji. Tamošnja potražnja za žitaricama i biljnim uljima je uvelike narasla i rasti će i dalje. A obzirom da su poljoprivredne površine ograničene - možda se još mogu proširiti u Brazilu ili Ukrajni - ali ukupno uzevši, moramo značajno povećati produkciju kako bi ispunili svjetsku potražnju u budućnosti."

U Europskoj Uniji ipak ne misle da je stanje tako drastično: kada je na primjer riječ o mlijeku, kvota je 110 postotaka Europskih potreba. Samo oko 7% se izvozi a od lipnja je Bruxelles povrh toga ukinuo subvencije za izvoz mlijeka i mliječnih prerađevina.

Hrana više ne služi samo za prehranu

Ali kada je riječ o drugom trendu - tu se ne nadzire kraj trenda poskupljenja. Jer već neko vrijeme se hrana - kratko rečeno - ne proizvodi samo da bi nahranila ljude, nego i za proizvodnju energije. Već je drastičan primjer povišenja cijena kukuruza u Meksiku koje je pogodilo najsiromašnije, da bi takozvani "ekološki svjesni" na Sjeveru mogli voziti svoje automobile na alkohol. To je i objašnjenje drastičnog povišenja uljane repice - ne za hranu, nego za biodizel. Sve to ukupno uzevši - i perspektive nipošto nisu dobre, misli Ludwig Höchstätter: "Bio-gorivo je svakako dio potražnje. Ali morate znati: svake godine na svijetu ima novih 75 milijuna stanovnika i u mnogim dijelovima svijeta se mijenjaju prehrambene navike. To znači da potražnja raste svake godine za 100 do 120 milijuna ljudi. To znači; onaj tko zna čitati i pisati, više neće biti zadovoljan tek sa šakom riže na dan."