Dvije opcije makedonske vlade
2. listopada 2018
Nakon dvije spoznaje iz nedjeljnog referenduma – nedovoljnog odaziva birača i ogromne većine glasova „za" među onima koji su glasovali – vlada socijaldemokratskog premijera Zorana Zaeva ima samo dvije mogućnosti da ipak progura dogovor s Grčkom koji se vidi kao uvjet brzog ulaska u NATO i, sporijeg i neizvjesnog, ulaska u EU.
Prva opcija za Zaeva je da uvjeri oporbeni VMRO-DPMNE ili barem dio njegovih zastupnika da podrže dogovor oko imena za koji su nužne ustavne promjene. Za promjenu naziva zemlje u „Republika Sjeverna Makedonija" ruku mora dići dvotrećinska većina, odnosno 80 od 120 zastupnika u Sobranju. Vladajuća koalicija je tu "kratka" za devet mandata.
Ima li „neposlušnih" zastupnika oporbe?
Vrhuška nacionalnog VMRO-a je slab odaziv birača proslavila kao jasan stav većine građana da su protiv promjene imena zemlje. Službeni stav te stranke se neće mijenjati, bez obzira koliko eventualnih sastanaka bilo održano s predstavnicima Socijaldemokrata.
Osim toga, u Skopju se ne očekuje „prelet neposlušnih" zastupnika oporbe u drugi tabor premda među zastupnicima VMRO-a ima onih koji su se u proteklom razdoblju razilazili u mišljenjima sa stranačkim vrhom. Nije tu u pitanju samo čvrsta stranačka hijerarhija, već i dugogodišnje opsluživanje narativa prema kojem se sve u Makedoniji dijeli na „patriote i izdajnike".
U tom se tonu prijeti i onima koji bi se eventualno „drznuli da izdaju stranku i zemlju". Tko god postupi suprotno od stranačkog stava suočit će se s „kaznom naroda" – to je, ukratko, poruka Hristijana Mickoskog, predsjednika VMRO-DPMNE-a. On je zadržao retoriku koju je tijekom duge vladavine etablirao Nikola Gruevski.
Zato premijeru Zaevu, odlučnom da ishod referenduma predstavi kao svoju pobjedu, ostaje samo druga opcija: da raspiše prijevremene parlamentarne izbore. I da se nada da će na njima njegova stranka, kao i stranke albanskog naroda, osvojiti potrebnu dvotrećinsku većinu kako bi mogle promijeniti Ustav.
Zaev je u vremenskoj stisci. Da bi se ispoštovala dinamika Dogovora s Grčkom, odluku bi morao donijeti već ovoga tjedna. Ako uvjeravanje zastupnika VRMO-a, kako se očekuje, bude uzaludno, skupštinu valja raspustiti najkasnije do 10. listopada kako bi se izbori održali 25. studenog. Samo tako bi novi sastav parlamenta – ako Socijaldemokrati i partneri uvjerljivo pobijede – mogao do veljače ili ožujka progurati ustavne promjene.
Vladajući nadu crpe iz 605.016 glasova „za" na referendumu. Ta brojka veća je od bilo kojeg zbroja glasova bilo koje opcije na bilo kojim izborima od neovisnosti Makedonije. Zaev i suradnici to vide kao jamstvo da će na prijevremenim izborima pobijediti njihova opcija koju prati jak proeuropski narativ i podrška Zapada, a ne VMRO kojem se predbacuje da zemlju vodi u izolaciju i vječni status quo.
VMRO u škripcu
Činjenica je da prijevremeni izbori u ovom trenutku ne odgovaraju konzervativnoj oporbi. VMRO-DPMNE je tijekom posljednjeg izbornog ciklusa korištenjem nacionalističke retorike prema albanskoj zajednici izgubio famozni koalicijski potencijal. Bez predstavnika Albanaca nemoguće je zamisliti stabilnu koalicijsku vladu.
Osim brojnih "rovova koje je prokopao kroz društvo", VMRO više nije jedinstven ni iznutra. Brojni analitičari – pa čak i bivši utemeljitelji i dužnosnici te stranke – ovoj stranci u slučaju izvanrednih izbora predviđaju fjasko. Može li ta opasnost možda ipak pomaknuti VRMO s mrtve točke i motivirati ga da podrži ustavne promjene?
Ne – kaže za DW jedan izvor iz stranke. „VMRO-DPMNE će ostati na istoj liniji do kraja. Zapravo, na ovaj način se Zaevu i ne ostavlja drugi izbor osim izvanrednih izbora. Takvo stanje može se promijeniti samo nekim čudom. A čuda se ne događaju", dodaje naš sugovornik.
Dok Zaev u teoriji ima dvije, a u praksi samo jednu opciju, u Grčkoj neće poduzimati ništa dok makedonska drama ne dobije epilog. Službena Atena je spremna ratificirati sporazum samo ukoliko Makedonija načini odgovarajuće ustavne promjene. Bez njih dogovor je, što se tiče Grčke, propao. A onda nema ništa ni od brzog prijema u NATO ni od početka pregovora s EU-om.