Europski pogoni kao dio kineske petoljetke?

Kineski investitori su upravo poludjeli za Europom. Prema zajedničkom istraživanju Mercator Institute for China Studies (MERICS) i Rhodium Group, prošle godine je u Europu došlo 40 milijardi dolara kineskoga kapitala, uglavnom kao akvizicije za ovdašnje tvrtke. To je porast od 77% u usporedbi s 2015. Trećina tih ulaganja otpada na Njemačku: veliku je prašinu podigla akvizicija njemačke tvrtke za proizvodnju industrijskih robota Kuka iz Augsburga (4,6 milijardi dolara), baš kao i preuzimanje minhenske tvornice strojeva KrassMaffei (1 milijarda dolara).

Jörg Wuttke, predsjednik Gospodarske komore Europske unije u Kini nije iznenađen ovom gladi kineskih investitora za europskim tvrtkama. Jer uvijek postoji tijesna povezanost između izvoza i ulaganja u tu zemlju. Upravo zato su i njemačke tvrtke koje izvoze u Kinu obično i najveći investitori u toj zemlji, a mnogim kineskim tvrtkama je u međuvremenu Europa izuzetno važno tržište.

No kineske tvrtke su dugo vremena oklijevale preuzimati i investirati u Europi i uglavnom je razlog tome bio prilično banalan: "Oni jednostavno nisu imali dovoljno menadžera koji bi te akvizicije u inozemstvu integrirali u vlastitu strukturu", kaže Wuttke za Deutsche Welle. Ali u međuvremenu su Kinezi stekli više samopouzdanja i sada se zapravo tek popunjava praznina koja je nastala rekordnim izvozom, kaže predsjednik Gospodarske komore EU-a u Kini.

Kineska planska privreda u Njemačkoj?

Makar u Komori smatraju da je to očekivan proces, to ne znači da nisu zabrinuti prije svega pitanjem, znači li ta masovna akvizicija europskih poduzeća i mnogo veći utjecaj Kine u Europi. U jednoj studiji koju će ova komora predstaviti sljedećeg tjedna se zahtjeva da se osobito pažljivo razmotre akvizicije u Europi ako iza njih stoje kineske državne tvrtke i ako služe zacrtanoj kineskoj industrijskoj politici.

A ona je jasna i zacrtana je u programu kojeg su nazvali "Made in China 2025". Peking tu želi prestati biti tek proizvodni pogon čitavog svijeta, nego postati vodeća nacija u visokoj tehnologiji. Kineski plan ne ostaje tek na pukim željama, nego propisuje i točne ciljeve udjela na svjetskom tržištu koji se trebaju ispuniti u tom roku.

Jörg Wuttke zato pita: "Hoćemo li mi u Europi više državnog utjecaja nakon što smo se desetljećima borili da naše vlastite vlade istjeramo iz poslovanja?" Za njega je odgovor jasan: "Mi ne želimo postati dio njihove 13. petoljetke. To Kinezi mogu raditi u vlastitoj zemlji."

I političari su zabrinuti

Ne traži samo ova Gospodarska komora, nego i političari traže da se provjerava, tko to zapravo kupuje tvrtke u Europi. Tako su ministri gospodarstva Njemačke, Italije i Francuske u zajedničkom pismu europskoj povjerenici za trgovinu Ceciliji Malmström upozorili na opasnost "rasprodaje europskog know-how-a". Ministri traže instrument kojim bi mogla biti zabranjena investicija iz neke zemlje izvan Europske unije ako tog investitora pomaže njegova država, ako je to dio programa koji je zacrtala država i ako nije zajamčeno načelo reciprociteta.

A to znači da zemlja iz koje dolazi ta investicija nije spremna i vlastito tržište otvoriti stranim ulagačima - što se definitivno još uvijek odnosi i na Kinu. Ona još uvijek u najboljoj socijalističkoj maniri tjera partnere, čak i kod gradnje potpuno novih pogona, da nađu "partnera" u Kini koji će i u takvoj investiciji biti većinski vlasnik. Peking uopće niti ne krije da želi takvim mjerama "zaštititi ključne sektore svoje industrije" jer se još uvijek predstavlja kao "zemlja u razvoju."

Za Jörga Wuttkea u mnogim sektorima su ti argumenti besmisleni: "Kina je najveće tržište automobila na svijetu. U nekim područjima su Kinezi najveći proizvođači na svijetu. Tu se moramo pitati, koliko dugo se Kina namjerava sakrivati iza argumenta kako je zemlja u razvoju?"

Drastičan pad europskih investicija u Kini

I OECD Kinu uvrštava u "zatvorena gospodarstva" i po pristupu stranim ulagačima je čak i iza zemalja poput Rusije ili Indije. Predsjednik Gospodarske komore EU-a u Kini u tome vidi i razlog zašto su i europska ulaganja u Kini značajno smanjena: prošle godine je pad iznosio gotovo trećinu i to je 2016. bilo još samo 8 milijardi dolara. Upravo zbog kineskih propisa to nije posljedica toga što europska poduzeća to ne žele, nego zato jer se više jedva i mogu i smiju širiti u Kini.

U međuvremenu iz Kine stižu riječi dobre volje. Već kad se i u Davosu kineski predsjednik Xi Jinping jasno izjasnio za globalizaciju i međunarodnu razmjenu, onda to nije bio samo odgovor na novu politiku Washingtona nego i najava da će se u Kini ipak nešto promijeniti. Doista, nedugo potom je objavljen takozvani "Dokument broj pet" Državnog vijeća Kine po kojem bi se trebale olakšati strane investicije u uslužnom sektoru (prije svega u bankovnom i sektoru osiguranja), u proizvodnji i rudarstvu. U dokumentu se oprezno najavljuje kako bi se i "osjetljivi sektori kao što su telekomunikacije, internet, kultura i obrazovanje trebali kontrolirano otvoriti".

Želi li Peking tim dokumentom spriječiti da mu Europa zatvori vrata? Jörg Wuttke ne želi nagađati, što Kinezi zapravo time zaista žele postići. Ali u svakom slučaju će uvijek iznova podsjećati svoje kineske sugovornike na taj "Dokument broj pet" i potrebu da Kina potpuno otvori svoja vrata stranim investitorima.