Život i tradicija Jezida

Jezidska ili jesidska vjera je starija je krišćanstva ili islama. Oni veruju u jednog svemoćnog boga, ali ne u đavola koji bi se suprotstavio božanskoj volji. Središnju ulogu ima Melek Taus "Paunov anđeo". Po njihovom vjerovanju, Bog je Meleka Tausa postavio za zapovjednika sedmorice anđela koji čuvaju svijet.

Najvažnije svetište Jezida je Lališ, smješten na sjeveru Iraka. Tamo se nalaze dva sveta izvora kao i grob šeika Adi Ibn-Musafira, najznačajnijeg sveca njihove vjere. Danas tu zabačenu oblast čuvaju kurdski borci - Pešmerge.

Svake godine tisuće Jezida odlaze na hodočašće u Lališ. Odaje se poštovanje njihovim svecima i slave uz tradicionalnu muziku. Mnogi Jezidi doživljavaju ta putovanja kao sastanak „velike jezidske obitelji“. To okupljanje hodočasnika događa se svakog listopada.

Najveći dio Jezida živi u Iraku, makar ne postoje točne brojke koliko ih ukupno ima - neki spominju 800.000. Manje zajednice žive u Siriji, Turskoj, Armeniji i čak Gruziji, a većina govori jezik kojim govore i Kurdi. U Europi je najveća jezidska zajednica u Njemačkoj, više od 60.000. I to su sve procjene jer se u statistikama 'računa' samo državljanstvo.

Jezidi su od pamtivjeka progonjeni, daleko prije ove "Islamske države“ čiji ratnici iz vjerskih razloga čine strahotne zločine protiv Jezida. Progonilo ih se i pod režimom Sadama Huseina, ali i za vladavine Turaka ih se smatralo neprijateljima i optuživalo ih za obožavanje đavola. Pojedini muslimani smatraju da su Jezidi otpadnička sekta.

Gdje god da žive, zabrinuti su za sudbinu 'svojih' u domovini. Tako su i Jezidi u Njemačkoj proteklih tjedana na ulicama tražili zaštitu za svoje prijatelje i rođake u Iraku. Mnogi od njih traže da Europska unija bude odlučnija u svom djelovanju. Većina Jezida u Njemačkoj su tu stigli kao izbjeglice tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Jezidi slijede svoje običaje i u Njemačkoj. Tu spada i tradicionalna nošnja za svečane prilike. Pripadnik jezidske zajednice se postaje isključivo rođenjem. Strana im je želja drugih da prihvate njihovu vjeru baš kao što se opiru da se njih preobrati. Nije lako niti napustiti tu vjersku zajednicu: obiteljski klanovi često zabranjuju brak s osobama koje nisu iste, njihove vjere.

U Hannoveru i nekim drugim njemačkim zajednicama gde živi puno Jezida odnedavno mogu biti i sahranjeni sukladno starim tradicijama. Groblja su za njih izdvojila posebna grobna mjesta i prostore u kojima se pokojnici otpraćaju uz jezidske obrede. Prije toga su preminuli Jezidi obično bili transportirani u staru domovinu na vječiti počinak.