Da čovjek izgubi apetit – mesni skandal u Njemačkoj

Odlučujuće pitanje postavio je Johannes Remmel: „Zna li se odakle dolazi meso u kobasici? Je li na štandu mesnatih proizvoda poznato odakle dolazi govedo, svinja...? Tko ih je tovio? Kod jaja se to zna.“ Stručnjak za zaštitu potrošača iz stranke Zelenih u pokrajinskome parlamentu Sjevernog Porajnja i Vestfalije u Düsseldorfu odmah je nakon dojava o skandalu zahtijevao bolju deklaraciju živežnih namirnica, a osobito mesa. Upravo je to najveća boljka sustava.

Deklaracije sastojaka: ili ih nema ili su nejasne

Na primjer u slučaju mesa, koje jedva zaslužuje taj naziv. Masa koja nastaje mljevenjem i posljednjeg dijela mekanog tkiva zaklane životinje legalno se pridodaje drugim mesnim prerađevinama. Iznimka su ostaci govedine, čija je uporaba zabranjena od izbijanja BSE-a. No, svi dozvoljeni sastojci moraju biti otisnuti na etiketi. Njemački prerađivači mesa, međutim, izbjegavaju upozorenja o dodatku mljevene mesne kaše zbog bojazni da bi ona mogla odvratiti potrošače od kupnje – i time jasno krše zakon.

Za Matthiasa Wolfschmidta iz organizacije Food Watch iz Berlina problem su i nejasne deklaracije, jer tko ih još razumije: „Pokušajte kao potrošač dokučiti iz etikete odakle potječe meso iz prerađevine. Nećete naći odgovor. Probajte upitati prodavače u samoposluzi. Nećete dobiti nikakvu informaciju.“

Skladištili pokvareno meso, prodavali mesni otpad

Mesni skandal u međuvremenu poprima sve veće razmjere. Više stotina inspektora diljem zemlje kontrolira hladnjače, ne izostavljajući ni mesne otpade, kakve je – uz pokvareno meso – skladištila tvrtka Domenz iz Gelsenkirchena i tako izazvala cijeli slučaj. No, na nišanu su i sami potrošači koji pretjeranom štedljivošću podržavaju gospodarske interese ponuđača niskokvalitetne robe. Jer, koliko je do sada poznato, u skandal nije upletena niti jedna poznata marka.

Johannes Remmel iz stranke Zelenih u Düsseldorfu smatra kako su njemački standardi kvalitete na području živežnih namirnica ionako među najnižima u Europskoj uniji: „Kada razgovarate s veletrgovcima voća i povrća, u četiri oka će Vam reći: što ne prodam u Njemačkoj, sigurno neću prodati ni u Francuskoj ili Italiji. Jer tamo očigledno vladaju sasvim drugi zahtjevi glede kakvoće namirnica.“