„Herson je mnogo važniji za nastavak rata od Donbasa“

tagesschau.de: Ukrajinska vojska je odustala od Lisičanska, sada se teške borbe vode oko Donjecka. Što to znači za stratešku poziciju u ovom ratu?

Franz-Stefan Gady: Čisto vojno, predaja Lisičanska ne znači mnogo. To je simbolična pobjeda za ruske snage, ali će strateške posljedice biti minimalne za nastavak rata. U Donbasu traje rat trošenja resursa i snaga, ne radi se toliko o osvajanju pojedinih gradova, nego o tome da se protivniku nanese više gubitaka u ljudstvu i materijalu nego što ih ima vlastita strana.

Moglo se predvidjeti da će Lisičansk i Sjeverodonjeck prije ili kasnije pasti zbog velike nadmoći ruskih snaga prije svega topništva. Ukrajinske snage su se taktički povukle – nisu se, kao u Mariupolju, borile do posljednjeg čovjeka, kako bi izbjegle da upadnu u obruč.To pokazuje koliko su ovi gradovi strateški važni, i očito u Ukrajini postoji zamisao da se oni možda kasnije zauzmu protuofenzivom.

Sada su se ukrajinske snage povukle na novu, dobro utvrđenu liniju obrane, utaborenu u Bahmutu, Soledaru i Seversku. Druga obrambena linija je kod Slovjanska i Kramatorska. Ta dva urbana centra su od 2014. pripremana kao obrambene utvrde.

U kakvom su stanju dvije vojske armije nakon četiri i pol mjeseca rata?

Za njih je to tzv. "trka do dna”. Obje vojske su iscrpljene, krvarile su, imale enormne gubitke. Sada je pitanje tko će prvi kolabirati. To je uvijek pitanje u ratu koji iscrpljuje, troši. Kratkoročno na istoku lošije izgleda za ukrajinske snage, jer ruske snage, kad je topništvo u pitanju, imaju enormnu prednost i nemaju problema s kanalima opskrbe.

Istodobno ruske snage u Donbasu mogu nad svojim operacijama stvoriti štit u obliku protuzračne obrane, što je razlika u odnosu na prvu fazu rata. Ukrajinsko zrakoplovstvo tu ne dolazi do izražaja što je za njih veliki nedostatak.

Rusi imaju i nadmoć u elektronskoj borbi, zbog čega ukrajinska strana tek štedljivo koristi dronove jer se njihova upotreba može ometati elektronski. To otežava izviđanje. S druge strane, veliki manjak ruske vojske je nedostatak pješadije.

A na ukrajinskoj strani?

Rusija mora računati s tim da se dugoročno ukrajinska sreća može okrenuti – to ovisi od toga koliko mogu da profitirati od zapadnih isporuka oružja i streljiva. Pitanje je hoće li biti koordiniranog i trajnog dopremanja oružja, obavještajnih podataka i obuke vojnika. Tu zapadna strana mora bolje koordinirati i razmišljati strateški i dugoročno.

Od koristi baš i nije činjenica da Ukrajina posjeduje više različitih topničkih sustava, i za svaki mora graditi posebnu logistiku. To nije efikasno. Potrebno je planirati i koncentrirati se na možda samo dva sustava. To olakšava obuku i održavanje. Trenutno se stječe dojam da ukrajinske snage ne koriste cijeli potencijal oružja sa Zapada jer nisu obučene. Razumljivo se ukrajinskim snagama mora osigurati i toliko streljiva kako bi mogla djelovati intenzivnije.

Može li se uočiti efekt zapadnih isporuka oružja?

Da, recimo kod ciljanih napada na ruske linije opskrbe i skladišta streljiva, koji se izvode višecijevnim bacačima raketa koje je Ukrajini dobila sa zapada. U prvoj fazi rata su za preživljavanje nekih ukrajinskih jedinica enormno važni bili MANPADS, prenosivi sustavi za protuzračnu obranu i prije svega protutenkovsko oružje. To je ruskim snagama nanijelo ogromne gubitke.

U kojem smjeru će se, prema Vašoj procjeni, odvijati borbena djelovanja?

Ostajem pri procjeni da će ovo biti posljednja ruska velika ofenziva prije operativne pauze. Ona ne znači obustavu vatre ili kraj borbi, nego je vjerojatnije da će brzina i intenzitet borbi biti sniženi na neko vrijeme. To vrijeme će obje strane iskoristiti za obnovu snaga, sastavljanje novih jedinica i dovod pojačanja.

Mislim da će bojišnica ostati dinamična i da neće biti pat-situacije. Nastavit će se rat koji troši resurse. Teško je reći koliko.

Rusija može izdržati tu vrstu rata još nekoliko mjeseci, ili sve do iduće godine, pod uvjetom da zauzda „probleme s osobljem“, i neprestano šalje nove postrojbe na front. U tom pogledu sankcije neće imati neposredan utjecaj na ratna zbivanja. Po mom viđenju, Donbas nema veliki strateški značaj s izuzetkom da će progutati veliku količinu ukrajinskog ratnog materijala i ljudstva.

Mnogo bitniji za nastavak rata je regija Hersona. Zamislivo mi je da će tu prije ili kasnije biti test za prvu veliku protuofenzivu Ukrajine. Ako ta ofenziva ne uspije, to će biti signal zapadnim partnerima da pojačano guraju Ukrajinu u pregovore. Neuspjeh bi logično pojačao glasove skeptika koji se protive naoružavanju Ukrajine i to bi zemlju dovelo u jako lošu poziciju.

Najvažnija ofenziva ukrajinskih snaga stoga će biti pokušaj oslobađanja Hersona i da se ruske snage potisnu preko Dnjepra. I dalje sam skeptičan oko toga da Ukrajina može narednih mjeseci prijeći rijeku i odbaciti ruske trupe još dalje na istok.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu