Crkve u Njemačkoj gube na značenju

Klasična slika Njemačke je nezamisliva bez brojnih crkvenih tornjeva, veličanstvenih crkava i turističkih atrakcija poput katedrale u Kölnu, Frauenkirche u Dresdenu ili samostana Maria Laach u Eifelu.

Njemačka je tradicionalno većinski kršćanska zemlja. No to se posljednjih godina polako mijenja. Čak niti svaki drugi Nijemac više ne pripada Katoličkoj ili Evangeličkoj crkvi.

Tek kad se uračunaju vjernici pravoslavne crkve i takozvanih slobodnih crkava, koje uglavnom pripadaju evangeličkom području, više od 50 posto od više od 84 milijuna Nijemaca se trenutno izjašnjava kao kršćani.

Godine 1990., kada je prvi put evidentiran jedinstveni broj kršćana na području Zapadne i Istočne Njemačke, kršćani su činili više od 70 posto ukupne populacije. Tada je 35,8 posto od gotovo 80 milijuna Nijemaca bilo katoličke, a 36,9 posto evangeličke vjere - ukupno 72,7 posto. Desetak godina kasnije, 2001., ta je brojka iznosila 64 posto, da bi deset godina kasnije, 2011., prvi put pala na ispod 60 posto. Od tadašnjih 80,3 milijuna Nijemaca, 59,9 posto njih se izjašnjavalo kao pripadnici jedne od velikih crkava.

Odlazak vjernika zbog seksualnog nasilja

Krajem 2023. Katolička crkva je u Njemačkoj imala još samo oko 20,35 milijuna vjernika, a Evangelička oko 18,56 milijuna. Obje crkve je napustilo na stotine tisuća vjernika – dobrim dijelom i zbog skandala oko seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnih osoba u crkvenim ustanovama. No dodatni problem u obje crkve je to što one svake godine bilježe znatno više smrtnih slučajeva nego krštenja.

Pravoslavna biskupska konferencija Njemačke, osnovana 2010. godine, iznosi da u ovoj zemlji ima i do četiri milijuna pravoslavnih kršćana. Evangeličke slobodne crkve i druge kršćanske zajednice prema nekim procjenama imaju oko 800.000 članova.

Država ubire porez za crkve

Posebnost njemačkog pravnog sustava je da država može točno navesti broj članova katoličke i evangeličke crkve. Jer ti vjernici moraju plaćati takozvani 'crkveni porez', porez koji se obračunava na temelju njihovog dohotka ili prihoda i koristi se za financiranje crkava.

Taj porez ubire država za crkve i za to dobiva financijsku naknadu. Time se broj vjernika može točno odrediti, za razliku od broja pravoslavnih kršćana, članova slobodnih crkava ili muslimana i Židova u Njemačkoj, koji ne moraju plaćati crkveni porez. Da bi građanin prestao biti obvezan plaćati ovaj porez, on mora putem državnih institucija formalno izaći iz katoličke ili evangeličke crkve.

To znači da su u Njemačkoj velike crkve i država međusobno više povezane nego u većini drugih zemalja. No o tom odnosu se već dugo raspravlja i zahtijevaju se promjene. Temelji ovog odnosa potječu iz Weimarskog ustava iz 1919. godine. Tada su uzeti u obzir financijski zahtjevi crkava, nastali kao posljedica sekularizacije početkom 19. stoljeća, kada je crkvena imovina dobrim dijelom nacionalizirana.

Njemačka kao post-kršćansko društvo?

No, promjena ovih pravila je teško provediva, jer bi savezne pokrajine i savezna vlada zajedno s crkvama morale postići dogovor. A taj dogovor do sada nije bilo moguće postići čak ni između savezne razine i pokrajinskih vlasti. Znanstvenici i drugi stručnjaci već raspravljaju o tome je li Njemačka postala post-kršćansko društvo.

Posljedice tog razvoja mogu se već neko vrijeme vidjeti u mnogim regijama Njemačke. Crkve imaju sve manje vjernika, pa time i sve manje prihoda od crkvenog poreza, i moraju štedjeti. U međuvremenu je napušteno više od 500 crkava i kapelica širom Njemačke. Dio njih je srušen, a dio je pretvoren u stambeni prostor, restorane ili mjesta za održavanje raznih manifestacija.