Dan ljudskih prava

Nakon što je Zeid Ra'ad al Husein u rujnu 2014. nastupio na dužnost visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, nazvao je svog prijatelja i tadašnjeg visokog povjerenika UN za izbjeglice Antonia Guterresa i predstavio mu se kao novi "mali visoki povjerenik". U toj šali je ipak previše umanjio svoju ulogu jer povjerenstvo UN-a za ljudska prava ipak raspolaže proračunom od oko 300 milijuna američkih dolara i ima preko tisuću suradnika u predstavništvima u 62 zemlje.

Ali u usporedbi sa 7 milijardi u blagajni povjerenstva za izbjeglice to doista nije osobito mnogo. A i mnogi stručnjaci su složni: Visoko povjerenstvo za ljudska prava u Ženevi je premaleno obzirom na njegove zadaće. "Mali visoki povjerenik" Zeid to svakako želi promijeniti i nada se da će mu u tome pomoći i njegov prijatelj Guterres, pogotovo obzirom na to da je izabran za novog glavnog tajnika UN-a.

Neuobičajeno kritičan princ

Prije dvije godine, kad je princ iz obitelji hašemitskog kraljevstva Jordana i dugogodišnji veleposlanik te zemlje u UN-u izabran na čelo povjerenstva za ljudska prava, nisu bili svi uvjereni da je on dorastao tom zadatku. Konačno, zalaganje za ljudska prava redovito znači i odlučno zadiranje u, kako diktature to vole zvati; "unutrašnje poslove" pojedinih država i to nije politika kakva se može očekivati od arapskih prinčeva.

Ali otkako je izabran je uspio mnoge uvjeriti da to itekako može: "To nije bio prirodan preokret", priznaje u razgovoru sa DW ljubazan 52-godišnji diplomat. Ali nam otkriva i što mu je kao najvažniji savjet dala njegova prethodnica, sutkinja iz Južnoafričke Republike Navi Pillay: "Njen savjet je bio: ne smijem se lošije ili bolje odnositi prema bilo kojoj zemlji. Najgora greška koju mogu učiniti jest da me bude strah kritizirati prije svega velike zemlje."

Zeid Ra'ad al Husein je nedavno u Den Haagu prilikom pokretanja Zaklade za mir, pravednost i sigurnost ovako objasnio, kako on sam shvaća svoju dužnost: "Ja sam globalni glas ljudskih prava, univerzalnih prava, izabran od vlada svih zemalja i danas i kritičara gotovo svih vlada. Ja branim i zastupam ljudska prava svakog pojedinca na svijetu."

Diktatori i sada i populisti 

To definitivno nije mala zadaća, tim više što je i u Den Haagu ukazao kako se sve više širi novi oblik ugrožavanja ljudskih prava. Pored tirana i diktatora diljem svijeta sve su opasniji i populisti i demagozi i obećanja kakva oni dijele šakom i kapom, samo da bi se domogli vlasti. Za djelatnika UN-a neuobičajenim oštrim i jasnim riječima je tako spomenuo i nizozemskog desnog populistu Geerta Wildersa, ali i Donalda Trumpa, Viktora Orbana, Marine Le Pen i britanskog nacionalistu Nigela Faragea.

"Oni koji brane ono što je dobro i pravedno su trenutno u previše zemalja nadglasani od onih koji potiču na rasnu mržnju koji žele doći na vlast ili se žele održati na vlasti tako da šire predrasude i varke na račun najslabijih." Tu su se prepoznali i neki koji možda i nisu bili izrijekom spomenuti pa se tako i ruski veleposlanik u UN Vitalij Čurkin požalio glavnom tajniku UN-a Ban Ki Moonu kako visoki povjerenik za ljudska prava "ide previše daleko" u kritici državnih čelnika.

S druge strane, koliko god da su isprva bili skeptični prema jordanskom princu, nevladine organizacije za ljudska prava su sve više zadovoljne sa angažmanom al Huseina. "Naravno da ima država koje baš ne žele da se njime bave predstavnici UN-a i visoki povjerenik za ljudska prava", kaže John Fischer koji je na čelu ženevskog ureda organizacije Human Rights Watch. Ali i dodaje: upravo je to i srž njegove dužnosti, a on tu dužnost obavlja neuobičajeno dobro.

"Založi se za prava nekog drugog"

Povodom ovogodišnjeg Dana ljudskih prava visoki povjerenik je pokrenuo kampanju da se svatko založi za ljudska prava neke druge osobe: "Ako se založiš za prava nekog drugog, onda se na kraju zalažeš i za svoja i za univerzalna prava", kaže Zeid (plakat kao naslovna fotografija).

Usprkos tom angažmanu, Povjerenstvo za ljudska prava UN-a se povrh diktatorskih režima, ksenofobičnih nacionalista i vjerskih ekstremista mora boriti i sa još jednim problemom: novcem. Prema Povelji UN-a, pored mira i razvoja su upravo ljudska prava treća okosnica Svjetske organizacije, ali samo 3,5% trenutnog proračuna UN-a odlazi Povjerenstvu u Ženevi.

To već od početka nije dovoljno i pokriva tek 40% onoga što UNCHR doista troši. Ostatak stiže od dragovoljnih priloga država članica, ali njih ima tek nekoliko i među njima je i Njemačka. S druge strane, čak 134 od ukupno 193 zemalja članica Ujedinjenih naroda ne plaćaju čak niti simbolični iznos za rad Povjerenstva za ljudska prava.

To se mora promijeniti i članstvo u Ujedinjenim narodima mora biti povezano i sa podrškom za ljudska prava, smatra Laurent Sauveur koji je između ostalog zadužen za proračun Povjerenstva. "Uvjereni smo da ljudska prava kao univerzalno načelo onda zaslužuju i univerzalnu podršku svih zemalja članica u obliku dragovoljnih priloga."

Čudo što već čine, a žele još više...

Nipošto nije lako uopće nabrojati, što čini Povjerenstvo za ljudska prava: on je naravno neka vrsta operativnog tajništva Vijeća za ljudska prava UN-a, on šalje i podržava posebne izvjestitelje, neovisne stručnjake i istražna povjerenstva. Isto tako, tamo je sjedište komisija koje nadziru pridržavanje konvencije o ljudskim pravima i onda povrh toga ima predstavništva u čitavom nizu zemalja.

"Ono što ured visokog povjerenika uspijeva osoviti na noge sa tih malo sredstava koje im stoje na raspolaganju, to već graniči sa čudom" priznaje i John Fisher iz Human Rights Watch. A povrh toga, ne oklijevaju se prihvatiti uvijek novih zadaća: "Prilikom svakog zasjedanja Vijeće za ljudska prava bude odlučeno da se pokrenu novi mehanizmi, na primjer da se provjere povrede ljudskih prava u Burundiju, koliko je vlada Sjeverne Koreje odgovorna svojim građanima, da se istraži stanje u Alepu ili provjeri stanje prava koje se daju LGBT populaciji."

Zeid ima još većih ambicija: "U najboljem slučaju bi imali ured u svakoj državi na svijetu. Tako bi bili u stanju brzo poslati ljude i u slučaju potrebe bi imali i novaca da istražimo teške slučajeve povrede ljudskih prava u svim dijelovima svijeta." Ali i njemu je jasno da se u Ujedinjenim narodima mnogo toga još mora promijeniti da bi se dostigao taj cilj.

A povrh toga, najviše mu briga zadaje činjenica da ima sve više i sve težih povreda ljudskih prava: "Ponekad je teško kad se toliko ljudi u toliko zemalja nada da im pomognemo. A makar činimo sve što možemo, to ponekad jednostavno nije dovoljno."