"Crveni barun" između povijesti i mita
15. travnja 2008"Imajte uvijek na umu: naš je cilj pogoditi zrakoplov, a ne pilota. Gospodo, mi smo sportaši, a ne koljači", tim riječima Manfred von Richthofen u filmu, savjetujući svoje kolege, izražava smisao svog angažmana u Prvom svjetskom ratu. No proglasivši rat sportom, on je zapravo promašio cilj. Jer, 24-godišnji von Richthofen 1916. godine nije otišao u rat zbog sportskih uspjeha, već bi se prije moglo reći zbog "viteških" vrlina.
On se borio za svoju domovinu, ali sa stilom. Pridržavanje pravila i poštivanje protivnika isto su tako važni kao i hrabrost, mudrost i spretnost. Tako barem izgleda slika koju nam pokušava predočiti ovaj film. No, je li ona stvarno i povijesno utemeljena? Čak i sam glavni glumac Matthias Schweighöfer priznaje da von Richthofen nije baš bio utjelovljenje vrlina: "On je bio krajnje topao, stidljiv, tolerantan, ali i egoističan čovjek koji je obožavao lov i letenje."
Mit o nepobjedivosti "Crvenog baruna"
Legendarni pilot u stvarnosti je uživao u svom statusu najboljega. Kada je s brojem srušenih neprijateljskih zrakoplova počeo rasti i njegov ugled, dao je obojati svoju letjelicu u crveno. Time je, doduše, postao uočljiviji za neprijatelja i predstavljao bolji cilj za napade, ali je istovremeno kod protivnika rastao i strah od njega. S 80 srušenih neprijateljskih zrakoplova Manfred von Richthofen smatra se najboljim i najvratolomnijim pilotom Prvog svjetskog rata. Mit o njegovoj nepobjedivosti letio je zajedno s njim.
Redatelja i autora Nicolaia Müllerschöna već godinama fascinira popularnost Crvenog baruna daleko preko državnih granica. "On je junak i neka vrsta prve pop-zvijezde. Čak je i svojim neprijateljima davao autograme", kaže on. Jedna od rijetkih osoba koja očito nije padala na njegov šarm bila je jedna mlada medicinska sestra u koju se von Richthofen smrtno zaljubio. No, nju nisu zanimali ordeni, čast i domovina, nego je prije svega imala pred očima svakodnevni jad i bijedu u bolnici.
Zanemarene povijesne činjenice
"Crveni barun" je film koji u nekim trenucima podsjeća na veliko i skupo holivudsko kino. Kompjuterske animacije borbi u zraku, masovne filmske scene, upotreba 23 modela zrakoplova, 1.100 uniformi i 950 civilnih kostima - sve to naravno ostavlja utisak. No, pri tome nedostaje ono što bi trebala imati svaka dobra biografija. Radnja film naime počinje u doba kada je von Richthofen već postao zvijezda. Prepreke i problemi uopće se ne spominju. Redatelj Nicolai Müllerschön uglavnom se usredotočuje na oduševljenje tehnikom, sportske ambicije i osjećaj zajedništva kod mladih pilota. Jedino što je u filmu povremeno vidljivo je to kako njemačka ratna propaganda instrumentalizira svog junaka.
Oko ovog najskupljeg filma u njemačkoj kinematografiji mišljenja su već sada krajnje podijeljena. Dok su ga neki od prvih gledatelja pratili s oduševljenjem, dio njih je iz kina izašao razočaran. Patetičan, povijesno netočan i nekritičan što se tiče njemačke odgovornosti za Prvi svjetski rat - to su prve ocjene jednog dijela gledatelja. Ostaje da se vidi kako će film prihvatiti široka kino-publika.