Što je previše slano, nije ni vojnicima drago
14. travnja 2008Treba u dućanu samo posegnuti prema polici na kojoj stoje pekmezi, čokolade ili kobasice i sljedećeg trenutka one se već nalaze u našoj košarici. Mi se kao potrošači pouzdajemo u to da će kupljene namirnice imati okus kakav smo očekivali. Ukoliko to nije slučaj, onda smo samo imali peh da smo naišli na takvo nešto. Kod Bundeswehra, njemačkih oružanih snaga, stvari stoje sasvim drugačije. U Oldenburgu, u njemačkoj saveznoj pokrajini Donjoj Saskoj nalazi se Opskrbni ured za vojnike. Tamo se senzorima kontroliraju sve namirnice za vojniku u službi unutar i izvan Njemačke. To je i u samoj Njemačkoj jedinstven proces.
Laboratorij okusa
Soba popločana bijelim keramičkim pločicama Bundeswehrova Opskrbnog ureda u Oldenburgu. Dvije žene i dva muškaraca otvaraju pakiranje u kojem je pločica mueslija s kokosom. Kontrolor kvalitete Matthias Mencke pomirisao ju je i zaključio da doista miriši po kokosovu orahu. Za sada je, dakle, sve u redu. No, ima li ova pločica i okus kakav bi se očekivao? I prije svega, ima li okus kakav je imala ona probna, koju je proizvođač prije nekoliko mjeseci bio dostavio? "Kod ove smo pošiljke uočili neke promjene u mirisu i okusu. Dajem mu četvorku."."
S ocjenom četiri ova pločica smije biti upakirana u porciju za jednog njemačkog vojnika. Tamo je sadržana hrana za jedan dan. Bilo bi doduše bolje da je pločica dobila ocjenu pet. Ni kontrolorova kolegica Mechthild de Vries nije skroz zadovoljna. Smatra da je pločica pretvrda i malo preslatka. Inače, specijalnost ove stručnjakinje zapravo je meso. "Kad dobivamo primjerke za probu, najčešće se događa da ustanovimo, na primjer kod faširanih šnicla, da nam nemaju dovoljno ukus po mesu. Htjeli bismo da sadrže manje kruha a više mesa. Zna se češće dogoditi da moramo reći: 'Ne, ovako nam se ne sviđa.'".
Da nitko ne pokvari želudac
Tada proizvođač mora svoj proizvod popraviti ili poslati neki drugi, bolji. Referentna točka, kada se radi o okusu, za djelatnike u Oprskrbnom uredu točno je postavljen standard Njemačke zajednice poljoprivrednika. Kontrolori su u ovom uredu pomirisali, isjeckali i probali samo prošle godine 1.500 proizvoda. No zbog čega se uopće toliko pažnje polaže na to? Voditeljica Ureda Uta Sinteck kaže kako se cijeli proces provodi kako bi se osiguralo da vojnici koji dobivaju ove namirnice, posebno u inozemstvu, ne obole te da i dalje mogu obavljati svoje dužnosti.
U svakom slučaju, proizvodima se ne smije naći zamjerka. Opskrbni ured, primjerice, neće odobriti ocat ili prejake umake, jer oni previše utječu na osjet okusa. Neutralnost je glavna zapovjed za kontrolore, kaže Mechthild de Vries.
Ista hrana u Uzbekistanu, Africi i na Kosovu
Opskrbni je ured, osim za kontrolu kvalitete zadužen i za pakiranje gotovih porcija. Jedan za drugim u porciju se pakiraju šećer, pekmez, pašteta i kaugume. U manje od minutu gotova je cijela kartonska kutija. Godišnje se upakira, uskladišti i pošalje oko 300.000 porcija. Iz Oldenburga će porcije stići u vojne kuhinje diljem Njemačke i inozemstva. Na primjer do zračnih baza u Uzbekistanu, na Kosovu ili pak u Džibutiju na sjeveroistoku Afrike.