Špijuni, šverceri, ubojice: posao s razmjenom zatvorenika

U doba Hladnog rata su spektakularne, mada uvijek tajne razmjene nerijetko na granici između zapadnih i sovjetske zone u Berlinu bile svojevrsno „životno osiguranje“ za obavještajce. Naravno, jednom uhićeni oni više nisu bili od koristi za obavještajne službe za slične zadaće, ali to je jamstvo države za koju rade da će se brinuti za njih čak i ako budu otkriveni. A to je dobro za moral svih koji su „na drugoj strani“ na tajnom zadatku.

No među sada razmijenjenim zatvorenicima nisu samo obavještajci, nego je u zamjenu za u Rusiji uhićene humanitarce i aktiviste za ljudska prava iz njemačkog zatvora pušten i takozvani „ubojica iz Tiergartena“. Zadaća Vadima Krasikova nije bila prikupljanje nekakvih informacija, nego puko i brutalno ubojstvo Gruzijca porijeklom iz Čečenije, Slimčana Habngošvilija u berlinskom parku. Njemačka policija je uložila goleme napore da bi ušla u trag ubojici koji je posve očito djelovao po nalogu Kremlja i uspjela ga je izvesti pred lice pravde. A sad je u Moskvi dočekan kao heroj.

Za vrijeme Putinove vladavine je uvijek iznova dolazilo do razmjena, od kojih su neke znale izazvati ogorčenje javnosti. Evo pregleda nekih važnijih razmjena u posljednje doba.

Špijuni za špijune

10. srpnja 2010. su SAD i Rusija u zračnoj luci u Beču razmijenili zatvorenike: Washington je pustio deset osoba, Rusija četiri.

Među onima koje je Rusija pustila na Zapad je bio i ruski nuklearni znanstvenik Igor Sutjagin. On je do tada već 11 godina sjedio u zatvoru, optužen za davanje tajnih informacija o ruskim podmornicama jednoj britanskoj tvrtki. U istoj razmjeni je na Zapad došao i bivši pukovnik KGB-a Sergej Skripal, optužen za špijunažu za Veliku Britaniju, i koji će onda zajedno s kćerkom 2018. biti žrtva pokušaja likvidacije bojnim otrovom novičokom. Moskva do danas opovrgava svoju odgovornost za taj atentat, koji je izazvao protjerivanje 23 ruska diplomata sa Zapada.

Ostale dvije osobe koje je Rusija pustila su bili ruski časnici Aleksander Zaporoški iz obavještajne službe SWR i Genadij Vasilenko iz KGB-a. Oni su optuženi za pomoć američkoj federalnoj policiji FBI koja je željela u svojim redovima otkriti ruskog dvostrukog agenta.

Zauzvrat je SAD u Rusiju pustio deset osoba koje su osuđene za špijunažu u korist Rusije. Među njima je bila i Anna Chapman, rođena Kuščenko. Ona se udala za Britanca i dobila britansko državljanstvo, a od 2009. je živjela u New Yorku gdje se predstavljala kao posrednica u prodaji nekretnina. No njena glavna zadaća je bila uspostavljanje kontakata s viđenijim američkim političarima i dužnosnicima. Naravno da joj je nakon ove razmjene oduzeto britansko državljanstvo, a od onda ona radi kao voditeljica na jednoj televizijskoj postaji bliskoj Kremlju.

Režiser za vođu pobunjenika

Par godina prije ruske invazije na Ukrajinu, 7. rujna 2019., je istovremeno u zračnim lukama u Moskvi i Kijevu provedena razmjena „35 za 35“. U Kijev je tako stigao Kiril Višinski, bivši urednik programa na ukrajinskom jeziku ruske državne novinske agencije RIA Novosti, ali najveću pažnju je izazvao povratak Vladimira Zemaha.

Sudbina ovog bivšeg zapovjednika protuzračne obrane samozvane „Narodne Republike Donjeck“ je gotovo bizarna: kako je otkrio tim istraživačkih novinara Bellingcat, Zemah je bio svjedok obaranja civilnog zrakoplova na letu MH14 iz Amsterdama za Kuala Lumpur pet godina ranije. On ne samo da je znao da je raketa na civilni avion ispaljena s proruske strane, nego je bio i u kontaktu s posadom te protuzračne jedinice. Iako ga je pustila u Ukrajinu, Moskva mu je zabranila odlazak u Nizozemsku gdje se vodila istraga i pripremalo suđenje za rušenje zrakoplova. Kako tvrde ukrajinski mediji, Zemah se vratio na područje Donbasa.

Istom prilikom su se u Kijev vratila i 24 pomorca koje je Rusija uhitila na Crnom moru, baš kao i ukrajinski režiser Oleg Senzov. Njega su 11. svibnja 2014. na Krimu otele ruske snage sigurnosti, a optužen je za osnivanje „terorističke skupine“ koja je navodno namjeravala vršiti diverzije na poluotoku pod ruskom okupacijom. Senzov je uporno tvrdio kako su te optužbe čista besmislica i da je bio mučen za vrijeme istrage, a osuđen je na 20 godina strogog zatvora. Nakon ruske invazije na Ukrajinu Senzov se kao dragovoljac javio u ukrajinsku vojsku i otišao na bojište.

Vojnik za „poduzetnika"

27. travnja 2022. je u Rusiju pušten Konstantin Jarošenko koji je u SAD-u bio optužen za šverc drogom. On je do tada već odslužio gotovo polovicu od 20 godina zatvorske kazne na koju je osuđen. Ovaj pilot i „poduzetnik“ je 28. svibnja 2010. uhićen u Liberiji i kasnije izručen Sjedinjenim Državama. Tamo je optužen da je pripremao transport četiri tone kokaina iz Kolumbije u Afriku. To je jedna od uobičajenih švercerskih ruta za unosno europsko tržište. Jarošenko nije priznao krivicu.

Zauzvrat je Moskva pustila na slobodu pripadnika američkih marinaca Trevora Reeda i omogućila mu povratak u domovinu. Optužba protiv ovog američkog vojnika je bila čudna: navodno se u Moskvi na ulici posvađao s dvije žene, a onda se agresivno ponašao prema policijskim službenicima koji su se umiješali u svađu. Sve to je bilo dovoljno da ga 30. srpnja 2020. sud u Moskvi osudi na 9 godina zatvora zbog navodnog „po život opasnog nasilja protiv državnih službenika“. Reed se žalio na uvjete u zatvoru i stupio je u štrajk glađu. Ova razmjena je provedena u Istanbulu.

Atletičarka za trgovca oružjem

8. prosinca 2022. je u zračnoj luci u Abu Dabiju razmijenjena američka košarkašica Brittney Griner za ruskog državljana Viktora Buta koji je u SAD-u sjedio u zatvoru zbog trgovine oružjem. Grinner, koja je igrala za ruski vrhunski klub UMMC Jekaterinburg, je uhićena u ožujku 2022. u moskovskoj zračnoj luci dok se vraćala u Rusiju iz New Yorka. Ruski službenici su u njenoj prtljazi našli E-cigarete i kartuše s uljem marihuane. U kolovozu iste godine ju je ruski sud osudio za „šverc i posjed narkotika“ na devet godina zatvora i novčanu kaznu od milijun rublja – oko 10.000 eura.

Viktor But je švercer posve drugih dimenzija i o njemu je snimljen film Lord of War s Nicolas Cageom. Za njega nije bio nikakav problem nabaviti i isporučiti bilo kakvo oružje, a mušterije su mu bile i najopskurnije diktature i milicije diljem svijeta – ako su imali novaca za njegovu smrtonosnu „robu“. Dugo se stezao obruč oko ovog trgovca smrću, sve dok 2008. konačno nije ušao u zamku američke službe DEA čiji su se agenti predstavili kao pripadnici kolumbijskog pokreta FARC i domamili ga na sastanak u Tajland. Tamo je uhićen i 2010. i izručen SAD-u. Ondje ga je u travnju 2012. savezni sud u New Yorku osudio na 25 godina zatvora.