Godina dana reformatora Macrona

DW: U inozemstvu se često govori o francuskom vodstvu koje sprovodi reformu za reformom, kao i o snažnim otporima, poput štrajka zaposlenih u željeznici. Kako Francuzi ocjenjuju trenutnu situaciju?

Emiliano Grossman: Macron je bio okićen s mnogo lovorika kada je stupio na funkciju i od toga još uvijek profitira. To znači da još uvijek važi za vrlo dinamičnog, efikasnog političara i svojom izbornom pobjedom je, bez sumnje, potpuno uzdrmao čitav politički establišment. Ali ipak se naziru prvi znaci zamora od reformi, njegova popularnost je proteklih tjedana znatno opala. To nije samo zbog štrajka željezničara koji traje već tjednima, nego postoji i izvjesni „Sarkozy-efekt". I Nicolas Sarkozy je svoj mandat započeo nizom reformskih projekata – ali sa svakim mjesecom mu je postajalo sve teže da te reforme i provede.

Mislim da je Macron danas na prekretnici. Pitanje je hoće li postati jedan od tih francuskih predsjednika, koji uvijek ambiciozno započnu, a zatim postanu vrlo omraženi ili će uspeti da prebroditi kritični trenutak i provesti svoju reformsku agendu.

DW: Od čega to ovisi?

Grossman: U velikoj mjeri od toga daju li njegove reforme plodove. Trenutno je ekonomska situacija u Francuskoj bolja nego prije godinu, dvije, ali Macron to teško može sebi pripisati. Za njega bi važno bilo održivo poboljšanje gospodarske situacije, rast u kritičnim sektorima i, prije svega, da poduzeća otvaraju nova radna mjesta.

Ali postoji još jedan faktor koji se u inozemstvu možda ne uzima dovoljno u obzir. Macron se mora riješiti imidža „predsjednika bogatih". Započeo je reforme koje vidno vode ka poboljšanju položaja bogatih i super-bogatih. Trenutno se, recimo, radi na tome da se ukine takozvani „Exit Tax" – porez koji je uvela Sarkozijeva konzervativna vlada, kako bi se bogatima otežalo da svoj novac prebacuju u inozemstvo, kako bi uštedjeli na porezu. Taj porez nije dao neke naročite rezultate, ali njegovo ukidanje je za Macrona simbolički gledano problem.

DW: Francuzi važe za nenaklonjene reformama. U kojim oblastima narod priželjkuje promjene – i da li se to poklapa s agendom predsjednika?

Grossman: Macron je izabran i zato što je imao relativno radikalnu reformsku agendu. Mislim da nijedan drugi predsjednik u posljednjih deset, petnaest godina nije stupio na dužnost s tako velikim kapitalom podrške. Stoga je situacija drugačija nego što je bila za vrijeme njegovih prethodnika Hollandea i Sarkozyja. Averzija prema reformama je danas u Francuskoj vjerojatno manja nego do prije nekoliko godina. Ali Macron to mora iskoristiti kako bi sproveo reforme i kako bi ih dobro prodao.

DW: U tome trenutno ima tek osrednji uspjeh. Prema istraživanjima, 56 posto Francuza je nezadovoljno predsjednikom. U njima on doduše bolje prolazi od prethodnika Hollandea i Sarkozyja ali ne i naročito dobro. Je li se to moglo očekivati?

Grossman: Mislim da je strukturni problem političkog sustava u Francuskoj što je vrlo personaliziran. Očekivanja od predsjednika su jednostavno prevelika. Taj sustav je uspostavljen pedesetih, kako bi se Francuska zaštitila od građanskog rata. To je i funkcioniralo s karizmatičnim osnivačem Republike Charlesom de Gauellom. Ali niti jedan nasljednik nije bio ličnost kao De Gaulle, i zato je pad popularnosti novih predsjednika praktično u samom sustavu.

DW: U inozemstvu u oči upada PR rad aktualnog predsjednika. Macron voli vrlo velike riječi i geste. Kako narod to prihvaća?

Grossman: Mislim da za sada mnoge PR akcije dobro prolaze. Smatram da je to mač s dva sječiva, zato što su te velike geste pomalo mazanje očiju. To može funkcionirati na kratke staze, ali ako reforme ne uslijede, to ljude može umoriti.

DW: Trust mozgova iFRAP je povodim Macronovog jubileja objavio brojke. Njegova politika na „Macronometru" je dobila samo 5,3 od 10 bodova. U čemu je problem?

Grossman: Jednostavno je teško reformirati Francusku. Ima mnogo strukturnih prepreka i Emmanuel Macron je kao ministar gospodarstva imao vrlo kratko iskustvo s izvršnom vlašću.

DW: Vjerujete li da će Macron ući u povijest kao veliki reformator?

Grosman: Iskreno, prerano je za takvu ocjenu.

DW: Iz Njemačke se Francuzima godinama kao uzor preporučivala Agenda 2010 Gerharda Schrödera. Ima li više sličnosti ili razlika?

Grossman: Mislim da Macron sebe ni u kojem slučaju ne bi htio postavljati uz Schröderovu Agendu 2010. On bi radije da se drugi uspoređuju s njim. Ali postoji ambicija da njegove reforme budu tako obuhvatne kao što je u Njemačkoj bila Agenda 2010.

*Emiliano Grossman je profesor uglednog Instituta za političke studije u Parizu i zamjenik direktora u Laboratoriju za interdisciplinarnu evaluaciju javnih politika. Potječe iz Argentine, odrastao je u Njemačkoj, a studirao je na Institutu na kojem sada predaje, Londonskoj školi ekonomije i Cambridgeu.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.