Francuska je otvorena za daljnja proširenja Europske unije
12. siječnja 2008Jean-Pierre Jouyet je izjavio za britanski list “Financial Times” da je francuska Vlada promijenila svoj pristup ne samo prema proširenju veći prema samoj Europi od kako su 2005. godine francuski birači odbacili na referendumu Europski ustav. “Nekada smo smatrali da je federalna Europa važnija od duboko integrirane Unije te da će proširenje biti suprotno tome i da će spriječiti Europu da bude efikasna. Mi smo sada prebrodili tu suprotnost”, kaže francuski ministar Jouyet. On je priznao kako ga je od preuzimanja dužnosti ministra prije sedam mjeseci iznenadio kapacitet Europske unije sa 27 članica i način nakoji se donose odluke.
Ministar Jouyet je ukazao kako vlada u Parizu podržava integraciju zemalja zapadnog Balkana u EU. On je priznao da u Francuskoj nije učinjeno dovoljno za proširenje.
Ovakve riječi se smatraju pozitivnim znakom ne samo za Hrvatsku koja je već na polovici pregovora s Europskom unijom o članstvu, već prije svega za ostale zemlje regije, za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju. Ove zemlje su u posljednjih nekoliko godina osjetile da je oduševljenost za daljnje proširenje u samoj Europskoj uniji znatno manja nakon elana koji je vladao 2004. godine tijekom najvećeg proširenja u povijesti Unije.
Riječi francuskog ministra za europska pitanja od velike su važnosti budući će Francuska sredinom ove godine od Slovenije prezueti predsjedanje Europskom unijom. No francuska oduševljenost daljnjim proširenjem ne uključuje Tursku. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ostaje čvrsto protiv članstva Turske u Uniji i svojih riječi da Turska ne pripada Europi. Izjave francuskog ministra za Europu u skladu su s najnovijim prijedlozima o promjeni francuskog ustava.
U prijedlogu koji je predstavljen prošloga mjeseca prihvaćanje nove članice Europske unije može se potvrditi u Francuskoj ili putem referenduma ili u francuskom kongresu kojeg čine nacionalna skupština i senat.
Novi zakon više ne bi sadržavao odredbe bivše vlade pod predsjednikom Chiracom u kojem se za svaku novu članicu tražilo da Francuzi izađu na referendum. Novi zakon bi predsjedniku otvorio mogućnost da izabere metodu ratifikacije - ili putem referenduma ili odlukom kongresa.