Bob Marley: One Love – ikona borbe za ljudska prava

U lipnju 1980. Bob Marley je na svom nastupu u Kölnu već bio vidno načet bolešću. Ali njegova karizma je privukla 8.000 fanova. Osobito je oduševljenje bilo vidno kada je odsvirao „Redemption Song". Sam u krugu svjetla reflektora, okružen dimom stotina džointa iz publike.

Nepunu godinu kasnije, 11. svibnja 1980. Marley je umro od raka. Živio je samo 36 godina, ali njegove spiritualne i političke poruke žive sve do danas.

Bob Marley je reggae učinio toliko prepoznatljivim u svijetu da ga je UNESCO proglasio svjetskom nematerijalnom baštinom. Sada biografija „One Love" podiže filmski spomenik velikom glazbeniku.

Rastafarijanstvo, mlada religija

Marley je s dvadeset i dvije godine za sebe otkrio rastafarijanski religiozni pokret. On nije star ni 100 godina. Njegovi sljedbenici računaju da je rođen na dan kada je okrunjen etiopski car Haile Selassie I. To je bilo 2. studenoga 1930. Nekoliko godina prije toga je jamajkanski politički aktivist i zagovornik panafrikanizma Marcus Garvey predskazao krunjenje moćnog crnoga kralja u Africi, koji će donijeti oslobođenje crnaca.

Prije krunjenja Selassie se zvao Ras Tafari Makkonen, pri čemu „Ras“ na amharskom jeziku znači knez, vojvoda. Pripadnici novog vjerskog pokreta su u knezu Tafariju vidjeli utjelovljenje Isusa Krista, živog Boga na zemlji. Haile Selassie, ime koje je novi vladar dobio nakon krunjenja, zapravo znači „Moć Svetog Trojstva“. Raste – tako su pripadnici pokreta zvali sebe – vjeruju u povratak u afričku obećanu zemlju, Etiopiju. Crni Jamajkanci su potomci afričkih robova koje su nasilno doveli na Karibe. Vrijednosti tog duhovnog pokreta su pravda, ljubav, mir, ravnopravnost. Ali i borba protiv Babilona – to je sinonim za Zapad koji je Afrikancima donio toliko nesreće, ali i za Jamajku gdje su iskrcali otete Afrikance.

Boja kože nije bitna

Rastafarijanstvo se protivi svakoj vrsti političkog, kulturnog i vjerskog potčinjavanja. U svijetu ima između 700.000 i milijun sljedbenika svih boja kože.

Nošenjem frizure s dredovima, brojni pripadnici tog pokreta žele se izgledom svjesno ograditi od gornjih slojeva društva. Povijesni predložak za tu frizuru dali su kenijski ustanici protiv britanske kolonijalne vlasti iz pokreta Mau-Mau. Pušenje marihuane nije izvorni dio rastafarijanstva, nastao je iz težnje pripadnika za proširenjem svijesti.

Bob Marley proslavio reggae

Bob Marley je zapravo bio prva velika međunarodna zvijezda iz takozvanog Trećeg svijeta. Jamajka je kolijevka reggae-glazbe, koja je na otoku nastala šezdesetih godina prošlog stoljeća. To je bilo vrijeme društvenog previranja i nereda, kriminalci su zavladali ulicama. DJ-evi su puštali glazbu na otvorenom, razvili su taj žanr iz postojećih pravaca kao što su jamajkanska narodna glazba mento, ska, soul i jazz. Bob Marley je razvoju te glazbe utisnuo svoj pečat.

Opušteni ritam koji u isto vrijeme pokreće bio je odličan nosilac poruka mira i ljubavi.

Marleyjevi tekstovi sadrže mnogo religiozne retorike, ali su i životni, pričaju o diskriminiranoj manjini, smješteni su u geto, govore o ropstvu i nepravdi.

Marleyjevi hitovi

Pjesmu „Get Up Stand Up" Marley je napisao kada je vidio masovnu bijedu na Haitiju pod Duvalierovom diktaturom. Tekst zahtijeva od ljudi da ustanu i bore se za svoja prava, ohrabruje ih da imaju povjerenja u vlastitu moć rasuđivanja. Ta pjesma je neslužbena himna međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International.

U pjesmi „Exodus" Marley se bavi onim dijelom vjerovanja rastafarijanskog pokreta da će se vjernici vratiti u Afriku. U tekstu Marley pita: „Jeste li zadovoljni životom koji vodite? Znamo kamo idemo, znamo odakle smo, znamo Babilon, idemo u Očevu zemlju. U tom egzodusu kreće se Božji narod."

U pjesmi „Zimbabve" Bob Marley zahtijeva od Afrikanaca da oslobode zemlju koju su kolonijalni gospodari nazvali Rodezija. Kada je Zimbabve stekao neovisnost, Bob Marley je tamo odsvirao tu pjesmu uživo. Ona je postala neslužbena nacionalna himna neovisne zemlje.

Pogrešno shvaćena pjesma – „No Woman, No Cry"

Na engleskom bi naslov čuvene pjesme značio – kad nema žene, nema ni plača. Ali to na jeziku stanovnika Trenchtowna, sirotinjske četvrti Kingstona, glavnoga grada Jamajke, znači nešto drugo: „Ne, ženo, ne plači!“ Marley je odrastao u tom kraju, napisao je pjesmu kada je u susjedstvu vidio ženu kako plače.

Marleyjevo nasljeđe

„Pjesma spasenja" (Redemption Song) je Marleyjev testament. Postoji više snimaka, ali najbolja je ona verzija u kojoj su dovoljni glas i gitara. Izostanak instrumenata pojačava intenzitet pjesme. Bob Marley citira proroka rastafarijanstva Marcusa Garveyja koji je 1937. u jednom govoru rekao: „Oslobodi se mentalnog ropstva, nitko osim nas samih ne može osloboditi naš duh."

Blizina smrti i te misli o oslobođenju inspirirali su Marleyja za „Pjesmu spasenja". On pjeva: „Sve što sam ikada imao, jesu pjesme spasenja, pjesme slobode".

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.