Energetska kriza pogoršava napetosti na Bliskom istoku

Vjerojatno će ovog ljeta ponovo biti vruće u Bagdadu. Irački novinar Kholud Ramezi iz višegodišnjeg iskustva zna da bi temperature mogle porasti i do 55 stupnjeva. Vrućina, koja je već teško podnošljiva, mogla bi ove godine stanovništvu stvoriti još veće probleme jer je u posljednjih nekoliko tjedana cijena dizela enormno porasla. Dizel je najvažnije gorivo za rad privatnih energetskih mreža, od kojih u velikoj mjeri ovise klima uređaji. Bez njihove pomoći bi za mnoge Iračane ljetne vrućine bile gotovo nepodnošljive.Ali struja je skupa. Imati je u izobilju je gotovo luksuz u zemlji kao što je Irak.

Opskrba električnom energijom zahvaljujući dizelu

Ramezi strahuje da će cijene struje biti vrlo visoke. U Iraku se cijena struje mjeri u amperima. Jedinica zapravo pokazuje jačinu struje. Mogućnost napajanja kućnih aparata ovisi o razini ampera. Ramezi kaže da se odlučio za razinu od 10 ampera. "U ožujku prošle godine sam za amper platio oko 10 američkih dolara. U ožujku ove godine cijena je već bila 16 američkih dolara. Ne bih se iznenadio da cijene narastu na 25 dolara."

U Iraku se struja do kuća dovodi na dva načina. Veliki dio dolazi iz nacionalne elektroenergetske mreže koja je stalno preopterećena. Stanovništvo se tako obično opskrbljuje između dva i pet sati dnevno. "U najtoplijem dijelu ljeta ova opskrba drži manje za nekoliko sati," žali se Ramezi. Istovremeno, postoje lokalne mreže, koje se uglavnom napajaju privatnim generatorima i koje nadoknađuju nestanke struje u redovnoj mreži i napajaju pojedine kvartove. „I sam više koristim ovu privatnu mrežu nego nacionalnu", kaže novinar.

Ali to si ne može svako priuštiti. „Obitelji s niskim primanjima mogu se odlučiti za šest ili možda samo tri ampera." Prema Rameziju, možete pokrenuti hladnjak i rasvjetu sa šest ampera, ali ne i klimu. S druge strane, tri ampera su dovoljna za rad ventilatora. "Bit će to vrlo vruća godina za ljude koji si ne mogu priuštiti struju. Ali što mogu učiniti? Ako cijene porastu, neće imati izbora."

Pregrijani generatori

Irak je samo jedna od nekoliko zemalja na Bliskom istoku koje pate pod povećanim cijenama električne energije koje nastavljaju rasti kao rezultat rata u Ukrajini. I u Libanonu će to vjerojatno i dalje stvarati probleme građanima. „Zemlja se već bori s gospodarskom krizom koja se gotovo može opisati kao kolaps", kaže Anna Fleischer, šefica ureda Zaklade Heinrich Böll u Libanonu. "Problem je hiperinflacija. Libanonska valuta je izgubila preko 90 posto svoje vrijednosti. Mnogi ljudi su izgubili posao i prihode."

To itekako utječe i na opskrbu električnom energijom. "Ponekad dobivamo struju iz nacionalne mreže samo jedan ili dva sata dnevno", kaže Fleischer za DW. To je dovelo do povećanja broja onih koji se opskrbljuju strujom preko dizel generatora. Neki od generatora radili su i do 22 ili 23 sata dnevno. "Ali ne možete ostaviti takav generator da radi cijeli dan, inače će se pregrijati", kaže predstavnica njemačke zaklade. To je rezultiralo mnogim nestancima struje. "Ako i cijena dizela poraste, možete zamisliti da si u nekom trenutku mnogi ljudi više neće moći priuštiti rad generatora."

Anna Fleischer očekuje da će energetska kriza u Libanonu prvenstveno pogoditi starije i slabije ljude. “To su, na primjer, oni koji se liječe u bolnicama, žive u ustanovama za njegu ili kojima je iz zdravstvenih razloga jednostavno neophodno da ne sjede na gradskoj vrućini.”

Duplo povećanje cijena

„Pozadine energetskih kriza u Libanonu i Iraku, koje su tinjale i prije rata u Ukrajini, bile su različite,” kaže politolog Anas Abdoun, analitičar energetske konzultantske tvrtke Stratas Advisors. "Libanon uvozi sve svoje potrebe za gorivom. Irak, s druge strane, proizvodi dizel, ali nedovoljno da zadovolji potrebe svog naroda." Prema riječima Anasa Abdouna, to je uglavnom zbog činjenice da lokalne rafinerije ne rade punim kapacitetom zbog nedostatka održavanja. Iako su cijene subvencionirane, one nisu odvojene od cijena na svjetskom tržištu. "To znači da cijena na pumpi raste usprkos vladinim subvencijama", rekao je Abdoun za DW.

Ekonomist Mike Azar, osnivač bloga "Finance 4 Lebanon", na Twitteru ukazuje na dimenzije krize za Libanon. Na kraju prošle godine je tona dizela u Libanonu koštala 600 dolara (547 eura). Sada košta 1300 dolara (1185 eura). „Većina uvoznih cijena trenutno raste, a ne samo cijena dizela”, ukazuje Azar. Osim toga, ako se uzme u obzir njegova ovisnost od uvoza, Libanon se suočava s ogromnim rizikom s obzirom na rastuće cijene roba. "Rizik je dobro poznat. Dosadašnje vlade nisu učinile ništa da zemlju za to pripreme.”

Strah od zaoštravanja situacije

Može li se kriza izraziti u obliku protesta? „Naravno, to se ne može pouzdano predvidjeti”, kaže Anna Fleischer iz Zaklade Heinrich Böll. "Ali može se pretpostaviti da će doći do vrhunca u velikim dijelovima regije, posebno ovdje u Libanonu."Politička i društvena klima tamo je vrlo napeta zbog političke i ekonomske krize koja traje već neko vrijeme.

Analitičar Anas Abdoun očekuje da će ponovo biti protesta u Iraku: „Ljudi u Basri su, na primjer, više puta demonstrirali protiv savezne i pokrajinske vlade tijekom vrućih ljetnih mjeseci, kada je temperatura porasla na 60 stupnjeva, a vlaga dostizala 80 posto. Do sada je u Basri i drugim dijelovima Iraka to dovodilo do ubojstava i ranjavanja. Tako da se ne može isključiti da bi pogoršanje energetske krize i nove socijalne poteškoće, kao posljedica toga, ponovo mogle izazvati bijes mnogih Iračana.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu