«Bin Ladenov efekt» u arapskim medijima

Događaji od 11. rujna 2001. izložili su arapske medije teškim izazovima. Oni su s jedne strane bili podjednako iznenađeni i šokirani kao i drugi međunarodni mediji, dok su s druge strane istodobno bili suočeni s činjenicom da se radilo o teroristima arapskoga porijekla. Evo kako prve reakcije na dojave o atentatima u New Yorku i Washingtonu opisuje Khaled Hroub, voditelj znanstvenog programa pod nazivom «Cambridge Arab Media Project», jedan od sudionika okruglog stola, održanog na poziv radija Deutsche Welle u Bonnu: «U prvom se trenutku kod nekih sitnih duša u arapskim medijima mogla zamijetiti izvjesna spontana zadovoljština, što se, dakako, odrazilo i na njihovo izvještavanje. No, nije dugo trebalo da se nametnu trezveni glasovi.»

Propuštena prilika

Khaled Hroub, medijski znanstvenik i voditelj na arapskoj televizijskoj postaji Al Jazeeri, koju se naziva «najznačajnijom arapskom strankom», podsjeća na – kako smatra – propuštenu priliku za približavanje između «Zapada» i «arapskog svijeta» nakon globalnog šoka od 11. rujna. Hroub kaže: «Konfrontacijski politički stil Amerikanaca nije pružio gotovo nikakvu priliku arapskim elitama da formuliraju jasno, utemeljeno i umjereno stajalište o tom šoku. Mnogi su se Arapi osjetili pregaženima odnosno svedenima pod paušalne osude i sumnje za terorizam. Pojednostavljeni dualizam američkog predsjednika pod motom ‹mi protiv njih› umjerene je snage otjerao u tabor tvrdolinijaša. Došlo je do sudara fundamentalizama.»

Revolucija u arapskim medijima

Al Jazeera je najliberalnija od svih arapskih TV postaja. Nasuprot njoj, drugoj po važnosti, satelitskoj televiziji Al Arabiji sa sjedištem u Dubaiju, određene su jasne granice u izvještavanju o vladama zemalja s kojima je Saudijska Arabija u dobrim, prijateljskim odnosima. Evo kako učinak događaja od 11. rujna na arapske medije ocjenjuje urednik informativnog programa Al Arabije Nakhle el Hage: «Napadi od 11. rujna doslovno su revolucionirali arapske medije, ali ne uvijek u pozitivnome smislu. Jer, informativni mediji od tada bilježe nezaustavljivi rast, a postavljeni su i novi standardi u tehničko-inovativnome smislu.»

Opiranje politici i ideologiji

Rasprava u kongresnoj dvorani radija Deutsche Welle ukazala je i na razlike u poimanju i ocjeni uloge arapskih medija. «Rad zaposlenih u arapskim medijima zasićen je političkim događajima na tom kriznom području. Za svakog je novinara teško oteti se golemom teretu politike odnosno vladajuće ideologije, a poglavito za slobodne medije u zemljama bez demokracije», ističe Khaled Hroub, ukazujući na još jedan bitan odraz tragičnih atentata u Sjedinjenim Državama i američkog pohoda na Irak 2003. na arapske medije: «Teroristički napadi od 11. rujna 2001. na New York i Washington nedvojbeno su slomili medijsku prevlast Zapada. Bliski istok kao glavni izvor događaja sada sâm dostavlja vijesti međunarodnom tisku.»

Arapi zainteresirani za događaje na Zapadu

Što se odnosa između orijenta i okcidenta tiče, šef informativnog programa Al Arabije Nakhle el Hage primjećuje pojačano zanimanje arapskih gledatelja za događaje na Zapadu: «Od tih strašnih događaja pa do danas naše emisije sa zapadnjačkim temama bilježe pravi procvat. Gledatelji nam se javljaju i pitaju za mišljenje Zapada o temama koje se tiču obaju kulturnih prostora. – Ja to nazivam ‹Bin Ladenovim efektom›.» Svi nazočni predstavnici arapskih medija složili su se oko jedne stvari: Politika Sjedinjenih Država prema regiji je kriva da su se neki mediji polako pretvorili u organe protivnika te politike – što samo po sebi nije pogrešno. Postoji, međutim, opasnost da unutararapski problemi sve više budu potisnuti u pozadinu, čime bi mediji izgubili dio svoje kritičke i prosvjetiteljske zadaće.

U tijeku faza učenja

Osim toga, postoji suglasnost da bi arapski mediji morali formulirati jasna moralna načela i smjernice, kako bi se izbjeglo stvaranje «paralelnih medijskih društava». Ali – napominje Khaled Hroub na kraju: «Unatoč opravdanoj kritici na račun rada pojedinih arapskih medija valja uzeti u obzir da su oni još uvijek u fazi razvoja i da uče, dok emitiraju. Osim toga, treba ukazati i na činjenicu kako arapski mediji zapadnjačkim glasovima ustupaju više prostora, nego što zapadni mediji to čine s glasovima iz arapskog svijeta. Možda je i to razlog što prosječni Arap o Zapadu zna više, nego što prosječni Zapadnjak zna o arapskome prostoru.»