Dubrovačka deklaracija za balkansko streljivo

Treći sastanak na vrhu Ukrajina - jugoistočna Europa (9.10.) doveo je u Dubrovnik predsjednika Ukrajine Vladimira Zelenskog, kao i sve čelnike zemalja jugoistočne Europe koji su dali podršku Ukrajini. Pregovaralo se o završnom dokumentu, traženi su uvjeti kako bi se stavio potpis svih lidera, a najglasniji je bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je tražio da dokument ne sadrži ništa što se odnosi na sankcije Rusiji. Na kraju je sve rezultiralo Dubrovačkom deklaracijom u kojoj se daje podrška Ukrajini u ratnom sukobu s Rusijom, koji traje više od dvije godine. 

„Gotovo tisuću dana je prošlo od početka ruske vojne invazije na Ukrajinu. Najstrože osuđujemo ovaj ničim izazvan, neopravdan i nezakonit ruski osvajački rat protiv Ukrajine...zločin protiv ukrajinskog naroda, očito kršenje međunarodnog prava... i veliku prijetnju miru, sigurnosti jugoistočne Europe, cijelog europskog kontinenta i svijeta", navedeno je pored ostalog u deklaraciji. Ipak, u pozadini je bilo dosta problema oko ovog pitanja, posebno unutar Hrvatske čiji čelni ljudi imaju dijametralno suprotne stavove.

Plenkoviću trebao Ukraine Compact 2

„Plenkoviću je bilo važno da Zelenski dođe u Hrvatsku kako bi potpisali nešto nalik na Ukraine Compact (dokument koji su potpisale 23 zemlje u Washingtonu s bezuvjetnom podrškom Ukrajini op.a.), jer Plenković ima problema s proruskim predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, koji sustavno opstruira hrvatsku podršku Ukrajini“, kaže za DW analitičar iz Zagreba Davor Đenero. 

Samit u Dubrovniku održan je u trenutku žestokog političkog sukoba Milanovića i Plenkovića oko Ukrajine, nakon što Milanović nije dao suglasnost Ministarstvu obrane za slanje hrvatskih časnika u misiju NATO-a kako bi obučavali ukrajinske vojnike u Njemačkoj. Zbog toga Milanović nije ni pozvan u Dubrovnik, što je dodatno zakompliciralo odnose. 

„NATO do sada nije bio formalno-pravno u Ukrajini. Sada je odlučio da se to dogodi. I ja kažem, slobodno. Ali dok sam predsjednik Hrvatske, ja tu suglasnost neću potpisati“, rekao je Milanović samo dan ranije na samitu lidera Brdo-Brioni u Tivtu.

Što se tiče same deklaracije, u tekstu se također navodi da podrška sudionika ukrajinskoj neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu unutar međunarodno priznatih granica nastavlja biti „apsolutna“. Pozdravljeno je otvaranje pristupnih pregovora EU-a i Ukrajine te je kao ključna stavka istaknuta njena energetska stabilnost. Okosnica trećeg samita bila je gospodarska i vojna pomoć Ukrajini.

„Hrvatska je ponudila svoju stručnost na području pomoći veteranima, na području deminiranja, mirne reintegracije te u poslijeratnom razdoblju i na području procesuiranja ratnih zločina“, rekao je premijer Hrvatske Andrej Plenković, koji je u ime Hrvatske sa Zelenskim potpisao ugovor o bilateralnoj suradnji koji definira ova pitanja.

Podrška izvan okvira

„Hvala vam što ste protiv nastojanja Rusije da destabilizira i ovu regiju“, rekao je Zelenski, ističući da svi dijele isti interes u nastojanju da se oslabi položaj Rusije.

„Nažalost, danas u Ukrajini vidimo kako izgleda moderno ratovanje i znamo koliko je važno da svaka zemlja, svaka nacija ima tehnološki napredno oružje. Ukrajina je kroz ovaj rat osnažila, ojačala svoje kapacitete, obrambene kapacitete u smislu proizvodnje oružja“, rekao je Zelenski.

Iako se ne radi o prvom sastanku na ovoj razini kada je riječ o podršci Ukrajini, analitičari primjećuju da Zelenski ima razloga tražiti širu podršku, s obzirom na određen pad ili oklijevanje kod pojedinih zemalja da snažnije djeluju.

„Istina je da Zelenski nije u dobroj fazi, da mu je ovaj sastanak u Njemačkoj propao, da je Dubrovnik trebao biti usputna stanica. Ukrajini je važno da ima neki blok zemalja osim onoga što nekada nazivaju europskim sjevernim Balkanom“, kaže Đenero.

Taj blok zemalja važan je ne samo u političkom smislu nego i u vojnom. Za ovaj tjedan bio je planiran sastanak u Njemačkoj, na kojem je Zelenski trebao predstaviti plan pobjede. No taj je skup otkazan zbog nedolaska američkog predsjednika Joea Bidena. Sastanak ukrajinskih donatora oružja trebao je pokazati nedvosmislenu podršku Kijevu.

100 milijuna u oružju za tri mjeseca

A naoružanje je nešto za što je Ukrajina zainteresirana u BiH i Srbiji. Nije tajna da je Zelenski ranije pozivao na zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama zapadnog Balkana. Razlog je praktične prirode iz kojeg profitiraju BiH i Srbija. Artiljerijsko streljivo koje koristi Ukrajina uglavnom je na osnovama i standardima koje koristi i Rusija, odnosno „ostatak“ sovjetske vojne baštine, što povećava potražnju iz ove dvije balkanske zemlje.

Podatak da su tvrtke iz BiH u zadnja tri mjeseca izvezle naoružanja i opreme za više od 100 milijuna maraka govori o obaranju rekorda i potvrde onoga što su zahtjevi iz Ukrajine. Tvrtke iz BiH su konkurentne na tržištu upravo zbog tipa naoružanja, ali i globalne potražnje. Vojni komentator Đuro Kozar kaže da je taj biznis sada već dobro uhodan, a da u tom lancu igre smrti svi dobro zarađuju.

„Sa zapadnog Balkana se putem posrednika, u Ukrajini kao i izraelskom ratu, koriste naoružanje i vojna oprema iz BiH i Srbije. Oružje i municija iz ovih zemalja su traženi jer imaju i rusko porijeklo, tako da se to jako dobro uklapa u ukrajinske potrebe“, kaže Kozar navodeći neke primjere.

„Tvornica municije Igman iz Konjica proizvodi streljivo za sve kalibre pješadijskog oružja, uključujući i kalašnjikove. Zbog toga, kada pošalju municiju na određene adrese, u tvornici Igman ne znaju hoće li ona tamo stići ili će putem posrednika biti upotrijebljena za rat“, naglašava Kozar. On navodi primjer 50 tisuća granata iz tvornice Krušik iz Valjeva, koje su našle put do ukrajinskog ratišta, iako Srbija tvrdi da nijedna isporuka nije napustila ovu zemlju od početka rata.

Amerikanci najveći kupci

Prema izvještaju Organizacije za jugoistočnu i istočnu Europu za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja (SEESAC) od prije tri godine, navodi se da je Srbija vodeći izvoznik oružja i streljiva u regiji s profitom od preko milijardu eura. Iza nje je BiH čiji je udio u ukupnom izvozu u regiji gotovo trećina kompletnog naoružanja i streljiva. Najveći kupci su prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH Sjedinjene Američke Države, zatim slijede Srbija, Turska, Slovačka, Bugarska.

Međutim, cijeli ovaj sustav igre vojno-političkog skrivača omogućava zaobilaženje pravila. Bosna i Hercegovina i Srbija imaju zakone koji ograničavaju prodaju oružja u ratnim zonama. Tu se pojavljuju tvrtke posrednici ili zemlje koje direktno kupuju naoružanje, nakon čega ga distribuiraju u Ukrajinu. Prema statističkim podacima, najveći kupac oružja iz BiH je SAD, dok Srbija prometuje i preko Češke i Turske.

„Sasvim je sigurno da je Ukrajini u interesu nastavljanje isporuke onog što se teško nabavlja na tržištu. Prije svega artiljerijskog streljiva koje je rađeno po ruskim, a ne po NATO-ovim standardima, što mimo ove dvije zemlje nije lako nabaviti na tržištu“, zaključuje Đenero.