Deportacije: je li Sirija dovoljno sigurna zemlja?

Deportirati sirijske prijestupnike u njihovu domovinu, da ili ne? Oko toga se u Njemačkoj iznova rasplamsala rasprava – nakon (kako se pretpostavlja) džihadističkog napada nožem u zapadnonjemačkog gradu Solingenu koji je izveo jedan muškarac sirijskog podrijetla, te nakon trijumfa dijelom desno-ekstremne Alternative za Njemačku (AfD) na izborima u istočnonjemačkim saveznim zemljama Saskoj i Tiringiji. Diskutira se o deportaciji delinkventnih azilanata, ali ne samo njih. Te su diskusije dodatno intenzivirali medijski izvještaji o izbjeglicama koji navodno odlaze na odmor u svoj domovinu. Kakva je trenutna situacija u Siriji?

Sirija je trenutno podijeljena u četiri područja koja kontroliraju različiti akteri. Najveći dio zemlje, oko 60 posto, je pod kontrolom režima predsjednika Bašara al-Asada. Jedan mali dio na sjeverozapadu nadzire radikalna-islamistička skupina Hayat Tahrir al-Sham. Nešto sjevernije Turska kontrolira dvije regije koje se nalaze odmah zu granicu. Sjeveroistok je pak većinski pod kontrolom kurdskih snaga. 

Nijedna od te četiri regije nije sigurna, naglašava politolog André Bank iz German Institute for Global and Area Studies (GIGA). On je, uz stručnjakinju za Bliski istok Ronju Herrschner, autor nedavno objavljene studije o sigurnosnoj situaciji u Siriji. „Iz mog ugla gledanja trenutno se ne bi smjelo deportirati ni u jednu od te četiri regije Sirije", kaže Bank u razgovoru za DW.

„Jedan od najrepresivnijih režima svijeta"

U dijelu zemlje kojim vlada Asad živi oko 9,6 milijuna ljudi, stoji u toj studiji. Asadov režim, „jedan od najrepresivnijih režima svijeta", kako ga se naziva u studiji, i dalje u velikom stilu prakticira otmice, vojne procese i mučenja. Režim osim toga, kako se tvrdi, odbija dati informacije o sudbini više od 125.000 zatočenih osoba.

Poznati su slučajevi Sirijaca koji su deportirani iz Libanona, koji su se izgubili nakon prelaska granice odnosno povratka u Siriju, kaže za DW stručnjak za Bliski istok i politički konzultant Carsten Wieland. „Vjerojatno ih je uhitila neka od tajnih službi, možda su ih mučili ili ubili. Dokumentiran je cijeli niz slučajeva nestanka osoba."

Već i sama činjenica da mnogi izbjeglice radije ostaju živjeti u bijednim uvjetima u logorima u Libanonu ili Jordanu nego da se vrate u svoju domovinu, dovoljna je indicija za ono s čime oni računaju u slučaju povratka u Siriju: „Njih ne muči briga da se nakon povratka u Siriju neće uspjeti vratiti u utabani život. Oni strahuju za vlastiti život."

Radikalni islamisti i ruski napadi…

Puno bolja nije ni situacija u Idlibu na sjeverozapadu Sirije. U regiji koju kontrolira radikalno-islamistička organizacija Hayat Tahrir al-Sham živi oko tri milijuna ljudi – od kojih je 1,7 milijuna sirijskih prognanika. Preživljavanje gotovo svih stanovnika gotovo u potpunosti ovisi o eksternoj pomoći Ujedinjenih naroda (UN). Više od 80% ljudi u ovoj regiji nema pristup pitkoj vodi u dovoljnim količinama, nema na raspolaganju sanitarne čvorove, a ne funkcionira ni zbrinjavanje otpada, stoji u studiji koju su napisali Bank i Herrschner.

Osim toga, južni i istočni dio regije je često cilj ruskih zračnih napada. Moskva podržava Asadov režim već odavno. Ti napadi su se intenzivirali nakon početka rata u Gazi. Zbog njih je samo između listopada i prosinca 2023. dodatnih 160.000 ljudi prognano na području sjeverozapada Sirije, često po drugi ili čak treći put, tvrdi se u studiji.

A osim toga to područje nadzire autoritarna vlast džihadista iz okruženja al Kaide, kaže dobar poznavatelj Sirije Carsten Wieland. Radikalni islamisti su doduše nešto „ublažili" svoju ideologiju, kaže on: „Ali naravno da i dalje u fokusu imaju kontrolu, prije svega žena, čija prava rigorozno ograničavaju." Ugroženi su i svi koji drugačije misle, kaže stručnjak: „Buntovništvo je opasno za život."

„Očiti ratni zločini"

Na području koje Turska kontrolira na sjeveroistoku Sirije živi oko 2,1 milijun ljudi, među njima su i sirijski izbjeglice deportirani iz Turske. Ni tamo nema sigurnosti. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch je dokumentirala brojne slučajeve napada takozvane „Syrian National Army” koja se bori protiv Asada, odnosno službene turske vojske koja s njom surađuje. „Kontinuirani napadi, mučenja i nestanak ljudi koji žive pod turskom vlašću na sjeveru Sirije, nastavit će se i dalje, osim ako to Turska sama ne zaustavi", smatra Adam Coogle, zamjenik direktora Human Rights Watch. U predgovoru jedne studije, koju je izdala njegova organizacija, on dodaje: „Turski dužnosnici nisu samo promatrači napada, oni snose odgovornost kao okupacijska sila, a u nekim su slučajevima bili izravno uključeni u počinjenje očitih ratnih zločina."

Represija i na kurdskom području

Potpune sigurnosti nema ni na sjeveroistoku Sirije, na uglavnom autonomnom području koje kontrolira kurdska Stranka demokratske unija (PYD). „Jedinice za obranu naroda" (PYG) koje su povezane i s PYD-om, ali i Radničkom strankom Kurdistana (PKK), koja je između ostaloga zabranjena i u Njemačkoj, u prošlosti su se borile protiv „Islamske države" (IS). Trenutno je PYG involviran u oružane sukobe između ostaloga s turskom vojskom, ali i snagama odanima Iranu. Osim toga kurdske i arapske grupacije u ovoj se regiji bore za moć i utjecaj.

Sve je to natjeralo vladajuće strukture u toj regiji da pojačaju represije protiv političkih protivnika, stoji u studiji koju su napisali autori Bank i Herrschner. Njima se predbacuje da provode prisilna regrutiranje, izvansudske likvidacije, proizvoljna uhićenja te mučenja u zatvorskim ustanovama.

Sirija nije sigurna ni u jednoj od tih regija, tako glasi zaključak studije. Istog je mišljenja i Carsten Wieland: „Na pitanje o tome je li Sirija sigurna zemlja, ja bih jednoznačno odgovorio s ‚ne‘ – i to vrijedi za sve četiri regije."