Kancelarski kandidat: Olaf Scholz i dalje vjeruje u sebe

Nakon duge i kontroverzne rasprave, izvršni odbor SPD-a jednoglasno je nominirao Olafa Scholza za kandidata za kancelara. Odluka bi trebala biti potvrđena na stranačkom kongresu 11. siječnja.

U protekla dva tjedna stranka je javno raspravljala o tome treba li značajno popularniji ministar obrane Boris Pistorius biti zamjena za Scholza, koji je oslabio nakon neuspjeha svoje semafor-koalicijske vlade.

Parlamentarna tajnica u Bundestagu, Katja Mast, u prvoj reakciji izjavila je kako je pri izboru između Scholza i kandidata Demokršćanske Unije (CDU/CSU) za kancelara, Friedricha Merza riječ i o odluci kojim će se putem zemlja dalje kretati. „Olaf Scholz je pravi izbor za našu zemlju – iskusan u vođenju vlade i prokušan u krizama. Zajedno ulazimo u ove parlamentarne izbore.“

Još je rano za ocjene

Bilo je to u rujnu 2024. kada je političar SPD-a Olaf Scholz u intervjuu za berlinske novine "Tagesspiegel" upitan čemu se nada da će jednog dana biti zapisano u povijesnim knjigama o njegovom kancelarskom položaju. Kratak i suhoparan odgovor 66-godišnjaka: "Mislim da biste trebali biti oprezni s političarima koji o tome razmišljaju prije ili tijekom svoje dužnosti."

U međuvremenu bi ipak možda malo razmislio o odgovoru. Njegova vladajuća koalicija socijaldemokrata (SPD), Zelenih i liberala (FDP) raspala se prije vremena. Ako SPD izgubi na prijevremenim izborima 23. veljače 2025. i demokršćanska Unija CDU/CSUpreuzme kancelarsku dužnost, tada će Scholz otići s pozicije kao kancelar s najkraćim mandatom od sva četiri socijaldemokratska kancelara u povijesti Savezne Republike Njemačke.

Stoički optimist

Ali Olaf Scholz se nada pobjedi. Jednako nepokolebljiv kao što se natjecao na saveznim izborima 2021. I tada, kao i danas, SPD je tri mjeseca prije izbora imao oko 15 posto glasova, a Scholza su ismijavali zbog njegovog stoičkog optimizma. Tada je CDU napravio jednu grešku previše, i na kraju su pobijedili socijaldemokrati s 25,7 posto glasova.

U političkom životu Olafa Scholza bilo je mnogo teških i kritičnih situacija. Ali kao kancelar, morao se nositi s više problema u isto vrijeme u tri godine nego gotovo bilo koji predsjednik vlade prije njega. Samo tri mjeseca nakon preuzimanja dužnosti, Rusija je napala Ukrajinu.

Od tada se postavlja pitanje kako Njemačka može vojno podržati zemlju, a da sama ne bude uvučena u rat. Scholz je na ovo pitanje uvijek odgovarao tako da se činilo kao  da oklijeva. On sam to naziva razboritošću. Rat je unatoč tomu imao i ima posljedice: energetska kriza, inflacija, slom gospodarstva. Tome su pridodani europski spor oko azila i veliki izborni uspjesi desničarskih ekstremista.

Semafor: stalna javna rasprava

Koalicija SPD-a, Zelenih i FDP-a (nazvana zbog stranačkih boja semaforskom koalicijom) bio je savez pun političkih proturječja. Nastala iz potrebe pronalaženja parlamentarne većine. Proturječja između dviju lijevih stranaka i jedne ekonomski liberalne stranke nisu se mogle dugo prevladavati. Semaforska koalicija svojim je stalnim prepirkama uspjela postati najnepopularnija vlada koju je Njemačka ikada imala.

Ali i ovdje se pokazuje koliko Olaf Scholz djeluje nepokolebljivo. Čini se da gubitak povjerenja među stanovništvom nikada nije utjecao na njega. Niti činjenica da je on sam postao krajnje nepopularan kancelar. Njegov moto: bilježite ankete, ali ih nemojte komentirati niti na njima temeljiti vlastitu politiku. I uvijek zapamtite da je sve moguće.

Stranački omladinac, odvjetnik, ministar pa predsjednik vlade

Kancelarsko mjesto za Scholza predstavlja krunu njegove desetljećima duge političke karijere. Počelo je s organizacijom mladih SPD-a, (Junge Sozialisten Jusos)gdje je kao zamjenik predsjednika zastupao radikalne socijalističke i teze kritički orijentirane kada je kapitalizam u pitanju. Između njegova pridruživanja SPD-u kao studenta 1975. i njegovog izbora u Bundestag 1998., prošlo je mnogo godina tijekom kojih je Scholz, kao stručnjak za radno pravo s vlastitom odvjetničkom tvrtkom u Hamburgu, naučio mnogo o tome kako funkcionira poslovanje i neovisno poduzetništvo. To ga je oblikovalo i kao političara.

Svoje političke vještine stekao je kao senator (ministar) unutarnjih poslova u gradu/saveznoj pokrajini Hamburg, kao savezni ministar rada u prvoj velikoj koaliciji pod kancelarkom Angelom Merkel i konačno kao dugogodišnji gradonačelnik Hamburga. “Ako od mene naručite vodstvo, onda ćete ga i dobiti”, tim je riječima stigao u lučki grad 2011. Godine 2018. vratio se u Berlin kao savezni ministar financija i vicekancelar u drugoj velikoj koaliciji (demokršćana i socijaldemokrata) pod kancelarkom Angelom Merkel.

„Scholzomat"

Godine od 2002. do 2004. kao glavni tajnik SPD-a uz tadašnjeg saveznog kancelara Gerharda Schrödera također su se pokazale kao formativne. Jedna novokovanica koja se oduvijek veže uz Olafa Scholza dolazi iz ovog vremena i zapravo puno govori o njemu samom. Hamburški tjednik "Die Zeit” pretvorio je tada “Scholz” i “Automat” u “Scholzomat” jer se glavni tajnik praktički izražavao samo tehnokratskim frazama. Kao stroj čiji je posao nepokolebljivo i bez emocija “prodavati” politiku.

U godinama koje su uslijedile, Scholz se nije uspio otresti imidža dosadnog birokrata lišenog humora. On sam sebe doživljava kao pragmatičara orijentiranog na činjenice i koji ne voli trčati pred rudo. Olaf Scholz, nije čovjek od velikih riječi, nego netko tko govori samo onoliko koliko je prijeko potrebno. Netko tko pokušava raditi što moguće tiše i učinkovitije.

SPD ga nije želio za čelnika stranke

Olaf Scholz je tek kasno naučio da je politika i prodavanje političke poruke ali same osobe. Kad su kandidati SPD-a za stranačko vodstvo bili na turneji po Njemačkoj u jesen 2019., tadašnji ministar financija odjednom je bio jedva prepoznatljiv.

Djelovao je emotivnije, pristupačnije i nadasve susretljivije, ali, kao i obično, siguran u sebe, nije skrivao da smatra da ima najveće šanse za mjesto predsjednika SPD-a. Ali iznenađujuće je izgubio. Između ostalog i zato što je stranka htjela ponovno imati vodstvo okrenuto više ulijevo.

Od gubitnika do kandidata za kancelara

Ovo je još jednom pokazalo za što je Scholz sposoban: poraz ostaviti iza sebe i krenuti dalje. Usredotočio se na rad vlade kao ministar financija i pustio je nove ljude da preuzmu vodstvo SPD-a; ostao je lojalan i suzdržao se od bilo kakvih napada na politički neiskusni čelni dvojac Saskia Esken i Norbert Walter-Borjans nadajući se da će ga možda još trebati.

I zaista ga je tadašnji dvojac na čelu SPD-a proglasio stranačkim kandidatom za kancelara, znajući da oni sami ne dolaze u obzir. Scholz je naprotiv bio kandidat s političkim iskustvom. Tijekom pandemije korona virusa također je osvojio bodove kao ministar financija brzom akcijom i davanjem zajmova i financijske pomoći.

Šutljivi kancelar

Kao kancelar držao se toga da govori samo onoliko koliko je bilo apsolutno neophodno - i nije prepoznao da je u ovom poslu potrebno mnogo više komunikacije. Šef vlade koji šuti i u najvećim krizama, koji rijetko nalazi prave riječi, nije dobro prihvaćen od građana. No koliko god javnost, ali i vlastita stranka, od njega tražili da promijeni stil, da više priča, da postane pristupačniji i ponekad emotivniji, Scholz uglavnom ostaje onakav kakav je uvijek bio: jednostavno pušta kritike da se odbijaju od njega .

Njegov nizak rejting natjerao je neke u SPD-u da razmišljaju o tome bi li stranci bilo bolje da ide na savezne izbore 2025. s ministrom obraneBorisom Pistoriusom na čelu koji mjesecima u ispitivanjima javnog mnijenja slovi kao najpopularniji političar u Njemačkoj. No, nakon nekoliko dana neizvjesnosti, Pistorius je podržao Scholza sredinom studenog. „SPD-u bi bilo pametno da se drži Scholza", rekao je.