Bivši hipiji protiv imućnih kolekcionara
24. rujna 2011Oglas
Riječ je o djelima Pechsteina, Legera, Deraina, Heinricha Campendonka, a čak je i jedan od najvećih njemačkih autoriteta za modernu, Werner Spies potvrdio autentičnost jednog djela Maxa Ernsta. To nešto mora značiti - jer Spies je bio dobar prijatelj glasovitog umjetnika.
I galerije su radije - šutjele
Zbirku su prodavale dvije sestre koje su se galeristima predstavile kao unuke Jägera. Zapravo je riječ o skupini koja je već u njemačke medije ušla pod nazivom "krivotvoritelji iz Kölna" i autor djela je bio suprug jedne od sestara. Tek nakon što je prijevara otkrivena i kad su i ugledne galerije morale skidati slike sa zidova jer su zapravo bile krivotvorine, otkriveno je da su se već i prije čuli glasovi sumnje. Ali - godinama su i galeristi i kolekcionari radije držali oba oka zatvorena i ostavili visiti krivotvorine na zidovima jer bi istina bila previše neugodna za čitavu umjetničku scenu.
Istina je konačno došla na vidjelo ovog tjedna na sudu u Kölnu pred kojim su optuženi ipak prekinuli šutnju. Doduše, nisu mnogo govorili o najmanje četrdesetak falsifikata koje su uspjeli prodati, ali su mnogo riječi potrošili na "teško djetinjstvo" svakog od njih. Prvooptuženi i autor brojnih krivotvorina, šezdesetogodišnji Wolfgang B. priznaje kako je u mladosti i u "divljim šezdesetima" isprobao gotovo sve poznate droge.
Tek ga je tek njegova sadašnja supruga, Helena odvratila od jadne sudbine ovisnika. Zbog droge je napustio studij umjetnosti u Aachenu, makar se i sudu pohvalio kako je već s 17 godina "mogao već mnogo". Između ostalog, nije mu trebalo dugo da shvati kako nije teško dobiti novac i od poznatih galerija: već 1976. je prodao minhenskoj Kući umjetnosti vlastito djelo za 11 tisuća maraka.
Težak život uz milijune
Usprkos tome, pred sudom nije pokazivala previše iznenađenja zbog naglog imutka kojeg je zadesio njihovu obitelj, osobito poslije rođenja kćeri koncem devedesetih. Nakon što su na jugu Francuske živjeli u kombiju, odjednom su tamo kupili imanje za "sitnicu" od dva milijuna franaka. Kasnije su kupili i imanje s kućom u Freiburgu koje je, prema nalazu tužilaštva, koštalo oko četiri milijuna eura.
Suze u sudnici
Jedini koji nije toliko pričao o svojom djetinjstvu je posljednji optuženi u ovoj četveročlanoj skupini: Otto S. se smatra glavnim organizatorom krivotvoritelja, ali umjesto djetinstva je sudu predočio svoj buran život kao kemičar, isprva u njemačkom Krefeldu, a onda i u Egiptu. Sve u svemu, imao je mnogo poslova, ali malo uspjeha da bi na kraju zatražio državnu socijalnu pomoć.
Zluradost medija
Nedavno je i muzej Sprengler iz Hannovera sa zida morao skinuti sliku "Mačka u brdovitom predjelu" koja se do sada pripisivala Henrichu Campendonku. Pravi autor sada sjedi na optuženičkoj klupi u Kölnu, a direktor muzeja je malo začuđen jer su se, obzirom na golemu medijsku pozornost ovog slučaja, javili i neki posjetitelji muzeja koji su spremni kupiti ovu krivotvorinu.
Autor: A. Šubić (agencije)
Odg. ur.: Z. Arbutina
Oglas