Doseljavanje stranaca u EU: pravila sve stroža

Tako recimo svugdje vrijede drugačiji rokovi koliko jedan stranac mora živjeti u zemlji da bi imao pravo na dobivanje putovnice. Pojedine države dodjeljuju državljanstvo samo onim strancima koji imaju radno mjesto, raspolažu prihodima dovoljnim za život te nisu kažnjavani. U posljednje vrijeme u brojnim se europskim zemljama od stranaca traži i polaganje svojevrsnog testa znanja u kojem se ispituje poznavanje društva, povijesti i kulture. Osim toga, u skoro svim članicama Europske unije podnositelj zahtjeva za prijam u državljanstvo mora dobro znati jezik svoje nove domovine.

Stroži propisi u Njemačkoj

U Njemačkoj je nedavno, nakon višemjesečnih rasprava, dogovoreno pooštravanje propisa za dodjelu državljanstva. Tako potencijalni novi vlasnici njemačke putovnice ubuduće moraju položiti test znanja jezika, a nakon obveznog tečaja, na ispitu moraju pokazati i temeljno poznavanje demokratskih načela. Nekim saveznim zemljama ni to nije dovoljno, pa zato Bavarska, Hessen i Donja Saska razmišljaju o uvođenju obveznog polaganja prisege na njemački Ustav prije dodjele državljanstva.
U Njemačkoj živi oko sedam milijuna stranaca, trećina čak dulje od 20 godina. Većina Nijemaca nema ništa protiv doseljenika, barem tako dugo dok nije ugroženo njihovo radno mjesto. Sudionici jednog anonimnog ispitivanja javnog mnijenja kažu: „Nemam ništa protiv doseljavanja. Potpuno sam otvoren, no negdje se moraju odrediti granice.“ „Mislim da je možda ponekad bolje izbjeglicama pomoći izgraditi egzistenciju u zemljama iz kojih dolaze.“ „Mislim da to nije ništa drugo nego ono što je uvijek postojalo: svojevrsna seoba naroda iz gospodarskih razloga.“

Velika Britanija – magnet za doseljenike

Velika Britanija je već stoljećima pravi magnet za migrante. Doseljenici iz Bangladeša uglavnom žive na East Endu, koji je danas poznat pod nazivom Banglatown. Indijci su se smjestili na zapadu Londona u četvrti zvanoj „Little India“. Svi oni su stvorili vlastitu infrastrukturu, otvorili prodavaonice, restorane, škole te doveli do toga da je curry danas englesko nacionalno jelo. Doseljenici iz Kine imali su drugačiju strategiju: oni su se neupadljivo rasporedili po cijeloj otočnoj državi. Vozač taksija Karl, podrijetlom iz Nigerije, kaže: “Velika Britanija je zemlja trećeg svijeta. Tu ima puno stranaca, jer nema obveze prijave boravka i nošenja osobnih iskaznica, pa se lako može živjeti u ilegali.“
Britanci su pragmatični. Protiv rasizma i diskriminacije oštro se postupa, a inače vrijedi geslo: živi svoj život i pusti druge da žive. No, tko želi postati Britanac mora u zemlji živjeti najmanje pet godina, a od prošle godine obvezno je i polaganje ispita iz engleskog jezika i poznavanja Velike Britanije. Britanski ministar unutarnjih poslova Tony McNulty kaže: „Ljudi moraju barem nešto znati o svojoj novoj domovini. No, podnositelji zahtjeva za dodjelu državljanstva mogu tako dugo polagati ispit sve dok točno ne odgovore na 16 od 24 pitanja.“

Druge zemlje zahtijevaju više

Posve je drugačija situacija u baltičkim državama Estoniji, Litvi i Letoniji. Testovi za prijam u državljanstvo obuhvaćaju ne samo znanje jezika, nego i poznavanje povijesti i ustava zemlje. U Danskoj budući državljani moraju najmanje osam godina legalno boraviti u zemlji i vladati jezikom na razini devetog razreda škole te biti dobro informirani o danskom društvu. Polaganje ispita znanja odnedavno je obvezujuće i u Francuskoj, a podnositelji zahtjeva na taj ispit mogu izaći tek nakon pet godina boravka u zemlji. No, Pariz je otišao čak korak dalje, pa su u Francuskoj kao novi državljani poželjni samo visokokvalificirani stranci.
Nakon nedavnog pooštravanja propisa austrijsko državljanstvo mogu dobiti samo oni koji dobro govore njemački i poznaju temelje austrijskog pravnog poretka. No, u Austriji stranac mora prije useljavanja položiti i sporni „test poznavanja zemlje“. Kritičari tvrde da na mnoga pitanja iz toga testa ne mogu odgovoriti ni sami rođeni Austrijanci.

Doseljenički paket za upoznavanje Nizozemske

I Nizozemci su početkom ožujka ove godine uveli stroža pravila za dodjelu državljanstva. Stranci koji ne dolaze iz Europske unije moraju još prije ulaska u zemlju polagati odgovarajući test u nizozemskom veleposlanstvu u svojoj domovini. Nizozemska ministrica unutarnjih poslova Rita Verdonk kaže: „Tko kod nas želi živjeti mora biti spreman na to da se dobro pripremi za useljavanje. Jer, on se samo tako može integrirati, pronaći posao ili mjesto za obrazovanje.“
U tim testovima ispituje se temeljno znanje nizozemskog jezika i društva. Za pripremu za ispit, kaže ministrica Verdonk, potrebno je najmanje 30 sati nastave. A kako će to izvesti, prepušteno je samim potencijalnim useljenicima, pa čak i ako žive u malom selu na rubu Sahare. Za pripremu se preporučuje kupovina paketa koji se sastoji od priručnika, filmske snimke i CD-a, a koji košta 64 eura i izdan je na 14 jezika. U filmu budući doseljenici mogu doznati stvari poput toga da naziv Nizozemska znači „niska zemlja“, da se veliki dio njihove buduće domovine nalazi ispod razine mora te da ondje već živi 16 milijuna stanovnika. A ako strancu nakon tog ispita uspije dolazak u Nizozemsku, da bi dobio državljanstvo mora ondje živjeti najmanje pet godina i položiti daljnje testove.

Duži rokovi, ali bez ispita

Kod Španjolaca i Talijana rokovi su još duži, pa tako državljanstvo može dobiti samo onaj tko u zemlji legalno živi više od deset godina. No, zato u obje zemlje nije potrebno polaganje posebnih ispita, jedino se u Španjolskoj u neformalnom razgovoru testira poznavanje jezika.