Helmut Kohl: posljednji čin

I u posljednjem činu ove preminule ikone političkog života, na pozornici pred njegovim posljednjim ispraćajem ostala je još njegova razmjerno mlada udovica, djeca koja su morala naći drugi dom, sumnjivi štićenici i borba za njegovo naslijeđe. Čak i pred iskazivanje posljednjih počasti bivšem kancelaru Helmutu Kohlu smo svjedoci drame kakva bi lako mogla izaći i iz pera jednog Shakespearea. Veliki Helmut Kohl je preminuo, ali i tako nema mira ni na političkoj, niti na emocionalnoj razini.

Na početku, tu je njegova "curica" kako je današnju kancelarku Angelu Merkel zvao i sam Kohl. Ona je bila njegova štićenica iz bivše Istočne Njemačke, ali teško da je on ikad želio da ona postane ono što je danas. A kada je u dubokoj krizi stranke CDU koju je Kohl ostavio za sobom zbog afere oko neobjašnjivih novčanih priloga upravo ta njegova "curica" izjavila kako su "postupci koje priznao Helmut Kohl nanijeli goleme štete stranci", to joj nikad nije oprostio. Nikad, pogotovo ne jer je baš to onda bilo što je Angelu Merkel i dovelo do samog vrha CDU-a - i položaja kancelarke.

Kraljica u crnom...

Njemačka kancelarka se doduše pokušavala pomiriti sa bivšim kancelarkom: posjetila ga je prije sedam godina za njegov 80. rođendan i umiljato mu se zahvalila za njegove zasluge "bez kojih bi se životi milijuna ljudi koje su kao i ja živjeli do 1990. u DDR-u, odvijali posve drugačije", Kohl joj nikad nije oprostio. Njegova udovica Maike Kohl-Richter tvrdi kako ga je čak i ona pokušavala navesti da se predomisli, ali da je Kohlova osobna želja bila da Angela Merkel ne govori na njegovom sprovodu. Kako sad: da ne govori kancelarka njegove Njemačke? Zar on nije bio njemački kancelar?

Ne samo u stranci i njegovoj domovini, uloga 34 godina mlađe udovice je bacila duboku sjenku i na njegov obiteljski život. Tu sad nije samo samoubojstvo njegove prve supruge Hannelore kada se 2008. par godina nakon njene smrti vjenčao sa Maike Kohl-Richter pratkično u potpunoj tajnosti uz pomalo čudne kumove obzirom na njegovu karijeru državnika: bankrotiranog medijskog mogula Lea Kircha i tadašnjeg glavnog urednika "najžutijeg" tabloida Bild, Kai Diekmanna. Na koncu, nakon njegove smrti, udovica njegovom starijem sinu - koji je došao sa svojim sinom, dakle Kohlovim unukom kojeg također djed nije želio vidjeti - nije dopustila niti ući u kuću...

Za njegovog štićenika sada nema mjesta...

No ona je sada tek udovica Helmuta Kohla i naravno da je jasno da ona ne može određivati što će činiti Angela Merkel, kancelarka njene zemlje. Od govornika na njegovom europskom svečanom ispraćaju je tu i predsjednik EK Jean Claude Juncker, francuski predsjednik Emmanuel Macron i bivši američki predsjednik Bill Clinton.

U jednoj želji Helmuta Kohla koju je prenijela njegova udovica niti politika nije imala ništa protiv: on nije želio da na njegovom pogrebu govori i njegov štićenik iz Mađarske politike, Viktor Orban. Tog, tada još mladog liberalnog mađarskog političara je Kohl upoznao nakon sloma Sovjetskog Saveza i ostali su prijatelji do kraja Kohlovog života. Obzirom na njegove današnje izjave i ponašanje protiv Europe, jedva da bi on bio primjereni političar koji bi pristajao Kohlovom europskom nasljeđu.

Sa ili bez Orbana, već i sama mjesta ispraćaja izazivaju čuđenje. Kao prvi kancelar Njemačke on neće biti ispraćen nacionalnom, nego europskom svečanošću. To se obrazlaže njegovom zaslugom ujedinjenju Europe, integraciji Starog kontinenta i uvođenjem zajedničke valute. Nakon svečanosti u Strassbourgu pokopan će na kraju biti ipak u Njemačkoj, ali ne pored svoje nesretne prve supruge u njegovom rodnom gradu, nego u biskupskom sjedištu u Speyeru. Doduše, sa tim gradom koji leži nedaleko od Kohlovog Ludwigshafena je uvijek imao osobiti odnos: tamo mu je održan i tradicionalni vojni ispraćaj nakon što je prestao biti kancelarom 1998. Jer makar je to već prije bilo odlučeno što je i Kohl želio, tek slijedeće godine je Berlin postao dom njemačkoj vladi.

Tako je i posljednji ispraćaj Helmuta Kohla zapravo nešto između neviđenih počasti za jednog njemačkog političara - preko kojih ipak padaju teške sjenke intriga i čak otvorene mržnje. To je zapravo istakao i njegov dugogodišnji stranački kolega, Norbert Lammert koji se kao današnji predsjednik parlamenta opraštao od Kohla: "Legendarna je njegova integrirajuća snaga, baš kao i njegovo polarizirajuće djelovanje - uzgred, podjednako među strankama, baš kao i u samom CDU-u. Kohlov put je prepun i udaraca - koje je sam morao pretrpjeti i koje je on zadavao drugima", izjavio je Lammert.

Ali i u tom slučaju se jednog političara mora slaviti zbog njegovih političkih zasluga: "Upravo njemu možemo uvelike zahvaliti za ono što je danas realnost: mirno jedinstvo naše zemlje u jednoj slobodnoj i mirnoj Europi", izjavio je predsjednik Bundestaga na komemorativnom zasjedanju. Jer Kohl nikoga nije ostavio ravnodušnim - na ovaj ili onaj način.