Bosanski atlas ratnih zločina
28. ožujka 2019
U organizaciji Foruma ZFD direktor Istraživačko-dokumentacijskog centra Mirsad Tokača je u srijedu (27.3.) u Beogradu predstavio Bosanski atlas ratnih zločina '92-'95. Prije početka skupa u Centru za kulturnu dekontaminaciju, manja grupa ljudi razvila je ispred ulaza u salu transparent s natpisom da u Srebrenici nije počinjen genocid. Inzistirali su da prisustvuju skupu, a razišli su se poslije intervencije policije.
Internetski portal Bosanski Atlas ratnih zločina '92-'95 kao „virtualni memorijal rata" trebao bi biti dostupan u studenome ove godine. Na njemu će biti predstavljeni podaci o događajima i svim žrtvama rata u BiH devedesetih godina prošlog vijeka. Atlas je proizvod projekta „Ljudski gubici u Bosni i Hercegovini 1991.-1995." i rezultat je dugogodišnjeg rada Istraživačko-dokumentacijskog centra i drugih nevladinih organizacija u regiji.
Događaji, odnosno lokacije na kojima su se oni zbivali, bit će precizno određeni na karti BiH, a mjesta masovnih grobnica bit će povezana s popisom žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni. Sve informacije na ovom portalu bit će propraćene fotografijama, video zapisima, svjedočenjima, dokumentima i sudskim presudama. Atlas će tako pružiti mogućnost potpune rekonstrukcije onoga što se tijekom rata događalo u BiH.
Želimo mrtvima vratiti njihov identitet
"Kada se rat završio, jedna od prvih stvari koje sam tražio, jer sam bio imenovan za generalnog sekretara državne komisije za ratne zločine, bila je da se napravi popis svih žrtava. Dakle, da napravimo bilancu stanja. Tada sam pokušao napraviti nešto što se danas zove "Bosanska knjiga mrtvih". Ali bio sam potpuno svjestan da je domet te, kao i svake knjige, ograničen, jer mnogi neće moći doći do nje. Atlas je jedna vrsta memorijala, depozitarij činjenica koje su sakupljene i koje smo htjeli iz mrtvog arhiva pretvoriti u nešto što je ljudima na jednostavan i efikasan način dostupno", rekao je Mirsad Tokača.
On je dodao da u BiH nije bilo institucija koje su se ozbiljno htjele baviti ovim problemom. "Kad sam počeo ovo raditi, baratalo se ciframa od 400.000 ubijenih. Po završetku projekta, pokazalo da se radi o oko 100.000 ubijenih. Imali smo tada grdne probleme, jer su nas optužili da smo nacionalni izdajnici, da smanjujemo broj žrtava. Rekli smo da ne želimo ni povećati niti smanjiti broj žrtava, nego samo ljudima koji su mrtvi vratiti njihov identitet."
Tokača je istakao da Atlas nije samo rezultat rada Istraživačko-dokumentacijskog centra. "To je rezultat rada i nekih drugih nevladinih organizacija, pojedinaca, obitelji koje su nam slale fotografije, video zapise, ljudi koji su nam davali izjave. Tako je bilo moguće rekonstruirati ono što se događalo na određenoj lokaciji za vrijeme rata", objasnio je on.
Razotkrivanje uloge Srbije
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko, koja je moderirala skup, istaknula je da je Atlas značajan projekt, između ostalog i zato što podacima koje prezentira razotkriva ulogu koju je Srbija imala u ratu u BiH. "Imajući u vidu sve manipulacije, racionalizacije, falsifikate koji su na djelu u srbijanskoj javnosti, ali i u cijeloj regiji, kao i činjenicu da je srbijansko društvo u permanentnom poricanju počinjenih zločina u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, Atlas je značajan, jer ogoljava činjenice koje se odnose i na odgovornost naroda Srbije. Iskustvo nas uči da poslije masovnih zločina slijede brojne znanstvene rasprave o točnom broju ljudskih gubitaka. O broju i naravno metodologiji, jer su različite strane u konfliktu inzistirale na vlastitim brojkama i procjenama. Treba se samo podsjetiti debate koja još uvijek traje o demografskim gubicima Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata. Ona je bila praćena političkim kontroverzama koje se na žalost prenose i na današnje generacije", rekla je Sonja Biserko.
Bavljenje prošlošću i suočavanje s prošlošću
Mirsad Tokača naveo je da bi trebalo napraviti razliku između procesa suočavanja s prošlošću i procesa bavljenja prošlošću. "Kada se bavite prošlošću, vi to možete raditi kao profesionalac i to je jedan par rukavica. Ali suočavanje s prošlošću je mnogo kompliciraniji proces. Suočavati se s prošlošću mogu samo oni koji su pretrpjeli ratne strahote." Dodao je da se u BiH žrtve moraju suočiti s prošlošću, ali da to trebaju učiniti i "zajednice počinitelja", koje moraju prihvatiti ono što se dogodilo.
Tokača je, reagirajući na manji incident uoči skupa, dodao da je razgovarao s grupom ljudi koja se pojavila ispred Centra za kulturnu dekontaminaciju. "Ne treba govoriti onako kako to čine momci s kojima sam imao kratak razgovor ispred vrata. Jer oni kažu: Mi mislimo. Mi vjerujemo. A ja - ja hoću znati. Kada znate i na znanju formirate svoje mišljenje, to je nešto drugo. Mišljenje, koje im je netko drugi usadio da se nešto nije dogodilo, a oni o tome ne znaju ništa, postaje veliki problem."
On je posebnu važnost pridao činjenici što su neki od zločina prezentirani u Atlasu dokumentirani i u tekstovima sudskih presuda. "Ovo što danas radimo, ova prezentacija, događa se poslije presude Radovanu Karadžiću. To je za nas bila jako važna presuda. Jer presuđeno je političkom i vojnom lideru, koji je bio optužen za Srebrenicu, opsadu Sarajeva, Prijedor, Foču, Zvornik, itd. Ratovi ne počinju tako što ih povedu seljaci desperadosi. Ratovi počinju političkim odlukama. Politički lideri su ti koji su odgovorni za ratove na području bivše Jugoslavije."
Njihov cilj, ocijenio je Tokača, bilo je onemogućavanje zajedničkog života u BiH i potpuno razaranje jedne multikulturne sredine.
"Kada napadate Bosnu, vi napadate njenu socijalnu strukturu. Ne samo da su ubijani ljudi, nego je i uništavano kulturno nasljeđe, uništavana je naša tradicija. To je bio pokušaj da se zatru tragovi multikulturnog postojanja te zajednice. To je bio dio plana. Sruši mostove niz Neretvu, razdvoji ljude, uništi im crkvu, uništi im džamiju i time si završio posao. To je ono što Atlas hoće pokazati. Veoma je važno potpuno nepristrano pokazati činjenično stanje", zaključio je Mirsad Tokača.
Bosanski atlas ratnih zločina '92-'95 bit će predstavljen i u drugim gradovima u Srbiji, a zatim i u Hrvatskoj i BiH.