Bitka za Trepču

Rudarski kombinat Trepča na području Kosova je - doslovce, bio zlatni rudnik nekadašnje Jugoslavije. Postoje tek procjene rudnog blaga koje je još uvijek pod zemljom - prije svega cinka, olova, ali i zlata i čitavog niza drugih metala. Njihova vrijednost bi mogla biti i preko 200 milijardi eura. No problem je što to bogatstvo leži na granici područja u Kosovu gdje živi većinsko albansko stanovništvo, dok su pogoni za preradu već kod Zvečana, mjesta nedaleko od Kosovske Mitrovice s većinskim srpskim stanovništvom.

Rudarski kombinat Trepča je privatiziran zapravo iz stečaja u koji je otišao još u doba Slobodana Miloševića 1992., dakle kada još nije postojala država Kosovo. U Beogradu se još uvijek pozivaju na taj postupak po kojem je 55% Trepče u vlasništvu Fonda za razvoj Republike Srbije, a veći vlasnici su redom također tvrtke iz Srbije: tvrtka Generaleksport Beograd, Jugobanka, Progres iz Beograda, Dunav Banka iz Zvečana, Elektroprivreda Srbije...

Nakon međunarodne intervencije na Kosovu, civilna uprava Ujedinjenih naroda za Kosovo UNMIK preuzela je i upravu nad rudarskim kombinatom, ali se također pomirila sa činjenicom kako ne može računati na suradnju dijelova kombinata koji se nalaze na područjima čiji stanovnici i dalje tvrde kako su područje Srbije. Iako je Trepča nekad bio gospodarski motor čitave države, pogoni za preradu su uništeni ili zastarjeli i trebalo bi više stotina milijuna eura investicija - i stabilno političko i nacionalno okružje da bi Trepča ponovo počela s punim radom. UNMIK je 2006. u Leposlaviću na području s većinskim albanskim stanovništvom započeo proizvodnju olovnog i cinkovog koncentrata, makar je to prije bila polusirovina, a tek bi prerada tog koncentrata donijela pravu dobit.

Nakon proglašenja neovisnosti vlada u Prištini je već nekoliko puta namjeravala preuzeti rudarski kombinat, ali je ipak odustajala od tog nauma i zbog međunacionalnih odnosa na Kosovu i zbog redovito burnih reakcija iz Beograda koji zahtjeva preuzimanje vlasništva. Tek sad je Skupština Kosova donijela odluku o preuzimanju vlasništva nad kombinatom Trepča, što je u Beogradu opet izazvalo buru. O reakcijama javlja naš dopisnik iz Beograda Ivica Petrović:

Upotreba Trepče u političkom marketingu

Nakon odluke kosovskih vlasti uslijedile su brojne optužbe na račun vlade Srbije i premijera Aleksandra Vučića kojeg krive za predaju čitave srpske imovine na Kosovu. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić kaže kako je Priština "ovim potezom prešla crvenu liniju" i da je Srbija do sada napravila previše ustupaka albanskoj strani.

Premijer Vučić je naknadno objavio kako njegova vlada "donosi odluku o poništavanju pravnih spisa Prištine" i pita "što su Albanci time htjeli postići". "Ne misle valjda silom ući na flotaciju na severu?" (pogone na dijelu Trepče sa većinskim srbijanskim stanovništvom, op. ur.) Prema njegovom mišljenju, Albanci su ovaj potez povukli zbog svoje unutrašnje politike, što bi trebalo da znači kako je u pitanju običan politički marketing. Međutim, na novinarsko pitanje što kani učiniti vlada Srbije, Vučić je također odgovorio „ništa".

Čemu čuđenje?

Nakon što se u Srbiji saznalo o odluci Skupštine Kosova, čuju se komentari gdje se tvrdi kako je sve što se sad dešava "rezultat potpisivanja Briselskog sporazuma" o početku normalizacije odnosa Beograda i Prištine i da je stoga čudno nezadovoljstvo političara Srbije tim potezom. Premijer Vučić je oštro napao kritičare, rekavši kako nisu ni pročitali Briselski sporazum i da se "u njemu nigdje ne spominje Trepča". Dušan Proroković, izvršni direktor Centra za strateške alternative, smatra da bi premijer Vučić načelno bio u pravu, ako bi Briselski sporazum bio tek samo stranica i po teksta: „Tu zaista nema riječi o imovini i Trepči. Međutim, Briselskim sporazumom su legitimizirane i legalizirane institucije takozvane republike Kosovo. Kako se stoga sada suprotstavljati skupštini Kosova koja donosi zakone u kojoj i srpski zastupnici participiraju u radu i sjede u vladi? Mi smo kao država u političkom problemu jer ne možete vi djelomice prihvatiti legitimitet i legalitet nekih institucija. To se radi u cjelini. Onog trenutka kada je suspendirano pravno prisustvo Srbije na Kosovu, otvorena su vrata za ovakve stvari", smatra Proroković.

Hoće li se to i provesti?

Ali ako i Beograd i Priština tek donose zakone i šalju prosvjede bez da bilo što mogu promijeniti "na terenu", kako će onda provoditi svoje odluke? Aleksandra Joksimović iz Centra za vanjsku politiku povrh toga podsjeća kako su predstavnici Srpske liste zamrzili svoje sudjelovanje u vladi Kosova i da bi to mogao biti razlog za nove izbore. A to znači i za nove razgovore: "Od Srpske liste ovisi sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom, a od toga ovisi i dalji napredak Kosova u europskim integracijama. Mislim da to otvara prostor za razgovore o prihvatljivijim rješenjima za probleme koji su nastali".

Dušan Proroković također ne zna kako bi Beograd mogao spriječiti provođenje zakona o Trepči, ali podsjeća da je i prije u takvim slučajevima Srbija koristila "sva raspoloživa sredstva od političkih pa do fizičkih blokada". „Sila u ovom trenutku nije opcija", naglašava Aleksandra Joksimović. „Čini mi se da su sve strane svjesne da bi to dovelo do nove destabilizacije regije. To ne bi bilo pozdravljeno ni od strane međunarodne zajednice koja je već zaokupljena raznim kriznim temama, tako da mislim da će ova tema biti zaokružena za pregovaračkim stolom."

Proroković smatra da do upotrebe sile može doći samo ako Albanci procjene da Beograd uopće neće reagirati. „To je uopće pravilo u politici. Ukoliko procijenite da druga strana neće reagirati, onda koristite i takva sredstva. Albanci to mogu uraditi ili zbog svojih unutrašnjih problema ili da pokažu da su oni nekakva država. U svakom slučaju, mislim da je najbolje da se o ovome nastave razgovori, ali do sada nisam čuo niti jednu izjavu iz Prištine koja bi nagovještavala da bi do razgovora o ovom pitanju moglo doći."

Trepča između politike i utopije

Beograd je odustao od iznošenja slučaja Trepče pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda obzirom da je UNMIK doista i započeo postupak uključivanja kombinata u institucije Kosova, jer kako kaže srpskog premijera: „nema smisla ići tamo gdje će vas preglasati". Srbija nije niti oko važnijih pitanja išla pred VS, smatra Dušan Proroković. „Ne znam ni kako bi se u formalno-pravnom smislu podnio taj zahtjev, tako da mislim da je to više bila predstava za javnost i propagandna akcija vlade u Beogradu."

Naši sugovornici različito procjenjuju pravi ekonomski značaj Trepče, nekada jugoslavenskog giganta, a danas kombinata koji jedva da i radi. Ipak, Proroković smatra da Trepče nije samo političko nego i ekonomsko pitanje. „Ukoliko bi srpska zajednica ostala bez toga, to bi izazvalo dalje migracije ka središnjoj Srbiji. A što se tiče primjedbi kako Srbija pokušava obraniti nešto što nije njeno, mi to slušamo od 2008. godine. I stalno se uspostavlja kako je ipak nešto u našim rukama i da se od Srbije traži da se toga odrekne na Kosovu i Metohiji", uvjeren je Proroković.

Autor: redakcija i izvješće iz Beograda Ivice Petrovića