Emir Sahiti: HSV je kod Vuškovića pokazao da je velik klub

Emire, prošlo je već mjesec dana otkako ste iz Hajduka prešli u HSV. Kakve su prve impresije iz novog kluba?

Dobro se osjećam, odlično su me primili. Utakmica protiv Fortune (odigrana 6.10.) je moja četvrta otkako sam član HSV-a, i najvažnije je da smo pobijedili. Sada nam predstoji reprezentativna pauza, a nakon toga moramo ovako isto nastaviti, s novim pobjedama.

Vaš bivši klub Hajduk i sadašnji (HSV) imaju jednu veliku sličnost: odavno se bore za ostvarenje jednog velikog cilja, ali nikako im to ne polazi za nogom…

Hajduk se u HNL-u (Hrvatska nogometna liga, nap. red.) uvijek bori za to da bude prvak. Situacija u HSV-u je drugačija, klub se bori za povratak u prvu Bundesligu. Ali mentalitet je u oba kluba stvarno sličan. HSV je već šest godina u 2. Bundesligi, a Hajduk već 20 godina nije prvak.

Što bi Vam u ovoj sezoni bilo draže: da Hajduk osvoji titulu u Hrvatskoj ili da se HSV konačno plasira u Bundesligu?

Nadam se da ćemo mi biti prvaci, a i da će oni postati prvaci….

HSV je jedan od najvećih i najtrofejnijih njemačkih klubova. Ali od tih uspjeha, pogotovo europskih, prošlo je puno vremena. Baš kao i kod Hajduka. Koliko je to teško podnijeti za navijače da njihov HSV igra u 2. ligi?

Ljubitelji nogometa znaju tko je Hamburg, kakav je to klub, kakve navijače ima i kakvu povijest iza sebe ima. Njima nije mjesto u 2. Bundesligi. Imaju sve što treba imati klub iz prve lige. I to je naš zadatak u ovoj sezoni, da se borimo do kraja da izborimo povratak u Bundesligu. Ja sam ovdje novi igrač, ja želim pomoći ekipi i klubu da u tome i uspijemo.

Neki nogometni stručnjaci kažu da je 2. Bundesliga u ovoj sezoni možda čak i zanimljivija od prve lige. Zašto?

U drugoj njemačkoj ligi nastupa nekoliko velikih klubova s dugom tradicijom. Tu je 5-6 njemačkih velikana, od Hamburga, Düsseldorfa, Schalkea, Herthe iz Berlina, Hannovera. To su sve veliki klubovi, zanimljivo je igrati u 2. ligi, stadioni su puni, neki čak kažu da više gledatelja ima u drugoj nego u prvoj Bundesligi.

Pratite li nastupe Hajduka?

Uvijek! Naravno da ću uvijek pratiti. Hajduk mi je ostao duboko u srcu, ja sam šest godina igrao za klub. Ja se osjećam kao Dalmatinac. Volim i poštujem i taj klub i njegove navijače. Pratim i gledam svaku utakmicu Hajduka, svim srcem navijam za njih i daj Bože da budu prvaci ove godine…

Koliko je veliko opterećenje za Vašu ekipu „slučaj Vušković"? Vašeg nekadašnjeg suigrača iz Hajduka, a kasnije člana HSV-a, Međunarodni sportski sud (CAS) je kaznio četverogodišnjom zabranom nastupa zbog dopinga?

Ja se neću miješati u to je li on uzeo doping ili ne, to nije moja stvar da se u to miješam. Ja vjerujem da nije. Mi ga čekamo da nam se vrati u ekipu. Ja sam iznenađen kako HSV kao klub stoji uz njega, kako vjeruju u njega. Svaka čast i klubu i navijačima koji ga podržavaju. On sada mora biti jak u glavi, mora biti strpljiv i nadam se da će vratiti jači nego ikada.

Nakon odluke CAS-a HSV je raskinuo dosadašnji ugovor s Vuškovićem, ali je istovremeno najavio da će on nakon isteka kazne ponovno biti član ekipe, s novim ugovorom. HSV je osim toga potvrdio da od Vuškovića neće tražiti nikakvu odštetu zbog neigranja, odnosno suspenzije. Što Vam ti potezi kažu o klubu za koji nastupate? 

To je dokaz koliko je ovo velik klub. Na tome se vidi koliko drže do igrača, koliku podršku igrač ima od kluba. Nema puno klubova koji bi to tako napravili. Mi ćemo čekati da se vrati.

Vi ste sigurno često u kontaktu s Mariom Vuškovićem. Kako se trenutno osjeća?

Mi smo naravno u kontaktu. I naravno da se osjeća tužan, ipak ne može trenirati s prvom ili drugom ekipom, nego trenira sam. Ali nema izbora, sada mora biti jak i strpljiv. U ovoj situaciji mora pokazati jak mentalitet. Na svakom treningu se treba maksimalno zalagati, i ja sam siguran da će mu se to kad-tad vratiti. Ja mu želim svu sreću za dvije godine i nadam se da ću ga ovdje dočekati.