DW-ova nagrada za slobodu govora reporterima iz Mariupolja

Na početku rata Rusije protiv Ukrajine dvojica novinara su bila u Mariupolju. Tamo su stigli 24. veljače, na dan kada je počela ruska invazija. Svijetu su pokazali kako izgleda život u ukrajinskom gradu za vrijeme opsade. Černov i Maloletka su snimali uništenja, liječnike tijekom rada i brojne civilne žrtve. Iz Mariupolja su evakuirani 15. ožujka 2022. godine. Jevgenij Maloletka za DW govori kako su on i Mstislav Černov radili i preživjeli u Mariupolju.

Maloletka kaže da su, nakon priznanja neovisnosti takozvanih „Narodnih republika Donjeck i Lugansk“ od strane Rusije, on i Mstislav Černov računali s napadima ruskih snaga. „Bilo nam je jasno da će biti rata. Jedino je bilo nejasno kad. Bili smo svjesni da će preko Mariupolja pokušati uspostaviti koridor prema anektiranom Krimu i da će zbog toga napasti Mariupolj“, kaže Maloletka.

Predgrađa su brzo pala

Ipak, njih dvojica nisu očekivali da će „Rusi tako brzo probiti sve linije obrane i početi opsadu grada“. Prema riječima Maloletke, istočni dio grada je granatiran odmah na početku rata: „Projektili su letjeli i snimali smo kako udaraju u kuće.“ Jedno predgrađe je također neprestano bilo pod snažnom topničkom paljbom.

Sve dok je u Mariupolju bilo relativno mirnih dijelova grada, manje-više je bilo moguće slobodno se kretati i raditi, kaže Maloletka. Kasnije su uslijedili zračni napadi. „U početku nije bilo teškog granatiranja, ali bombe su padale bez ikakvog sustava“, govori fotograf.

Ukrajinska vojska je sve više potiskivana u Mariupolj:  „Ispalo je kako je čitava vojska stigla u grad, jer više nije bilo moguće držati položaje na terenu. Zato se čitava obrana povukla u grad“, kaže Maloletka. Nakon toga, granatiranje Mariupolja je postalo jače i bilo je teško kretati se gradom. I središte Mariupolja bilo je pod artiljerijskom vatrom. Pored toga u gradu su bile aktivne diverzantsko-izviđačke grupe.

Groblja u dvorištima

Situacija u Mariupolju je postajala sve složenija, na ulicama je bilo sve manje ljudi i automobila. Telefonske veze gotovo nisu funkcionirale. „Ljudi su se uplašili i pitali nas što se događa. Pokušavali su dobiti bilo kakvu informaciju. Raspitivali su se o humanitarnim koridorima. Telefonska veza je radila na još samo jednom ili dva mjesta u gradu, ali i ona je 10. ožujka prekinuta“, sjeća se Maloletka.

„Žrtve granatiranja sahranjivane su u dvorištima. Ali u početku ih nije bilo toliko mnogo“, kaže fotoreporter. On i Mstislav Černov su poslali izvješće o radu pogrebnika koji su dolazili u jednu od gradskih bolnica da pokupe tijela.

„Obzirom da groblja nisu bila dostupna, iskopan je rov dužine oko trideset metara i dubine oko tri metra i tamo su dovožena tijela iz bolnica. Manja pogrebna poduzeća su također skupljala mrtva tijela po dvorištima i donosili ih u masovnu grobnicu", kaže Maloletka.

Novinari su fotografirali i djecu: „Veoma je teško zaboraviti smrt djece. Sva djeca koja su prevezena u bolnicu i koju smo fotografirali su umrla. Među njima su bili 15-godišnjaci, ali i bebe od tri mjeseca. Svi su umrli od posljedica bombardiranja”, govori Maloletka.

Bombardiranje rodilišta

Maloletka nam kaže kako je sad skoro čitava infrastruktura grada uništena: „Ne samo da su bombardirali bolnice, nego i vatrogasnu stanicu sa svim njenim vatrogasnim vozilima. Najmanje jedna bomba je tamo pala. Uništili su vatrogasnu jedinicu, vjerojatno da bi onemogućili gašenje požara u gradu i spašavanje ljudi iz ruševina i kako bi širili strah među stanovništvom.“

Rusko ratovanje izgleda ovako: „Ulaze s tenkovima i uništavaju sve što vide pa onda idu dalje. Tako su uništavali dio po dio Mariupolja. To je srednjovjekovna taktika: ako ne možete osvojiti i zadržati grad, onda ga bolje uništite", kaže Maloletka.

Kad je 9. ožujka bomba pogodila bolnicu s rodilištem, dvojica novinara su bila u blizini. Slike razaranja obišle su svijet i postale simbol ovog rata. „Slučajno smo bili u blizini. Čuli smo avion i onda je uslijedila eksplozija. Ne jedna, već nekoliko njih. Od snažnih detonacija popucala su stakla na okolnim zgradama. Vidjeli smo da je tamo sve razbijeno. Ljudi su u šoku izašli iz podruma. Vidjeli smo kako nose trudnice. To su bile veoma potresne slike", kaže Maloletka.

Prema njegovim riječima, u dijelu zgrade bila je i vojna bolnica. Ali tamo nije bilo vojnih položaja niti vojne opreme.

„Ako nas Rusi zarobe..."

Dvojica novinara otišla su u teško oštećenu bolnicu kako bi razgovarali sa ženama u rodilištu. „Tada su prodrli ruski tenkovi. Skoro čitav dan smo se krili u bolnici, pretvarajući se da smo liječnici. Nosili smo bijele kute i snimali ruske tenkove kako prolaze kroz grad", govori Maloletka.

Ukrajinska specijalna jedinica je 12. ožujka uspjela odvesti dvojicu novinara na sigurnije mesto. “Više nismo imali automobil i tek veoma ograničeno smo se mogli kretati gradom. Kasnije su nam policajci pomogli da pristupimo internetu preko satelita. Imali su vezu i preko nje smo mogli prenositi informacije.“ Maloletka kaže kako su im preporučili neka se evakuiraju: „Rekli su nam da će nas Rusi, ako nas uhvate, natjerati da pred kamerom kažemo ono što žele da kažemo. Dakle, da smo pali Rusima u ruke, bilo bi veoma teško. Ne želim okusiti kako ruske tajne službe postupaju za zarobljenicima", kaže Maloletka.

Bijeg iz Mariupolja

Konvoj od stotinjak automobila je 14. ožujka uspio napustiti Mariupolj. Grad je bio zakrčen kolonama dugim šest-sedam kilometara. Svi su htjeli napustiti grad.

„Nastao je zastoj, vozili smo vrlo sporo. I mi smo htjeli otići, grad smo napustili 15. ožujka. Na putu od Mariupolja ka Orihovu, u pravcu Zaporožja, u svakom selu je bio najmanje jedna nadzorna točka. To je bila jedna od prvih velikih evakuacija i uspjeli smo se probiti. Nije bilo strogih kontrola, ali bojali smo se da nam ne oduzmu mobitele, što se nije dogodilo. Ukupno smo prošli oko 16 kontrolnih točaka. Tijekom noći smo prešli bojišnicu između ruskih u ukrajinskih jedinica“, kaže Maloletka.

Prema podacima ukrajinskog državnog odvjetništva, od početka rata je ubijeno ukupno 18 predstavnika medija, 15 muškaraca i tri žene. Osam osoba (četiri muškarca i četiri žene) je oteto, a tri novinara se vode kao nestala. Kako je navedeno, ranjeno je i 13 predstavnika medija. Među ranjenima i poginulima, pored Ukrajinaca, je 19 predstavnika medija iz drugih zemalja: Velike Britanije, Češke, SAD-a, Danske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije, Irske, Švicarske, Francuske i Litve.

Deutsche Welle od 2015. godine dodjeljuje nagradu za slobodu govora (Freedom of Speech Award). Dodjeljuje se pojedincima ili inicijativama koji su se istaknuli u doprinosu zaštiti ljudskih prava i slobode izražavanja u medijima.