"Danas se sjećamo Gisèle Pelicot"

Na prvi pogled Avignon, sa svojim srednjovjekovnim gradskim zidinama i šarmantnim uličicama, odaje dojam neuočljivog malog grada. Ne stječe se dojam što se ovdje ovih dana događa. Ali što se više približavate zgradi suda, sve brojniji su grafiti i posteri.

"Gisèle, naše sunce", "Gisèle, naša ikona", "Simbol dostojanstva i hrabrosti". Na transparentu preko puta suda piše: "Silovanje je silovanje". To što se Gisèle Pelicot odlučila na javno suđenje za silovanje protiv svog bivšeg supruga Dominiquea Pelicota i još 50 drugih navodnih silovatelja učinila ju je javnom feminističkom ikonom daleko izvan granica Avignona.

Posljednji optuženi u svojstvu svjedoka

Sudnica je ispunjena do posljednjeg mjesta. Ipak, u njoj je vladala potpuna tišina. Mnogi žele prisustvovati ovom suđenju, pa je zbog toga otvorena i druga prostorija u kojoj se može pratiti video prijenos. Pet sudaca sjede na crnim stolicama. U crvenom ogrtaču je predsjednik sudskog vijeća Roger Arata. Nasuprot njemu na klupi za svjedoke je 62-godišnji Philippe L., vrtlar.

On je posljednji optuženi. Philippe se nervozno ljulja na stolici naprijed-natrag. Ne zna kamo će s rukama. Odozgo se vidi vrtlarova ćelava glava koja probija kroz uvojke ostataka njegove kose. Poriče da je namjeravao silovati Gisèle Pelicot. U nju je "samo" prodirao prstima, kaže dubokim, grubim pušačkim glasom. Taj čin ponavlja rukama i kukovima, pomičući pri tome svoje bokove naprijed-nazad.

Kada slušate ove opise, mogli biste pomisliti da je Philippe dogovorio sastanak s Dominique Pelicot na nekoj kavi. Kaže da je na internet portalu Coco tražio "kinky ženu". Tamo ga je kontaktirao gospodin Pelicot u vezi s "trojkom". Dogovorili su se da se sretnu popodne 7. lipnja 2018. Najprije su sjedili uz kavu, a potom su Dominique i Philippe zajedno gledali video-snimke na kojima su Gisèle silovali njen bivši muž i drugi muškarci.

Dominique Pelicot je sve snimao

U spavaćoj sobi Philippe saznaje od Dominiquea da je njegova žena uzela tablete za spavanjei da je cijela stvar dio igre. Philippe kaže da je Dominique tada insistirao da prodre u nepokretnu Gisèle. Predsjednik suda je pročitao opis videa navodnog silovanja, detaljan prikaz onoga što je učinjeno Gisèle Pelicot dok je ležala nesvjesna svega na stomaku. U videu se može čuti kako Gisèle hrče.

"Iz pristojnosti", on je zatim ponovo obukao odjeću i čekao dok Dominique ne završi sa silovanjem vlastite supruge. "Imate čudno razumijevanje učtivosti", primjećuje Stephane Babonneau, odvjetnik Gisèle Pelicot. "Čekate na gospodina Pelicota, ali sami sebe ne držite pod kontrolom?"

"Nema prava na grešku"

Nije se ponašao "kako bi se jedan muškarac trebao ponašati", kaže Philippe. Nije razmišljao svojim mozgom, nego penisom. Nije znao da je Gisèle bila u besvjesnom stanju i da nikada nije dala svoj pristanak. Philippe to kaže iako se chat-room u kojoj je Dominique dolazio do njega i drugih muškarac zove „à son insu" – u prijevodu: „bez njezinog znanja".

Odvjetnik želi znati je li mu smetalo to što Madame Pelicot leži nepomično. Philippe pokušava naći izgovor. Nemiran je, nije u stanju izgovoriti jasnu rečenicu, odgovara frazama: "Eto, ehhh, ne znam, ...ovako, onako." S rukom u džepu, njišući se, konačno kaže da mu je žao što se sve to dogodilo.

Kao i većina od 50 suoptuženih, Philippe se izjasnio da nije kriv. Strategija obrane je da on nije silovatelj, nego žrtva sustava Dominiquea Pelicota. Dakle, 200-tinjak silovanja dokumentiranih na video snimku su samo greške koje su počinili muškarci koji nisu znali što rade?

"Ako se muškarac suoči sa ženom koja je u besvjesnom stanju i odluči izvršiti seksualne radnje nad njom bez njenog pristanka, nema pravo na grešku", kasnije će o ovoj strategiji u završnoj riječi reći Giselin odvjetnik.

"Svi su krivi"

Tada Gisèle Pelicot posljednji put zauzima mjesto na klupi za svjedoke. Nosi zeleno-bijelu haljinu i maslinasto zelenu jaknu. Uspravljena, podignute glave, sklopljenih ruku na stolu. Staloženim glasom kaže da je danas umorna. Ovdje je čula stvari koje su neprihvatljive, muškarce koji poriču da su je silovali, usprkos postojećim video dokazima.

Te muškarce ona želi pitati: "U kom trenutku, kada ste ušli u sobu, je Madame Pelicot dala svoj pristanak?" Prema njenim riječima, svaki od muškaraca imao je priliku otići u policiju. Čak ju je i anonimna dojava mogla spasiti. Dominique Pelicot i muškarci koji su sjedili iza nje na optuženičkoj klupi donijeli su svjesnu odluku da ju siluju.

Gisèle ne vjeruje da je Dominique jednostavno izmanipulirao suoptužene kako bi počinili ove zločine. Sam Dominique, koji je priznao silovanja, kaže da su suoptuženi to tvrdili "kako bi se spasili". Ali je li ova strategija uopće vrijedna truda?

U Francuskoj se silovanje definira kao "bilo koja vrsta seksualne penetracije počinjena protiv druge osobe upotrebom nasilja, prisiljavanja, prijetnji ili iskorištavanjem faktora iznenađenja". Presuda se očekuje se tek krajem prosinca. Ali mnogi se nadaju da to neće donijeti samo društvene promjene, nego i promjenu zakona.

Francuski ministar pravde Didier Migaud bi mogao pokrenuti taj proces. On je tijekom razgovora s predstavnicima medija bio "suglasan” oko pravne definicije silovanja. Definicija silovanja širom Europske unije nije usvojena početkom godine u 14 država članica - uključujući Francusku i Njemačku. U predloženom zakonu se predlaže da se silovanje definira kao spolni odnos bez pristanka, a ne da se od onih koji su pogođeni zahtijeva da dokažu nasilje ili prisiljavanje, kao u Francuskoj.

"Nikada više neću naći mir"

Gisèle Pelicot se nada da će svojim procesom utjecati na promjene u društvu. Krajnje je vrijeme da se francusko "patrijarhalno, mačo-društvo koje banalizira silovanje" promijeni, rekla je 71-godišnjakinja u svom posljednjem obraćanju pred sudom.

Ona Dominiquea, čovjeka s kojim je bila u braku više od pola stoljeća, ne imenuje, nego ga naziva Monsieur Pelicot. Njena djeca se, kaže, stide tog imena. Njezina kćerka Caroline sada se preziva Darian.

Tijekom unakrsnog ispitivanja, jedan od odvjetnika pita Gisèle zašto je ona zadržala do danas prezime Pelicot. U sali vlada tišina dok ona mirno odgovara: "Moje ime je sada poznato u cijelom svijetu. Ne treba se stidjeti zbog ovog prezimena. Danas želim da moji unuci budu ponosni na svoju baku. Danas se sjećamo Gisèle Pelicot."