Dugi put Olafa Scholza do Kijeva

Očekivanja od posjeta trojice šefova vlada i država Ukrajini, koji njemačka strana još nije potvrdila, su velika. Vjerojatno i zato što je kancelar toliko dugo odugovlačio s ovim putovanjem.

Olaf Scholz već duže vrijeme ima poziv za posjet Kijevu. Međutim, nije se odazvao - zbog toga što ukrajinska vlada u travnju nije htjela primiti predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera, jer je navodno bio previše blizak Kremlju.

Steinmeier je htio posjetiti Kijev, ali mu nije bilo dozvoljeno; Scholzu je bilo dozvoljeno, ali nije htio: za njega je uvreda bila prevelika. Uslijedila je još jedna uvreda od strane ukrajinskog veleposlanika - pa su Steinmeier i Zelenski razgovarali i raščistili nesporazum. Ali i nakon toga je Scholz oklijevao. „Neću se pridružiti grupi ljudi koji tamo odu na brzinu i slikaju se", rekao je sredinom svibnja.

Iz Njemačke još nije stiglo teško naoružanje

U to vrijeme, predsjednik oporbenog CDU-a Friedrich Merz već je posjetio Kijev. Početkom svibnja, kao prva članica njemačke vlade, tamo je bila i zelena ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. A britanski premijer Boris Johnson već se prije toga bio senzacionalno pojavio u Kijevu.

Kontrast s Olafom Scholzom postajao je sve očigledniji. Britanci, Amerikanci i istočni Europljani su rano isporučili raznu vojnu opremu - a Scholz je za to vrijeme upozoravao na opasnost od trećeg svjetskog rata.

Odluka njemačke vlade da pošalje teško naoružanje uslijedila je tek kada je pritisak - posebno iz Washingtona - postao prevelik. Pored tenkova i haubica, kancelar je nedavno obećao i protuzračni sustav IRIS-T i četiri višecijevna bacača raketa. Do sada je, međutim, u Ukrajinu stizalo samo lako naoružanje i streljivo.

„Sada riječi moraju pratiti djela", rekao je za DW Henning Hoff iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose. Sada kancelar mora „ispraviti propust", također u pogledu obećanih raketnih bacača i suvremenih protuzračnih sustava.

Olaf Scholz je na sastanku u Vilniusu prošli tjedan sa šefovima država i vlada Litve, Letonije i Estonije osjetio koliko se kritički gleda na njegov stav.

Treba li Ukrajina pobijediti ili jednostavno ne smije izgubiti?

Scholz je više puta koristio formulu „Rusija ne smije dobiti ovaj rat". On izbjegava reći da - Ukrajina mora pobijediti.

Letonski premijer Krisjanis Karins rekao je, očigledno aludirajući na to: „Naš cilj je jasan: Rusija mora izgubiti ovaj rat i Ukrajina ga mora dobiti."

Glede isporuke oružja estonska premijerka Kaja Kallas se već požalila tokom posjeta Berlinu krajem travnja: „Mi smo 65 puta manji od Njemačke. I pružili smo šest puta veću vojnu pomoć od Njemačke."

Mnogi istočni Europljani su vrlo kritični prema zajedničkim telefonskim razgovorima Scholza i Macrona s Putinom - bez drugih partnera. Macron je također više puta upozoravao da „Rusiju ne treba ponižavati" i da Putinu treba ostaviti mogućnost izlaza iz rata bez gubitka obraza.

Litvanski predsjednik Gitanas Nauseda samo je u Scholzovoj nazočnosti rekao „da je vrlo komplicirano pregovarati s diktatorom".

Poljski predsjednik Andrzej Duda otišao je još korak dalje. On je 9. lipnja u njemačkom listu Bild o tim razgovorima s Putinom napisao: „Oni samo legitimiraju osobu koja je odgovorna za zločine koje je počinila ruska vojska u Ukrajini. Je li netko tako razgovarao s Hitlerom tokom Drugog svjetskog rata? Je li netko rekao da Hitler mora sačuvati obraz? Svi su znali: morate ga pobijediti."

Sudbina Ukrajine

Po mišljenju Ukrajine i drugih zemalja istočne Europe ono što Scholzu nedostaje je: jasna posvećenost ukrajinskoj EU-perspektivi. Važnost takvog opredjeljenja prelazi izglede za kasnije članstvo, komentirao je početkom lipnja Neue Zürcher Zeitung:

„Macron i Scholz se ponašaju kao da im je sudbina Ukrajine od sekundarnog značaja. Dojam je možda pogrešan, ali percepcija je također realnost. To je posebno točno u ratu, gdje moral može činiti veliku razliku. Na ovoj razini Berlin i Pariz su od sebe napravili nenamjerne pomagače Kremlja."

Težak oproštaj od pacifizma

Anglosaksonski mediji, s druge strane, u posljednje vrijeme su ponovo nešto naklonjeniji Scholzu. „S obzirom na njenu prošlost i njenu pacifističku političku povijest, Njemačka pomaže Ukrajini više nego što su mnogi očekivali", napisao je britanski Economist.

U listu New York Times Thomas Friedman se začudio kako je Njemačka „praktično preko noći odbacila svoju skoro 80-godišnju averziju prema sukobima”, enormno povećala izdatke za obranu i planira snabdijevati Ukrajinu oružjem.

Henning Hoff pak kaže: „U protekla tri mjeseca u njemačkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici dogodilo se možda više nego u posljednja tri desetljeća - uz podršku jasne većine stanovništva." Ali istovremeno ističe da je, s gledišta saveznika, Njemačka time stigla samo u sadašnjost. „Ali od Njemačke se očekuje više: naime, da mnogo jasnije nego do sada preuzme vodstvo."

Zajedno s Francuskom i Italijom? Ako do toga zaista dođe, velika su očekivanja od putovanja Olafa Scholza, Emmanuela Macrona i Maria Draghija u Kijev. Vidjet ćemo hoće li ona biti ispunjena.