HIV/AIDS: Nema cjepiva, ali se bolest može kontrolirati

Iako se AIDS ne može izliječiti, infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) sada se može vrlo učinkovito liječiti. Antiretrovirusni lijekovi su u upotrebi od sredine 1990-ih. Oni suzbijaju virus u tijelu i sprječavaju njegovo razmnožavanje. Virus tada više nije prenosiv i može se trajno kontrolirati.

Većina pacijenata prima kombinaciju različitih antiretrovirusnih lijekova, od kojih svaki cilja na različite faze ciklusa HIV-a.

U ovoj terapiji, oboljeli obično uzimaju jednu ili dvije tablete svaki dan. Važni su i pregledi koje treba provoditi svaka tri mjeseca. Između ostalog, mjeri se opterećenje virusom u tijelu, odnosno koliko HIV RNA ima u krvi. Što je virusno opterećenje niže, to je bolje.

Nadovezujući se na to, terapija se nastavlja poboljšavati, kaže Hendrik Streeck, direktor Instituta za virologiju Sveučilišne bolnice u Bonnu koji se specijalizirao za istraživanje AIDS-a.

Posljednje veliko otkriće bili su integrase inhibitori, objašnjava Streeck. Enzim integrasa ima važnu ulogu u razmnožavanja virusa HIV-a, odgovoran je za integraciju takozvanog virusnog DNK genoma u stanicama domaćina gdje se može razmnožavati.

"Ovaj aktivni sastojak jednostavno je izuzetno učinkovit”, objašnjava Streeck. "Ovi integrase inhibitori u biti su spasili živote mnogih pacijenata koji su već imali vrlo otpornu virusnu infekciju i za koje jedva da je bilo preostalo aktivnih sastojaka. Sada su dio svake terapije", kaže on.

Bolji lijekovi

Jedan fokus istraživanja AIDS-a je na razvoju lijekova koji su još podnošljiviji od prijašnjih, iako nuspojave u međuvremenu nastupaju izuzetno rijetko. Također je u toku istraživanje o tome kako se lijekovi mogu davati lakše, a opet učinkovitije.

Tu spadaju, primjerice, pripravci koji imaju neku vrstu depoa koji zatim otpušta odgovarajuću tvar unutar definiranih vremenskih razdoblja. U toku su i istraživanja implantata. Širom svijeta postoji širok izbor pristupa, od kojih se neki već koriste u praksi, drugi se tek razvijaju.

"Imamo sve više i više dobrih terapija. Veliko pitanje ovdje je: Kako postići dugoročnu učinkovitost? U bliskoj budućnosti će biti riječ o injekciji koja se daje jednom godišnje tako da više ne morate gutati tabletu svaki dan," kaže Streeck.

Za oboljele je to svakako još jedan korak u pravom smjeru, a ima i psihološki učinak. Pacijenti ne moraju svaki dan misliti na to da u sebi nose virus.

Tretman prije i poslije

Takozvani PrEP, profilaksa prije izlaganja, mjera je opreza. Ona sprječava razmnožavanje HIV-a. U tu svrhu koristi se kombinirani lijek iz terapije HIV-a. Aktivni sastojci dopiru, između ostalog, do stanica sluznice koje tijekom spolnog odnosa dolaze u kontakt s tjelesnim tekućinama. Da bi PrEP djelovao, mora ga biti dovoljna količina u sluznicama. Nakon što se PrEP zaustavi, učinak prestaje.

Ako postoji zabrinutost da se neko mogao zaraziti putem spolnog odnosa, postoji mogućnost uzimanja lijekova protiv HIV-a četiri tjedna nakon njega. Ova profilaksa nakon izlaganja (PEP), sprječava širenje infekcije.

PEP je koristan, primjerice, za žene koje su bile silovane, ali i za liječnike koji strahuju da su se zarazili od pacijenta. Liječenje je potrebno provesti što prije, a najkasnije 48 sati nakon što se pojavila sumnje na infekciju.

Čekanje na cjepivo

Ni nakon 40 godina od pojave AIDS-a još uvijek nema cjepiva protiv virusa. No, barem je istraživanje AIDS-a dalo značajan doprinos razvoju cjepiva protiv korone. "Cjepivo protiv korone ne bi imali tako brzo da nismo prethodno proveli sva istraživanja o HIV-u. Mnogi koncepti koji su korišteni razvijeni su u istraživanju cjepiva za ovaj virus", objašnjava Streeck.

Mnogi bi željeli da se cjepivo protiv HIV-a razvije što je prije moguće i to vide kao najbolje rješenje. Ali vijesti o uspjehu često prate razočaranje. Ovo se također odnosi na ispitivanja koja su već dobro uznapredovali. Nažalost, posljednja ispitivanja cjepiva također su ranije prekinuta jer nisu bila učinkovita. „Još uvijek nažalost ne razumijemo zašto ne možemo izgraditi sterilizacijski imunitet", napominje Streeck.

Provedeno je osam studija učinkovitosti kada je riječ o zarazi HIV-om u uznapredovalim stadijima. "Uglavnom svi nisu uspjeli, osim jednog. Imali smo cjepivo - zovemo ga tajlandsko ispitivanje jer je provedeno na Tajlandu. Pokazalo je 31 posto učinkovitosti. Nikada nismo uspjeli ponoviti tu učinkovitost ni u jednom drugom ispitivanju", kaže istraživač AIDS-a.

Razviti učinkovito cjepivo toliko je teško jer se virus neprestano mijenja, stvarajući bezbrojne oblike HIV-a. I premda su neka antitijela sigurno sposobna boriti se protiv jedne varijante virusa HIV-a, na primjer, potpuno su neučinkovita protiv drugih oblika. Zbog ovih brojnih varijanti, razvoj cjepiva još uvijek je težak pothvat.

Kraj pandemije

Osim mRNA cjepiva, fokus globalnih istraživanja AIDS-a je i na genskim škarama CRISPR-Cas9. One bi mogle izrezati genetski materijal HIV-a iz ljudske DNK ili omogućiti reprogramiranje imunoloških stanica. U idealnom slučaju, ove reprogramirane imunološke stanice mogle bi ubiti zaražene stanice u tijelu.

Intenzivno se istražuju i antitijela koja mogu prepoznati različite varijante virusa HIV-a i tako spriječiti njihovu replikaciju.

Dok se ti pristupi u potpunosti ne razviju, važno je iskoristiti postojeće mogućnosti. To znači da je svima dostupna edukacija, pretrage, profilaksa i terapije.

Streeck već vidi dobre mogućnosti u borbi protiv HIV-a i AIDS-a. "Pacijenti s HIV-om koji se dobro liječe više ne mogu prenijeti virus. A mi imamo profilaktičke mjere koje štite od infekcije HIV-om. Na taj bismo način već mogli obuzdati pandemiju širom svijeta", kaže on.