Hoće li biti lijekova u apoteci?

Već ovog proljeća i na početku pandemije su neki njemački mediji pokušali povećati nakladu vijestima o zabrinjavajućem stanju u lancu opskrbe lijekovima. Pogotovo kad je riječ o aktivnim sastojcima lijekova, oni se tek rijetko - i za najnovije i najskuplje lijekove - proizvode u Europi. 80 do 90% svih aktivnih sastojaka za lijekove ovog svijeta se proizvodi u Kini i Indiji.

A to jest problem - iz više razloga. Ne samo da je gotovo sva proizvodnja koncentrirana u samo dvije zemlje, nego je i tamo to centralizirano u tek nekoliko golemih tvornica. A ako se nešto dogodi - kao što je to na primjer bila eksplozija u pogonu Jinanu u Kini 2016. gdje se proizvodio antibiotik Piperacilin, onda to znači i nedostatak opskrbe koji može trajati mjesecima.

Sad, u pandemiji je to problem i indirektno i direktno: farmaceutske tvornice su i u pokrajini Hubai koja je bila izvorište zaraze tako da su i te tvornice bile zatvorene. A indirektno, Indija je proljetos zabranila izvoz nekih aktivnih sastojaka jer je tamošnja vlada prije svega bila zabrinuta za skrb domaćeg stanovništva.

Usprkos napisima medija, njemački Institut za lijekove i medicinske proizvode (Bfam) tvrdi kako je opskrba lijekovima u Njemačkoj sigurna. Poteškoće u opskrbi ne znače i poteškoće u zdravstvenoj skrbi i tako nešto se još nije dogodilo. Doduše, prošle godine je javljeno 355 slučaja poteškoća u isporuci lijekova, ali to se treba staviti u relaciju prema oko 103 tisuće lijekova kojima je dopuštena uporaba u Njemačkoj. U pravilu postoje i alternativni lijekovi i tek u rijetkim i iznimnim slučajevima tu doista ima problema.

Nema, jer su se ljudi uplašili

No i u tom državnom Institutu upozoravaju kako su primijetili "natprosječnu prodaju" određenih lijekova. Drugim riječima - slično kao proljetos s tjesteninom i toaletnim papirom, alarmantni napisi i televizijske emisije su natjerale ljude da "za svaki slučaj" stvore zalihu lijekova koje trebaju. A to je onda dobar način da doista dođe do poteškoća u isporuci, makar je zapravo lijekova dovoljno.

Ipak, posjet u nekoj od njemačkih apoteka će brzo pokazati kako su i informacije Instituta tek djelomično točne. Ulrike Holzgrabe, koja predaje farmaciju na Sveučilištu Würzburg, se slaže s tvrdnjom kako se većinu pacijenata može liječiti i alternativnim lijekovima, ali to je golem posao - za apotekare: "U prosjeku, jer originalni lijekovi nisu dostupni, ljekarnik provede čitav jedan radni dan u tjednu nabavljajući alternativne lijekove i u raspravi s liječnicima o djelotvornosti", kaže profesorica. I u Udruzi njemačkih ljekarnika tvrde kako devet od deset apotekara nestašicu određenih lijekova smatraju velikim problemom u njihovom poslu.

No postoje i problemi u opskrbi genericima, dakle lijekovima čiji aktivni sastojak više nije zaštićen patentom i koji se masovno proizvode negdje u svijetu. Wolfgang Späth iz udruge zastupnika takvih lijekova kaže kako u Njemačkoj nije došlo do nestašice ni u najgorim danima korone, ali samo zbog neviđenog napora svih u lancu opskrbe. "U to se ne možemo pouzdati i misliti da će i sljedeći put sve dobro proći", upozorio je Späth ovog listopada.

"Nema šansi vratiti proizvodnju u Europu"

Ovog proljeća je i više europskih i njemačkih poličara govorilo kako se ne može trpjeti ova ovisnost Europe od lijekova koji se proizvode negdje daleko u svijetu i kako se proizvodnja treba vratiti nazad u Europu, ili još bolje u Njemačku - nekadašnju apoteku cijelog svijeta. To je govorio i njemački ministar gospodarstva Peter Altmeier, a ovog listopada je tu inicijativu još više istakao ministar zdravstva Jens Spahn. On je obećao založiti se za jačanje europske proizvodnje aktivnih sastojaka i lijekova. Na konferenciji "Za zdravu Europu" je izjavio da se mora se razmisliti "kojim instrumentima možemo potaći proizvodnju i opskrbu tu u Europi." Drugim riječima, trebaju li države i tu otvoriti blagajnu i pomoći izgradnji takvih pogona.

Ali treba biti oprezan s takvim obećanjima, tvrdi predsjednik uprave farmaceutske tvrtke Merck Stefan Oschmann. Jer u Njemačkoj se prestalo proizvoditi zato što je glavno pitanje bilokako da lijek bude što jeftiniji. Tu i njemački zdravstveni osiguravatelji potpuno jasno slijede logiku jeftinoće i s pojedinim farmaceutskim tvrtkama sklapaju ugovore o popustu: njegovi osiguranici će dobiti prije svega lijek tog koncerna, ali će zato osiguravatelj dobiti bolju cijenu za čitavu paletu.

Tu onda i farmaceutske tvrtke moraju gledati, kako da spuste proizvodnu cijenu lijekova - a to se u pogonima u Njemačkoj jedva može. To ističe i profesorica farmacije: na primjer, u Europi pogoni smiju proizvoditi samo jednu vrstu antibiotika, pogoni u Kini proizvode i po desetak različitih kultura. 

A onda su tu i drugi zahtjevi za proizvođače lijekova na tlu Europe: tu se mora jamčiti kako aktivni sastojci u otpadu kod produkcije neće dospjeti u okoliš i u podzemne vode. To može potaknuti mutacije bakterija i stvoriti otpornost na taj antibiotik. Što se događa u Kini ili Indiji - to potrošače u Europi uopće ne zanima, ali zapravo i te "jeftine" lijekove možemo skupo platiti. A bez obzira što govorili političari, šef Mercka je tu sasvim jasan: "Vratiti proizvodnju lijekova i aktivnih sastojaka nazad u Europu je totalno nerealistično."