75 godina neovisnosti Indije i Pakistana

75 godina je već prošlo otkako je Pritam Khan izgubio svoju obitelj. On je tada bio dijete. Britanci su objavili kako će nekadašnju koloniju koja se nazivala British India podijeliti na dvije zemlje. Već i sama najava tog poteza je izazvala religiozno motivirani masakr i jedan od najvećih migracijskih valova u povijesti čovječanstva.

Kolonijalna europska sila je 1947. multireligioznu, većinski hinduističku British Indiju podijelila na Indiju i novu, većinski muslimansku državu Pakistan. Odnos između religijskih zajednica je bio prožet međusobnom mržnjom. Susjedi su ubijali susjede. 

Pritam Khan je musliman, i za dlaku je preživio napad Sikha na njegovo selo. „Igrao sam se u blizini kuće kada je u selo stigla razularena rulja", kaže ovaj 86-godišnjak u intervjuu za agenciju dpa. Njegov otac i tri starija brata su tada pobjegli. On se skrivao u poljima, a njegova majka u jednom bunaru. I nije iz njega mogla izaći…

Milijun žrtava

Baš kao i majka Pritama Khana, te 1947. u neredima je poginulo najmanje milijun ljudi. Oko 15 milijuna ih je protjerano. Muslimani poput Khanovog oca i njegove braće otišli su u Pakistan, zemlju koja je bila utemeljena za muslimane. A Hindusi i pripadnici zajednica Sikha otišli su živjeti u hinduističku Indiju.

Mnogi od tih ljudi su tijekom seobe doživjeli stravične stvari. Mnogi nikada nisu stigli na svoj cilj. Mnoge su obitelji u okviru migracija ostali bez svoje imovine, a to je dodatno intenziviralo sukobe.

Traumatični događaji duboko su se urezali u kolektivno sjećanje. Oni i danas utječu na politiku i „hrane" ogorčeni rivalitet dviju atomskih sila. Otkako je bivša britanska kolonija podijeljena na Indiju i Pakistan, susjedne zemlje su vodile četiri rata. Kao posljedica trećeg, 1971. je iz nekadašnjeg istočnog Pakistana nastao današnji Bangladeš. Regija Kašmir na zajedničkoj granici na Himalajima je ostala sporna do današnjih dana.

Pritam Khan ne zna što se točno događalo nakon smrti njegove majke. On je lutao okolo, utočište je pronašao kod seljana, sve dok nasilje nije prestalo. Odrastao je u jednom mjestu u blizini svog rodnog sela, tamo je radio kao seljak. Nikada nije pohađao školu.

Obljetnica tragedije

I sada se 75. put obilježava stvaranje dviju novih država, a to je i godišnjica Khanove tragedije. Dvije zemlje neovisnost će proslaviti kao vlastiti trijumf – najprije Pakistan (14.8), a onda dan kasnije i Indija. Ali Khan neće ništa slaviti. I vjerojatno će sjediti ispred svoje sobe i misliti na svoju obitelj, obitelj koju je izgubio 1947.

Podjela je ovu regiju, u kojoj samo u Indiji živi 1,4 milijarda ljudi, a u Pakistanu oko 220 milijuna, jednu od najgušće naseljenih regija svijeta, ostavio u neredu, u neravnoteži. Indija je zemlja koja se, u javnoj percepciji, uspjela izvući iz društva država u razvoju. O Pakistanu se misli kao o državi sa slabašnom privredom, slabim demokratskim strukturama I velikim sigurnosnim problemima – zbog brojnih ekstremističkih skupina.

Usprkos tome Pritam Khan želi otići tamo, na drugu stranu granice, u Pakistan, tamo gdje žive potomci njegove preminule braće. Ali ne može. Bilateralni odnosi među susjedima su napeti, zbog toga nije dobio vizu, kako kaže. Da je on uopće živ, njegova je obitelj saznala tek sedam godina nakon što su se rastali – preko jednog udaljenog rođaka. 

Prije 40-tak godina je Khan saznao za sina jednog od njegove braće, on je živio u Pakistanu. Nećak Shahbaz mu se javio pismom. I od tada su redovito u kontaktu, u međuvremenu i preko video-chata. Jednom zgodom su se razdvojene obitelji vidjele i uživo, na jednom spomen-području Sikha u Pakistanu.

Bio je to tračak nade za brojne razdvojene obitelji, zato što su indijski članovi obitelji tamo mogli doći i bez vize. Shahbaz kaže: „Volio bih da ga prilikom tog posjeta nismo pustili da se vrati natrag u Indiju.”

I Khanovi indijski susjedi se nadaju da će se on preseliti k svojoj obitelji. Posude mu mobitel s kojeg onda preko video-chata komunicira sa članovima svoje obitelji u Pakistanu. Kuhaju za njega, nabavljaju mu lijekove, ali on je svejedno usamljen. 86-godišnjak kaže kako priželjkuje prijateljstvo među susjednim zemljama: „Ljudi bi tako mogli živjeti u miru, sve bi procvalo." Njegov 54-godišnji nećak naglašava kako su Indija i Pakistan dvije slične kulture, da ljudi govore sličan jezik.

Pomoć jednog YouTubera

Khan se trenutno nada pomoći jednog YouTubera. Pakistanac Nasir Ali Dhillon često kontaktira razdvojene obitelji preko društvenih mreža, pomaže im da se ponovno nađu – uglavnom u hramu u Pakistanu – te priča o njihovim sudbinama na YouTubeu. To su priče o ljubavi i prijateljstvu, o prošlosti i mržnji. Sjećanja njegovog djeda, koji potječe iz iste savezne države u Indiji kao i Khan, nikada nisu promijenile njegov pogled na odnose između Indije i Pakistana: „U medijima nam pričaju da su Indijci neprijatelji. Ali ono što nam pričaju naši stari, to zvuči skroz drugačije", kaže Dhillon. 

On je u proteklih šest godina pomogao oko 300 obitelji da se sretnu, da se vide i uživo. Njegov YouTube kanal ima pretplatnike i u Indiji i u Pakistanu. Ali nisu baš svi oduševljeni onime što on radi. Prilikom putovanja u pakistanski hram već se događalo da su ga vlasti saslušavale, bilo je, kako kaže, i prijetnji smrću. I svejedno želi nastaviti. Želi pomoći i Pritamu Khanu da dobije vizu. „75 godina rata nam ništa nije donijelo", kaže Dhillon. „Ako želimo napredovati, nešto se mora promijeniti.”

dpa (A.-S. Galli, N. Lalee, S. Sen, Q. Zamar)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu