Deset godina od genocida u Srebrenici

Tužna svečanost u Potočarima okupila je više desetaka tisuća osoba koje su svojom prisutnošću željele iskazati poštovanje prema žrtvama genocida srpskih snaga. Prvi se okupljenima i prisutnim svjetskim državnicima obratio predsjednik Predsjedništva BiH Sulejman Tihić. Jer, više se puta čulo na ovoj svečanosti, glavni odgovorni – politički vođa bosanskih srba Radovan Karadžić i vojni vođa snaga koje su počinile ovo zvjerstvo nad 7 808 ljudi Ratko Mladić – su još uvijek na slobodi: „Ne mogu ratni zločinci biti nacionalni heroji, jer oni nemaju ni nacije ni vjere. I negiranje zločina također predstavlja zločin, a negiranje ovog genocida je zadnja faza genocida.“

Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Kofija Annana Mark Brown je u svom obraćanju okupljenima i prije svega rodbini žrtava bio svjestan u kojoj su mjeri upravo snage Ujedinjenih naroda odgovorne da se ovaj pokolj u zoni zaštićenoj od strane snaga Svjetske organizacije uopće dogodio. Naravno, krivci su oni koji su doista i željeli istrijebiti svo muslimansko stanovništvo u tom području, ali Brown je podsjetio i na izvještaj kojeg je osobno napisao još 1999. godine: „Počinili smo ozbiljnu grešku u procjeni, ukorijenjenoj u filozofiji nepristranosti i nenasilja koja, doduše, jest časna, ali potpuno neprimjerene sukobu u Bosni. Zato sam isto tako naglasio kako će tragedija Srebrenice zauvijek ružiti povijest Ujedinjenih naroda.“

Duboko kajanje međunarodne zajednice

O lošoj procjeni govorio je i ministar vanjskih poslova Velike Britanije kao zemlje koja trenutno predsjedava Europskom unijom Jack Sraw, a prisutnima se obratio citatom Edmunda Burkea: „Jedina stvar koja je neophodna da zlo pobjedi jest da dobri ljudi ne učine ništa. Na sramotu je međunarodne zajednice da se to zlo dogodilo uz naše znanje i mi nismo učinili dovoljno da ga spriječimo. Zato se gorko kajem i duboko mi je žao zbog toga.“

Britanski ministar je iskoristio priliku da ukaže da zlo nikad ne nestaje i baš kao što Bosna i Hercegovina zaslužuje solidarnost i Velike Britanije i svjetske zajednice, tako joj se zahvalio za iskazanu solidarnost nakon bombaškog napada u Londonu prošlog četvrtka: „Bombaši žele posijati mržnju između vjera i kultura. Naša je dužnost u ime čovječnosti da osiguramo pretpostavke da oni nikad ne uspiju.“

Apel za život u dostojanstvu

No, ipak, danas je u Srebrenici bila prilika podsjetiti se na žrtve drugog i sasvim konkretnog zločina, jer su one ubijene samo zato što su bile druge nacije. A taj zločin onda ima i svoje ime, na što je podsjetio i predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji Theodor Meron: „Zakon osuđuje na primjeren način duboke i tranje posljedice počinjenog zločina i ovaj pokolj u Srebrenici naziva pravim imenom: genocid. Oni koji su ga počinili su obilježeni i poslužit će za primjer onima koji će u budućnosti kaniti počiniti ovakvo zvjerstvo.“

I premda je Theodor Meron osvojio spontnan pljesak riječju „genocid“, okupljeni su pljeskom nagradili i obraćanje predsjednika Svjetske banke Paula Wolfowitza majkama Srebrenice, uglednim gostima i ostalim prisutnima, nazvavši im selam alejkum i poželio im milost svevišnjeg. Jer, ovo je – unatoč brojnim državnicima i gostima, među kojima je po prvi puta bio i srpski predsjednik Boris Tadić – ipak bila vjerska svečanost pokopa 610 žrtava genocida u Srebrenici, koju je predvodio poglavar Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić. Ali baš kao što je i predsjednik Svjetske banke govorio o nekoj boljoj budućnosti za Bosnu i Hercegovinu i ovu regiju, i sam gradonačelnik Srebrenice Abdulrahim Malkić je pozvao okupljene da ovo bude prilika pomoći Srebrenici da sa više vjere gleda u budućnost: „Prijatelji Srebrenice, Bosne i Hercegovine i oni koji to nisu, Srebrenica je mjesto savijesti za sve nas. Ako već nismo mogli – ili htjeli – spriječiti genocid, dozvolite i pomozite da Srebrenica živi dostojanstveno i da njeni građani žive dostojanstveno.“