Španjolski izbori: nitko nema većinu

U Zastupničkom (donjem) domu s 350 mjesta, za većinu je potrebno 176 mandata. Konzervativna Narodna stranka (PP) ima 136 zastupnička mjesta, a krajnje desni Vox 33 - to je skupa 169. Socijalistička partija premijera Pedra Sancheza ima 122 mjesta, a njezin saveznik, krajnje lijevi Sumar 31 - što je ukupno 153.

Više od 37 milijuna Španjolaca bilo je pozvano da izaberu novi parlament i to na vrućinama od preko 40 stupnjeva. I odazvalo se preko 70 posto birača s pravom glasa.

Izbore prvobitno planirane za prosinac predložila je vladajuća stranka PSOE (Partido Socialista Obrero Espanol) premijera Pedra Sancheza nakon što je izgubila značajan broj glasova na lokalnim i regionalnim izborima krajem svibnja. Najjača stranka bila je konzervativna Narodna stranka (Partido Popular, PP). Međutim, kada je u pitanju formiranje vlada u regijama, ona često ovisi o glasovima desničarsko-populističke stranke Vox.

Koje stranke su u igri?

PSOE je osnovana u 19. stoljeću i smatra se najstarijom strankom u Španjolskoj. Iako sebe naziva „Socijalističkom radničkom partijom", ona predstavlja socijaldemokratski kurs lijevog centra. Glavni tajnik i stranački vođa PSOE-a i od lipnja 2018. premijer je Pedro Sanchez.

Najjača oporbena snaga je konzervativna kršćansko-demokratska Narodna stranka. Predsjednik je Alberto Núñez Feijóo.

Ljevičarska populistička stranka Podemos (Možemo) osnovana je u Madridu 2014. Trenutno je u manjinskoj vladi, ali je posljednjih godina jako izgubila na značenju. Na ovim se nije kandidirala sa svojom listom. Podemos se pridružio novom lijevo-zelenom pokretu Sumar, pod vodstvom ministrice rada Jolande Diaz.

Desnopo-pulistička i djelomice desno-ekstremna stranka Vox osnovana je 2013. odvajanjem od konzervativnog PP-a. Isprva je bila beznačajna na nacionalnoj razini. To se promijenilo tek na parlamentarnim izborima u travnju 2019. kada je dobila više od deset posto glasova. Vox-om predsjeda Santiago Abascal Conde.

Postoji i nekoliko manjih stranaka, od kojih većina ima regionalne korijene, kao što je ljevičarska katalonska regionalna stranka Eskuerra Republicana de Catalunia (ERC).

Koje teme su dominirale izbornom kampanjom?

Glavna tema predizborne kampanje je bila podjela u zemlji između pristaša promjene vlasti i protivnika moguće desničarsko-konzervativne koalicije.

Španjolska je parlamentarna monarhija, na čelu države nije predsjednik nego kralj, a to je od 2014. Filip VI.

Španjolski parlament, Cortes Generales, sastoji se od dva doma: Zastupničkog doma (Congreso de los Diputados) i Senata (Senado). Na izborima 23. srpnja su birani zastupnici za oba doma.

Zastupnički dom je važniji parlamentarni dom jer bira premijera i ima konačnu riječ o zakonodavstvu. Ima 350 mjesta, koja se dodjeljuju po pravilima proporcionalne zastupljenosti.

50 španjolskih provincija služe kao izborne jedinice, koje daju određeni broj zastupnika u skladu s brojem stanovnika. Svaka izborna jedinica šalje najmanje dva zastupnika. Jedina iznimka su španjolske eksklave u sjevernoj Africi, Ceuta i Melilla, svaka s po jednim zastupnikom.

Drugi dom, Senat, predstavlja regije. Trenutno ima 266 članova. Od toga 208 se bira izravno većinom glasova. Svaka kopnena provincija daje četiri senatora, španjolski otoci i eksklave manje, ovisno o njihovoj veličini. Preostale senatore imenuju parlamenti autonomnih regija prema broju stanovnika.

Posljednji izbori za španjolski parlament održani su 10. studenog 2019. To su također bili izvanredni izbori, jer poslije izbora u travnju te godine nitko nije mogao sastaviti novu vladu.

D.Roščić (agencije, bpb)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu