Frustracije, očaj i kult oružja u Srbiji

Nezapamćen zločin šokirao je Srbiju, ali i čitav svijet. Ljubiša Bogdanović (60) jučer ujutro (9.4.) je hicima iz vatrenog oružja usmrtio 13 osoba – šest žena, šest muškaraca i dvogodišnje dijete. Bogdanović je najprije ubio svog sina, a potom je krenuo u smrtonosni pohod po okolnim kućama.

Nitko to nije očekivao

Stanovnici sela Velika Ivanča, susjedi i poznanici, Bogdanovića opisuju kao potpuno normalnog čovjeka s kojim ranije nitko nije imao problema. Nije im poznato ni da je imao obiteljskih, financijskih ili zdravstvenih problema:

„Bili su dobre komšije, dobri za sve, da ti pomognu, da ti učine, ali što je ispalo u mozgu – to ne zna nitko.“
„Nitko to ne može da povjeruje – da će ubiti svog rođenog sina, svoju mater, da će ubiti svoju familiju, svoju rodbinu da će pobiti.“
„Ja ga 22 godine znam, nikad ništa tu nije bilo. Ne može se reći da je netko pretpostavljao da bi to moglo da se desi.“
„On je sa namjerom to uradio, jer on je bio veliki prijatelj i rođak ove kuće, a da on napravi ovakav masakr… I ja sam bio na ratištu, i on bio na ratištu – ma kakve to veze ima. To ja ne priznajem, uopće to ne priznajem.“

Frustracije i očaj društva

O tome koji su bili motivi ubojice, još uvijek se samo nagađa. Možda će se nešto više saznati od njegove supruge Javorka (60), koja je preživjela masakr s teškim ozljedama. Njezino zdravstveno stanje je stabilno i ona se nalazi u Urgentnom centru u Beogradu. Sam ubojica, koji je po dolasku policije pokušao izvršiti samoubojstvo, također je u Urgentnom centru, u komi, i njegovo zdravstveno stanje je kritično.

Sociolog Dragan Koković uzrok za ovakav zločin vidi prije svega u društvu i načinu na koji se ono nosi s izazovima s kojima se suočava: „Sigurno je da je naše društvo u nekoj dezorganizaciji, u velikom siromaštvu, imamo esencijalne i duhovne frustracije, imamo prosto jedan egzistencijalni očaj.“

Rješavanje problema oružjem

Mediji su nakon masakra prenijeli informaciju da Bogdanović nije imao dosje u policiji, da je prije godinu dana ostao bez posla, ali i to da je početkom 90-ih bio na ratištu u Slavoniji. Sociolog Koković smatra, ipak, da nije riječ o tzv. posttraumatskom sindromu: „Ja lično mislim da mnogi koji danas naglašavaju posttraumatski sindrom možda malo pretjeruju u tome, ali drugi moment koji je ovdje vrlo bitan jest taj 'kult oružja', ta uobičajena praksa našeg čovjeka koji smatra da je to regularan način rješavanja nekih problema i držanje oružja u kući.“

Prema nekim procjenama, u Srbiji ima 1.100.000 komada registriranog oružja. Iz policije podsjećaju da je prije dva mjeseca načinjen novi nacrt zakona o oružju i streljivu koji predviđa veću kontrolu ljudi koji nose oružje. Na Zakonu se, inače, radi još od 2007. kada se u selu Jabukovcu kod Negotina dogodilo devetostruko ubojstvo.