Bonus za članove njemačkih sindikata i do 10.000 eura

Anja Weber je predsjednica DGB-a (Deutscher Gewerkschaftsbund) u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. DGB je najveća krovna organizacija pojedinačnih njemačkih sindikata, trenutno okuplja osam sindikata i ima oko 5.600.000 članova u Njemačkoj. Ernesto Klengel je stručnjak za radno pravo iz Instituta Hugo Sinzheimer u Frankfurtu/Majni.

DW: Postoje li u Njemačkoj posebne klauzule u kolektivnim ugovorima po kojima članovi sindikata imaju veća materijalna prava od posloprimaca koji nisu članovi nekog sindikata?

Anja Weber: Takva klauzule postoje. Najprije bih htjela ipak naglasiti da u Njemačkoj, za razliku od nekih drugih zemalja, kolektivni ugovori ne vrijede automatski za sve. Pravo na kolektivni ugovor imaju samo članovi sindikata. No, u praksi je situacija takva da poslodavci svim radnicima daju istu plaću, jer se tako nadaju da će manje ljudi postati članovima sindikata. I u toj situaciju su dozvoljene takozvane „klauzule o diferenciranju", kako ih mi zovemo. A to su onda dodatna materijalna prava samo za članove sindikata. To je jako važno zato što ljudi tako vide prednost članstva u sindikatu, i to je sve češća praksa u Njemačkoj.

Ernesto Klengel: Pitanje tih klauzula je jedno dosta važno pitanje, to je pitanje koje se tiče pravednosti. Sindikati organiziraju pritisak kojim se bore za bolje uvjete rada, odnosno za bolje uvjete kolektivnih ugovora. A ti kolektivni ugovori ne padaju s neba, oni su plod sindikalnih napora. A članovi doprinose uspjehu sindikata, tako što plaćaju članarinu ili se angažiraju u sindikatu. Tu se onda postavlja pitanje zašto bi i nečlanovi uopće trebali profitirati od kolektivnih ugovora? To je razlog zašto u Njemačkoj postoje napori da se u kolektivne ugovore ubace i klauzule s ekskluzivnim materijalnim pravima koja onda uživaju samo članovi sindikata. To je u Njemačkoj dozvoljeno, zakonski je definirano da smiju postojati određene klauzule koje se povezuje s članstvom u nekom sindikatu. Pretpostavka za konzumiranje tih materijalnih prava je dakle članstvo u sindikatu.

O kakvim se materijalnim pravima radi? Možete li navesti nekoliko primjera?

Anja Weber: To je dosta široka paleta. I ona se kreću od vaučera za kupovinu, i to postoji, ljudi se i tome raduju. Postoje često i određena pravila vezana uz dodatnu novčanu pomoć za odmor. Radi se o maksimalno 175 eura pripomoći na koje se ne plaća porez ili socijalna davanja. Imamo i fondove za stanovanje i mobilnost, iz kojih onda subvencioniramo troškove stanarine. Postoje dodaci za internet ili telefon. Osim toga se godišnje može dobiti i do 400 eura dodatne pomoći za troškove skrbi oko djece. Postoje i pravila za slučaj da neki radnik napusti poduzeće. Time se uzgred bavio i Savezni radni sud. Za članove sindikata je naime bilo dogovoreno da otpremnina mora biti za 10.000 eura veće nego za one ljude koji nisu članovi sindikata. I Savezni radni sud je rekao da je to u redu.

Kakva je sudska praksa u Njemačkoj po ovom pitanju? Je li se pitanjem „diferenciranja“ i većih materijalnih prava po kolektivnom ugovoru samo za članove sindikata bavio i Ustavni sud u Njemačkoj?

Anja Weber: Da, tim se pitanjem bavio i Savezni ustavni sud kao najviši njemački sud. I Savezni ustavni sud je rekao da je to apsolutno u redu jer sindikatima trebaju članovi. I zato je sasvim u redu da sindikati nude određene prednosti svojim članovima. Savezni ustavni sud nije naveo neku konkretnu svotu, samo je rekao da ta prednost mora biti stimulacija da netko postane član sindikata. Isto tako je sud rekao da to ne smije biti prisila. Znači kad bi netko rekao: ti ćeš dobiti svoju plaću samo ako si član sindikata, to bi onda bila prisila. I to ne bi bilo dozvoljeno. Na primjeru otpremnine koja je za članove sindikata 10.000 eura veća nego za nečlanove, vidimo da je to dozvoljeno. Sud ne definira konkretnu svotu, i po tom pitanju imamo dosta manevarskog prostora, i to je jako važno.

U Njemačkoj je sve manje radnika koji su „obuhvaćeni“ kolektivnim ugovorom, pojavljuju se nova zanimanja, novi sektori u kojima to u pravilu nije slučaj. Zašto sindikati inzistiraju na kolektivnim ugovorima?

Anja Weber: Zanimljivo da je u onim poduzećima u kojima postoje kolektivni ugovori i radnička vijeća, posloprimci zarađuju više novca, ali isto tako i poslodavci. O tome postoje i studije, razlog je što su te firme u pravilu produktivnije, zato što je bolja situacija oko ravnopravnosti žena, a osim toga su ekološkije. Zapravo je i u interesu društva da imamo kolektivne ugovore. Stvar je jednostavna: dobar posao nećemo dobiti tako da svatko pojedinačno pregovora s pojedinim šefom. Tu će uvijek biti ljudi koji nemaju tu pregovaračku moć, i uvijek će biti šefova koji nisu fer. Zato su nam potrebni kolektivni ugovori, kao društveni instrument upravljanja. Mi upravo prolazimo kroz ogromne promjene koje moramo savladati, od energetska tranzicije do digitalizacije. Kolektivni ugovori su instrument koji nam može pomoći da kroz te promjene dobro prođemo, da postavimo dobre standarde koji će biti dogovoreni u samoj branši.

Tko u Njemačkoj plaća, odnosno snosi troškove dodatnih materijalnih prava reguliranih kolektivnim ugovorom za članove sindikata? 

Anja Weber: Njih mora platiti poslodavac. I tu dolazimo do sljedećeg argumenta: to je možda neka vrsta zahvale onim kolegicama i kolegama koji zahvaljujući svojoj sindikalnoj članarini omogućavaju da zajedno s poslodavcima možemo realizirati i provesti tako dobre dogovore. Kada mi ne bi imali članove koji plaćaju članarinu, u konačnici ne bi bilo kolektivnih ugovora. I ne bi imali dobar posao.

Kakvi problemi postoje u praksi kad se radi o sindikalnim bonusima?

Ernesto Klengel: Iako se generalno može reći da je sudska praksa potvrdila da je dozvoljeno postojanje tih bonusa, u praksi se i dalje vodi spor oko toga bi li ta materijalna prava trebala pripadati ekskluzivno članovima sindikata ili bi poslodavac taj bonus dragovoljno trebao platiti i onim ljudima koji nisu članovi sindikata, kako bi spriječio da se ljudi angažiraju u sindikatima. A poslodavci su za to itekako zainteresirani. Sindikati su pokušali spriječiti tu praksu, odnosno htjeli su se izboriti za to da članovi sindikata moraju dobiti uvijek nešto više od nečlanova sindikata. Ali sudska praksa tu argumentaciju nije prihvatila jer sindikati, pojednostavljeno govoreći, ne mogu biti nadležni za ljude koji nisu njihovi članovi. Zato poslodavci po tom pitanju mogu djelovati po svom nahođenju. I često se dogodi da poslodavci kažu da će svima isplatiti taj bonus, kako bi demotivirali ljude da se angažiraju u sindikatu.

Postoji li jasno definirana granica koliko ti sindikalni bonusi smiju iznositi?

Ernesto Klengel: Ne postoji zakon kojim je definirano koliko smiju iznositi ta materijalna dodatna prava za članove sindikata. Prilikom donošenja odluke o tome je li neki bonus opravdan ili neopravdan, je li primjeren ili ne, sudovi se u Njemačkoj ravnaju po Temeljnom zakonu. Ono što se može reći na temelju dosadašnje sudske prakse  je da su ti financijski bonusi za članove sindikata prihvatljivi do granice od dvostruke godišnje članarine koju plaćaju u sindikatu. U krovnoj sindikalnoj organizaciji DGB članarina iznosi 1% bruto mjesečne plaće, što znači da se ta prednost kreće na razini od oko 2% mjesečne bruto plaće. Ta razina dakle nije problematična, u stvarnosti je ona vjerojatno i nešto veća. Bonusi za sindikalce nisu neograničeni, jer po važećoj zakonskoj regulativi u Njemačkoj ne smije se stvarati neprihvatljiv pritisak na neorganizirane radnike kako bi ih se tjeralo da postanu članovi sindikata. Organiziranje u okviru sindikata je dragovoljno. A to znači da ljudi mogu slobodno odlučiti i da se ne organiziraju. Ne smije biti prisile za ulaskom u sindikat.

Posljednjih mjeseci zbog snažnog rasta inflacije vidimo sve više sindikalnih akcija, sve više štrajkova, sve više zahtjeva za osjetnim povećanjem plaća. U nekim branšama su sindikati uspjeli izboriti povišice i veće od 10%. Jesu li sindikati od toga profitirali? Raste li broj članova?

Anja Weber: Sindikati u Njemačkoj posljednjih mjeseci bilježe navalu novih članova, kakve odavno nije bilo. To se mora jasno reći. To ima veze s time da ljudi shvaćaju da smo mi na njihovoj strani. Tijekom prošle jeseni smo se, zahvaljujući pregovorima oko kolektivnih ugovora, ali i sindikalnim akcijama i demonstracijama, uspjeli izboriti za to da vlada usvoji pakete pomoći građanima, koji su rasteretili građanke i građane. Osim toga smo zaključili dosta dobre kolektivne ugovore. Kolegice i kolege su bili spremni i na štrajk. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji je samo u branši metalne i elektro-industrije prošle jeseni nekoliko stotina tisuća radnika išlo u štrajk upozorenja. A sad i u javnom sektoru. Tako se uspijevamo izboriti za kolektivne ugovore kojima doduše ne možemo u potpunosti amortizirati inflaciju, ali ipak znatan dio. Jedan dio amortiziramo uz pomoć državnih paketa pomoći. I to onda ljudi honoriraju. I uključuju se u sindikate.

S Anjom Weber i Ernestom Klengelom je razgovarao Srećko Matić.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu