Foto-priča o elitnom internatu Adolfa H.

Kad ujesen lišće zažuti, a sunčeve zrake u popodnevnim satima obasjaju bivši elitni internat nacističkog podmlatka, Vogelsang se zrcali u obližnjem umjetnom jezeru. Na prvi pogled radi se o sceni kao rođenoj za kakvog slikara pejzaža. Ali kad se zna kakvu povijest iza sebe ima ova ustanova, nema mjesta romantičnim mislima. Vogelsang je jedan od najmonumentalnijih simbola nacističkog režima.

Hitlerova stranka NSDAP izgradila je Vogelsang u rekordnom roku. Za samo 2-3 godine veći dio internata je bio spreman za primanje prve generacije "učenika". Lokacija na kojoj je internat podignut impresivna je. Na brežuljku iznad umjetnog jezera usred parka prirode Eifel. Na ovoj se fotografiji djelomično može dobiti dojam koliko je velik Ordensburg Vogelsang. Veći dio "postrojenja za obuku" partijskog kadra uopće nije na slici.

Nacistički podmladak je tijekom dana pohađao predavanja. Cilj je bilo stjecanje "vještina" i znanja potrebnih za vođenje NSDAP-a nakon završetka obuke. Ujutro nakon ustajanja i popodne nakon nastave studenti bi se bavili sportom (u pozadini, uz samo jezero je travnati teren). Na raspolaganju im je bio i bazen. Mladići su stanovali u jednostavno uređenim kućama na padini brežuljka.

Na fotografiji je glavni ulaz u obrazovni centar Vogelsang. Povijesničari su saznali da je prvotno ulaz bio izgrađen bez osam okruglih stupova. Posve minimalistički. Kad je Adolf Hitler prvi put došao posjetiti centar i učenike, ulaz mu se nije svidio. Bio mu je previše "jednostavan" i zato je naredio da se izgrade i dodatni stupovi. Nacistički režim je arhitektonska rješenja zlorabio u svoje svrhe, kako bi građevine izgledale monumentalnije, pompoznije, kako bi na koncu ulijevale više strahopoštovanja "običnim smrtnicima".

NSDAP-ova diktatura svoje je ideje i nahođenja pretakala i u skulpture, kipove i druge umjetnine. Ta su djela uvijek imala i simbolično značenje ideje vodilje Hitlerove kaste: osvajanje! Lijevo od glavnog ulaza nalazi se ovaj jahač, koji gol i s bakljom u ruci jaše u smjeru istoka. Simbolika je jasna: jahač (a time i nacistička vojska) kreće se u smjeru Rusije, jedne od glavnih opsesija diktatora Adolfa H. Nekoliko godina prije izbijanja Drugog svjetskog rata Hitler je na taj način jasno pokazao u kojem smjeru njegovo carstvo želi ekspandirati.

Desno od glavnog ulaza nalazi se pak figura srednjovjekovnog njemačkog jahača koji ide u susret goloj figuri s bakljom. Srednjovjekovni jahač dolazi s istoka. Hitlerova vizija osvajanja goleme Rusije, zemlje u kojoj su i neki raniji njemački osvajači doživjeli ratni fijasko, s ove je dvije figure dokumentirana na nedvosmislen način, smatraju povijesničari. Rusija je u Hitlerovoj percepciji bila mjesto gdje se moraju "poravnati" stari računi.

Nacistička ideologija u Vogelsangu može se opipati u svakom kutku: usred šumarka nalazi se tako i ova ogromna figura golog nosača baklje. On je visok preko 3 metra. Obratite pozornost na način na koji on stoji: radi se o posve neprirodnom položaju. Gotovo svi mišići njegovog tijela su napregnuti. Nitko "normalan" ne stoji na takav način. Ovaj grmalj trebao je učenike iz Vogelsanga i tijekom njihovih šetnji šumom podsjetiti na glavne atribute koji su krasili "idealnog" nacistu: jak, snažan, u svakom trenutku spreman na akciju u interesu stranke.

Veći dio Vogelsanga izgrađen je do kraja 30-ih godina prošlog stoljeća. Na gradilištu je bilo angažirano oko 3000 radnika. Iz tog vremena potječe i ova fotografija.

Tijekom planiranja centra za izobrazbu nacističkog podmlatka, Hitler je arhitektima dao jasan zadatak: građevina je učenike i posjetitelje trebala impresionirati svojom veličinom i stilom gradnje. Tu i tamo su podignuti tornjevi, cijeli se centar nalazi na padini jednog brežuljka, tako da promatrači koji su se nalazili na jezeru u njegovom podnožju steknu dojam kako se radi o gnijezdu koje nije moguće zaposjesti. Na ovoj natkrivenoj pozornici je svoje govore održavao i sami Hitler. Nekoliko metara ispod pozornice su stajali polaznici Vogelsanga.

Polaznici partijskog internata Vogelsanga bili su doslovce izolirani od ostatka svijeta. Prvo manje naselje bilo je udaljeno nekoliko kilometara. Nakon napornog dnevnog programa mladi, kako je smatralo čelništvo NSDAP-a, nisu trebali dolaziti u kontakt sa mjesnim stanovništvom i zato je na prostoru internata izgrađena i jedna velika krčma "Burgschänke". Zabavni program je bio mršav: mladići su mogli popiti pivo ili dva i to bi bilo sve prije odlaska u krevet. Većina polaznika bili su oženjeni muškarci. NSDAP je ciljano birao takav profil jer se smatralo da su oni manje podložni "utjecajima" sa strane, odnosno da će lakše podnijeti strogi dnevni red i da neće po svaku cijenu biti u potrazi za društvom pripadnica ljepšeg spola. Na koncu konca, oni su se trebali u potpunosti posvetiti partiji i velikom vođi, Adolfu Hitleru.

Mladići, njih nekoliko stotina koliko ih se istovremeno nalazilo u Vogelsangu, stanovali su u zgradama poput ove. Radilo se o jednostavnom unutarnjem uređenju: u jednoj prostoriji je spavalo preko 20 polaznika, imali su krevet, mali ormar i ništa više. Dnevni je program bio isplaniran u detalje od jutra do mraka. Vremena za neke hobije nije bilo. Tu i tamo su mladići autobusima odlazili na partijske manifestacije NSDAP-a. Na prostoru centra cijelo se vrijeme nalazilo 50-tak autobusa, koji su ih prevozili na vježbe izvan Vogelsanga ili na stranačke kongrese, na primjer u Nürnbergu.

Hitler je, sudeći po raspoloživim povijesnim dokumentima, najmanje dva puta posjetio Vogelsang. On se na licu mjesta htio uvjeriti u kvalitetu obrazovnog programa, ali i samih kandidata. U Njemačkoj su postojala još dva slična centra. Polaznici su se birali u okviru dugotrajnog postupka, kako bi se doista izabrali "najbolji" potencijalni lideri. Većina kandidata bili su pripadnici srednjeg staleža, koji su u partijskoj karijeri vidjeli mogućnost uspona na društvenoj hijerarhiji. Sinova bogatih industrijalaca među njima nije bilo.

Nakon otvaranja Vogelsanga za javnost 2006. godine, njemačke su se vlasti pribojavale da bi ova povijesna lokacija mogla postati omiljena hodočasnička destinacija pripadnika neonacističkog pokreta iz zemlje i bližeg europskog susjedstva (Belgije, Nizozemske). No, to se nije dogodilo. Cijeli se kompleks vrlo pomno nadzire kako do izgreda ne bi došlo. Policija tvrdi da je od oko 180.000 posjetitelja u 2007. godini samo njih stotinjak bilo iz redova neonacista.

Zanimanje javnosti za kompleksom Vogelsang nakon otvaranja 2006. bilo je ogromno. Pola stoljeća je kompleks bio zatvoren za javnost. U njemu su nakon kraja Drugog svjetskog rata najprije bili stacionirani britanski, a kasnije i belgijski vojnici. U projektu, u sklopu kojeg će se "obrazovni centar" nacističke stranke pretvoriti u muzejski centar, sudjeluju njemačka savezna vlada, vlada savezne pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija, nekoliko susjednih općina i Europska unija. Cilj budućeg muzejskog centra je sučeljavanje s tamnim epohama njemačke prošlosti. U centru bi se trebao izgraditi i hostel za mlade, koji bi tamo, kako je planirano, mogli provesti i dio svog školskog raspusta.

Iako će se projekt renoviranja i nadogradnje centra Vogelsang realizirati tek za nekoliko godina, iz godine u godinu raste broj posjetitelja. U 2008. očekuje se njih preko 200.000. Značajan dio posjetitelja čine školarci iz Njemačke i susjednih zemalja. Oni na licu mjesta uče kako je funkcionirao nacistički režim i kako su polaznici Vogelsanga prije 70 godina "živjeli" nacističku ideologiju u svom "obrazovnom" programu.