Ekstremna desnica i ljevica u Bugarskoj na usponu

Početkom godine tisuće Bugara nekoliko tjedana prosvjedovalo je na ulicama bugarskih gradova. Demonstranti, koji nisu pripadali nekoj određenoj stranci, prosvjedovali su protiv utjecaja financijske krize, rastućih cijena struje i nezaposlenosti. No prosvjedi su bili i izuzetno nacionalistički obojani. Pjevale su se budnice iz 19. stoljeća, iz vremena tzv. „oslobođenja od turskog jarma“ (nakon 500 godina osmanske vladavine). Dvoje ljudi se zapalilo.

Na kraju je Vlada premijera Bojka Borisova, 20. veljače podnijela ostavku i najavila nove izbore za 12. svibnja 2013. Ipak nacionalističko raspoloženje se zadržalo i uvelike obojalo predizbornu kampanju.

Strana vladavina

Danas prosvjednici ne misle toliko na Osmanlije, već prije svega na drugu „stranu vladavinu“ – vladavinu međunarodnih distributera struje i lanaca supermarketa, koje mnogi Bugari doživljavaju kao krivce za visoke troškove života. Kulturolog Aleksandar Kjosev smatra da su prosvjedi nedvosmisleno doveli do eskalacije neprijateljstva prema strancima. „Takvi ustanci iz očaja uvijek pokušavaju pronaći krivce među 'strancima'. Na meti ekstremista nisu samo strani ulagači, nego i Turci i Romi, a to, zahvaljujući aktivnosti nogometnih huligana i kriminalaca, postaje sve opasnije“, smatra Kjosev.

 „Turci“ – time se podrazumijeva muslimanska manjina u Bugarskoj koja govori turski i koja čini osam posto stanovništva te zemlje. Procjenjuje se da je isto toliko velika i romska zajednica. Među članovima populističkih stranaka, kao što je recimo Nacionalni savez „Ataka“ čiji zastupnici sjede i u bugarskom i u Europskom parlamentu, se na te dvije nacionalne zajednice gleda kao na „neprijatelje“. Godinama je „Ataka“ osvajala glasove prosvjedima protiv novih džamija, protiv nastave na turskom ili tvrdnjama da Romi žive na račun "pravih Bugara", time što iskorištavaju ionako slab socijalni sustav. Sociolog Andrej Rajčev primjećuje i pojavu novog trenda u Bugarskoj: „Prosvjedi nisu konkretno izazvali novi val neprijateljstva i rasizma, ali je s njima porasla prihvatljivost takvih opasnih ideja.“

Zamah radikala

Rajčev i drugi promatrači govore o pojačanoj radikalizaciji atmosfere u zemlji. Nogometni huligani, spremni na nasilje i često homofobični, radikalni nacionalisti, koji još uvijek sanjaju o „Velikoj Bugarskoj“ i oni koji mrze Rome i Turke, izašli su iznenada na ulicu, zajedno sa ultraljevičarima i komunističkim nostalgičarima. Uoči izbora 12. svibnja, manje stranke baš iz tog miljea se bore za naklonost birača.

Ove stranke na izbore izlaze s različitim idejama za koje se vjerovalo da su odavno stvar prošlosti.  Povratak "nacionalne imovine narodu“, ukidanje romskih geta ili obvezivanje onih, koji su dugo bez posla (pri tom se uglavnom misli na Rome), na prisilni rad.

Politolog Ognjan Minčev kaže: „Manje od deset posto Bugara je već duže vrijeme sklono neprijateljstvu prema strancima, homofobiji i rasizmu.“ Ulični prosvjedi nisu doprinijeli daljem rastu te grupe, ali je zahvaljujući njima došlo do radikalizacije.“ Minčev dodaje i kako su na prosvjede pozvali pojedini populistički političari, koji "nisu u stanju na izborima dobiti ozbiljnu političku podršku.“

Obje velike stranke, vladajuća konzervativna GERB, premijera u ostavci Bojka Borisova, i socijalistička BSP, do sada nisu komentirale populističke slogane i obećanja vođa prosvjeda. No analitičari polaze od toga da će jedna ili dvije radikalne stranke ući u parlament i tako otežati formiranje vlasti.