BiH: Tko se još (ne)boji korone?
18. rujna 2021
„Mi smo izgubljeni zbog javnosti koja se nonšalantno ponaša", kaže prim. dr. Nazif Derviškadić, specijalist infektolog, šef zaraznog odjela Kantonalne bolnice u Mostaru. Dr. Derviškadić upozorava da BiH ponovo očekuje vrlo teško razdoblje kada je riječ o pandemiji koronavirusa. Situacija u bolnici je, kako kaže, već sada ozbiljna.
Njegov tuzlanski kolega prof. dr. Nermin Salkić, profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, nije ništa manje pesimističan:„Ja bih iskreno kao nikada do sada htio da me vrijeme i događaji demantiraju, ali se bojim da ćemo zbog same prirode delta varijante, te niske stope imuniziranosti imati sličnu, ako ne i goru situaciju." Prof. Salkić je na samom početku pandemije koronavirusa upozoravao na to do čega može dovesti nepoštivanje mjera, a ubrzo nakon toga govorio o postojanju dvije realnosti u BiH: jedne unutar bolnica i druge izvan njih.
„Imao sam pacijenticu koja se svađala sa zaštitarima jer nije htjela nositi, kako ju je zvala, brnjicu. Zarazila se koronavirusom u trećem valu i završila s plućnom embolijom", govori o svom iskustvu dr. Derviškadić i odlučno dodaje: „Narod je vrlo neprosvijećen. A kada se zaraze onda su izbezumljeni."
Nonšalantnost o kojoj govori dr. Derviškadić ili druga realnost, kako je naziva prof. Salkić, su vidljive na svakom koraku u BiH.
„Samo opušteno"
„Samo opušteno", odgovara mi Ismet na moje pitanje moram li nositi masku dok ulazimo u njegovu kazandžijsku radnju na Baščaršiji. „Je li obavezno nošenje maske", pitam. „Ma, jest", kaže i stavlja svoju masku na lice. Platnena je, crne boje, u donjem lijevom uglu na njoj piše Sarajevo.
A u crno je doslovno korona zavila glavni grad BiH početkom ove godine. U gradu, koji je bio pod najdužom opsadom u novijoj povijesti, u jednom danu je od korone umrlo više ljudi nego što je dnevno ginulo tijekom rata.
No svega nekoliko mjeseci kasnije u Sarajevu kao da korone nema.
„Točno je da je posljednjih mjeseci poštivanje neophodnih preventivnih mjera u BiH značajno popustilo. Više je razloga za to, a neki od njih su: veliki broj ljudi je već prebolio zarazu koronavirusom, veliki broj se cijepio, bilo je ljetno razdoblje, ljudi su boravili na otvorenom, gdje je objektivno rizik od zaražavanja znatno niži. Međutim, jedan od razloga je i što je popustila kontrola poštivanja i provođenja mjera", kaže prof. dr. Zarema Obradović, profesorica epidemiologije na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Sarajevu.
I zaista većina sugovornika u Sarajevu mi kaže da ih zapravo nitko ne kontrolira, a i ako da, onda im „progleda kroz prste".
Novinarka Senka Kurt, koja i sama počekom godine preboljela COVID, i vrlo oštro kritizirala odnos bosanskohercegovačkih vlasti prema pandemiji, vjeruje da su građani BiH na početku pandemije bili najdiscipliniraniji na svijetu, kaže da su se strogo držali i mjera i odredbi lockdowna.
„No, čini mi se da je nakon toga sve krenulo u drugačijem smjeru, unatoč strašnom i tragičnom ovogodišnjem proljeću", kaže Kurt.
„Ljudi vole komfor i neometan životni tok, a ova pandemija po svojoj prirodi ima tendenciju da nas sve liši mnogih stvari koje smo do jučer shvaćali zdravo za gotovo. Moramo razumjeti i da sve ovo skupa dugo traje, te da je i građanstvo psihološki iscrpljeno", kaže prof. Salkić.
„Rekao bih da je to prirodan tok razvoja reakcija ljudi, odnosno većine", objašnjava psiholog Bojan Šošić, član Odbora za psihijatrijska i neurološka istraživanja Odjeljenja medicinskih znanosti Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
On kaže da treba uzeti u obzir činjenice oko gubitka povjerenja u struku, povjerenja u donosioce odluka, činjenice da se i ovaj virus i sama bolest koju izaziva ponašaju po modelima koje je teško usporediti sa svakodnevnim iskustvom laika koje stječu kroz život susrećući se s različitim oboljenjima. Također neke objektivne osobitosti COVID-19 su, kako kaže Šošić, nametnule potrebu da se ljudima s malo ili nimalo medicinskog znanja objašnjavaju i prilično kompleksni procesi, a to nije nimalo lak zadatak.
„Kad se to sve događa u društvu kakvo je naše, koje čine ljudi koji se poslovično opiru uvođenju reda i vole za sebe misliti da se dobro snalaze u kaosu, kojima je inat glavna crta u nacionalnoj karakterologiji, onda dobijemo ovo stanje", kaže Šošić.
Šošić kaže da je razumljivo da su ljudi umorni od toga da slijede preporuke i mjere, ali da ipak postoje one strukture u društvu koje se ne smiju odreći odgovornostida uporno prikladno informiraju građane u najboljem interesu svih. „Na tom planu je kod nas bilo žalosnih propusta", kaže Šošić. Drugim riječima: „Nema kontrole, nadzora, nema kazni. Tako da bez problema možete ući u trgovinu, autobus, tramvaj, bilo gdje bez maske", kaže Kurt napominjući da u nekim institucijama ipak postoje strogi nadzori gdje se ne dozvoljava ulazak posjetitelja bez maske.
„Mobing nad čovječanstvom"
„Ovdje se, mislim, radi o svijesti i savjesti svakoga pojedinca s jedne strane, te vrlo agresivnoj antivakserskoj kampanji prema kojoj „virus ne postoji". A 'kad ne postoji' čemu pridržavanje mjera", kaže Senka Kurt.
Kako izgleda djelić antivakserske kampanje imala sam priliku i sama vidjeti na Baščaršiji.
„Pobogu gospođo, pa ne mislite valjda da će Vas taj komad papira spasiti", kaže mi jedna Sarajka dok razgovaramo o koroni. Za nju korona nije ništa drugo nego obična gripa, masku ne nosi iako je u trgovini u kojoj radi obavezna, cijela priča o koroni za nju je priča o novom svjetskom poretku i sve ovo je naprosto mobing nad čovječanstvom.
„Ni slučajno nemojte pratiti domaće medije", savjetuje mi i pokazuje stranice na engleskom na kojima se ona informira. Prešućujem zbog toga da sam novinarka i polako se počinjem opraštati: „Skinite tu masku gospođo i udahnite zrak!", poručuje mi na rastanku.
„Svemu ovome vrlo značajan doprinos daju društvene mreže i internet gdje se nemilice objavljuju i propagiraju članci i multimedijski zapisi koji daju eklatantno pogrešne podatke lukavo zapakirane tako da daju iluziju kvalitetnog znanstvenog znanja. Vrlo je teško nekada čak i medicinski obrazovanim ljudima odvojiti laž od istine jer to zahtijeva ozbiljan trud i vrijeme.
Tragičnim smatram da populacija ne vjeruje institucijama i etabliranim stručnjacima, ali je spremna povjerovati u opskurne članke s portala koji zarađuju na temelju većeg broja posjetilaca, a što je često i njihov jedini motiv", kaže prof. Salkić.
A kako izgleda kada vas najbliži ismijavaju zbog poštivanja mjera govori mi jedna druga Sarajka: „Moji roditelji žive u istoj ulici kao i ja, svega nekoliko stotina metara dalje, ali mi se nismo vidjeli šest mjeseci jer su stariji i slabiji. Cijela obitelj mog muža se tome smijala. Na kraju su svi završili s koronom, uključujući i mene", kaže ona.
Liječnici koji ne žele cjepiva
Kilometrima daleko od Sarajeva, u blizini Ugljevika, sam srela ženu u ranim 40-tim koja je upravo u vlastitoj obitelji imala smrtni slučaj zbog koronavirusa. No, ona i dalje ne vjeruje u koronu, a tek ne u zdravstveni sustav. Cjepivo nije primila. I ne želi.
Stariji gospodin iz istog mjesta mi kaže: „Kako da ja nepismen znam trebam li primiti cjepivo kada se ni liječnici ne mogu dogovoriti. Jedni kažu trebam, drugi kažu ne trebam."
Da je uvjeravanje i liječnika ponekad zahtjevan posao govori iskustvo Nedime Zulić, bivše v.d direktorice Doma zdravlja Cazin. Zulić kaže kako je na početku pandemije svakog dana morala u pisanoj formi upozoravati zaposlenike na preporuke Kriznih stožera FBiH i Unsko-sanskog kantona i kontrolirati pridržavaju li se mjera. „Kakav apsurd, upozoravati liječnike na pridržavanje mjera", kaže ona i dodaje kako su od dijela cjepiva namijenjenih zdravstvenim radnicima na kraju profitirali onkološki pacijenti i radnici kantonalnog MUP-a.
„Imao sam liječnicu, koja nije htjela cjepivo, završila je s embolijom pluća", kaže prim. dr. Derviškadić koji je pak prvi primio cjepivo nakon što je stigao kontingent Astra Zenece, koju je BiH donirala Srbija.
Staviti antivaksere pod kontrolu
„Korona će trajati 10, 20, 30 godina dok se antivakseri na stave pod kontrolu", jasan je dr. Derviškadić, koji se zalaže za to da cjepivo bude zakonska obveza.
Ocjenjujući dosadašnjih godinu i pol dana borbe protiv pandemije dr. Salkić kaže: „Mislim da naše brojke govore o tome da smo katastrofalno podbacili. I odgovorni smo svi – ne oslobađam nikoga – kooperacija zahtijeva angažman svih, a isti je bio insuficijentan, čak na trenutke i usmjeren u suprotnom smjeru."
„Bojim se da tek treba izvlačiti lekcije iz tog procesa, koje će nam dati realniju sliku o stvarnom funkcioniranju našeg društva", kaže psiholog Šošić o dosadašnjem odgovoru nadležnih službi na pandemiju koronavirusa.
Dok smo čekali odgovore iz Instituta o mjerama protiv pandemije, iz Banja Luke je umjesto odgovora stigla vijesti o pretresu i uhićenju direktora Instituta zbog sumnje u zloupotrebe u procesu nabavke zaštitne opreme tijekom pandemije. U Federaciji je inače respiratore nabavljalo poduzeće koje se bavi uzgojem malina, a u Republici Srpskoj zaštitnu opremu, između ostalih, turistička agencija.
Za to vrijeme stručnjacima ostaje samo apel: „COVID-19 ne poznaje političko uređenje, nije ga briga za granice, niti za bilo koje druge političke ili birokratske granice i ograničenja koje su postavili ljudi. Neumitno će se širiti ako se ne sluša struka i to je ono što se i dogodilo u BiH, Engleskoj, Indiji, Južnoj Africi, Brazilu…ne možete pregovarati s elementarnom nepogodom, a to ovo upravo i jest", upozorava prim.dr. Nermin Salkić.
A među onima koji su na svojoj koži već direktno osjetili posljedice ove elementarne nepogode je kazandžija s Baščaršije. Ismet je i sam prebolio koronavirus, mjesec dan je bio bolestan, u bolnici, na kisiku. Na pitanje ima li još uvijek posljedica, tužno odgovara: „Zaboravljam."
Zaborav, ali ne od kovida, je čini se kolektivna boljka stanovnika Bosne i Hercegovine.
„Nismo izvukli pouke iz teškog razdoblja ni sada, a nećemo ni ubuduće. Građani BiH u zadnjih 30-tak godina imali su dosta teških razdoblja i kako vidimo, pouke ni dalje nisu izvukli", kaže Senka Kurt.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu